Kretanje slijepih i slabovidih osoba uz psa vodiča nije zaživjelo u praksi u Banjaluci.
Branko Suzić, predsjednik Saveza slijepih RS, kaže da u RS još, za razliku od FBiH, nije usvojen zakon o pravima slijepih uz psa vodiča.
"Nije otvoren ni centar za obuku pasa, a nedostaje i odgovarajući kadar za rad u istom", pojasnio je Suzić.
On kaže da potreba za ovakvim centrom postoji, ali da interesovanje članova Saveza nije veliko zbog nedostatka finansijskih sredstava.
"Finansije su nas odvukle, štićenici nemaju novca, a jedan takav pas, kao i njegova obuka košta 13.000 evra, dok je prošle godine bila duplo jeftinija", istakao je Suzić, dodajuću da niko od nadležnih nije prepoznao potrebu da bude otvorena takva ustanova.
Ipak, istakao je da sa nadležnima iz gradske uprave nisu razgovarali o otvaranju jednog ovakvog centra, mada je dodao da postoji ideja da uz obuku graničnih pasa bude otvoren i jedan poseban segment gdje bi bili obučavani i psi vodiči za slijepe.
Bogdana Mijić, sekretarica Društva za zaštitu životinja "Noa", kazala je da je trenutno u toku akcija za nabavku psa vodiča Banjalučanki Klari Vujnić.
"Klara je preko noći, u snu, u svojoj 22. godini, nakon gubitka majke, od prevelikog stresa, kako tvrde ljekari, izgubila vid. Svi pokušaji ljekara u Banjaluci, Beogradu i Moskvi ostali su bez rezultata", objasnila je Mijićeva, dodajući da je velika želja Vujnićeve da ima psa vodiča, koji će joj biti prijatelj, zaštitnik, biće koje će je voditi gradom svom svojom odanošću čovjeku.
Mijićeva je naglasila da pokušavaju raznim aktivnostima i manifestacijama, kao i apelima na sve ljude dobre volje, sakupiti dovoljno novca da bi Vujnićevoj bio obezbijeđen pas vodič.
"Potrebno je izdvojiti 13.000 evra za tog psa. Dio sredstava smo sakupili i akcija će trajati dok cilj ne bude ostvaren", istakla je Mijićeva, napominjući da se za sada psi nabavljaju iz Hrvatske, jer tamo postoji Centar za obuku.
Prema njenim riječima, procedura nabavke psa je komplikovana. Naime, potrebno je podnijeti zahtjev za listu čekanja za dobijanje psa, koji prvo godinu treba da provede na takozvanoj socijalizaciji, jer treba da se upozna sa budućim vlasnikom i sredinom u kojoj će živjeti.
"Ponekad se čeka i po dvije godine da bi se dobio dresiran pas. On iziskuje određene troškove, ali njegova uloga nema cijenu u životu slijepe osobe. Nemamo osposobljenih ljudi, a sredina u kojoj živimo nema sluha za ovakve stvari", zaključila je Mijićeva.***
Po jedan pas u FBiH i RS
Usluge pasa vodiča koristi oko 15 odsto slijepih ljudi u svijetu. U Hrvatskoj ima 5.800 slijepih osoba, gdje su udruženja za školovanje pasa vodiča školovala 81 životinju. Jedan od njih je kuja Tea, koja je jedini je pas vodič u FBiH gdje ima čak 3.000 slijepih osoba. U RS, gdje ima oko 4.000 slijepih osoba, jedini pas vodič je kuja Lija.