Društvo

Slijepi svaki dan osjećaju diskriminaciju na svojoj koži

Slijepi svaki dan osjećaju diskriminaciju na svojoj koži
Foto: Ilustracija | Slijepi svaki dan osjećaju diskriminaciju na svojoj koži

BANJALUKA, SARAJEVO - Slijepe i slabovide osobe u BiH osjetile su na svojoj koži razne oblike diskriminacije i njihov položaj je izuzetno loš, pogotovo u manjim sredinama.

Da nešto treba mijenjati i popravljati po tom pitanju saglasni su predstavnici slijepih i slabovidih osoba oba entiteta, a, kako kažu, obilježavanje 15. oktobra, Međunarodnog dana bijelog štapa, idealna je prilika kada se njihov glas i zahtjevi najviše čuju.

Fikret Zuko, zamjenik predsjednika Saveza slijepih FBiH i direktor Udruženja slijepih Kantona Sarajevo, u razgovoru za "Nezavisne novine" kaže da je položaj slijepih ljudi, ali i drugih osoba s invaliditetom, u čitavoj Bosni i Hercegovini nezadovoljavajući i da trpe razne oblike diskriminacije.

"To su generalno one vrste diskriminacije koje slijepim i slabovidim osobama otežavaju funkcionisanje, od obavljanja svakodnevnih aktivnosti, do nabavke pomagala, kretanja, korištenja literature, Brajevog pisma i slično. Zar nije diskriminacija ako vam kažem da još nismo napravili standarde Brajevog pisma u BiH i ne postoji službeno Brajevo pismo koje je prihvaćeno u BiH. To je jedan od nedostataka ili teškoća, a i da ne govorimo da država u principu ne finansira nijedan časopis na Brajevom pismu, što je problem i za udžbenike i za školovanje", kazao je Zuko.

Kako ističe, to je samo jedna u nizu poteškoća sa kojima se slijepi suočavaju na dnevnoj bazi.

"Kada govorimo u pristupačnom okruženju, obično se govori o kosoj ravni, ako ima kosa ravan smatra se da je nešto pristupačno, niko se ne pita da li ima ispis na Brajevom pismu, bar na ključnim mjestima, da li postoje taktilne vodilice, zvučni usmjerivači, imaju li liftovi Brajevo pismo i najavu spratova. Šta vrijedi ako sam ja sam u liftu, pritisnem neki sprat i ne znam gdje je lift stao. Imamo generalno i problem u saobraćaju, jer najčešće nema najave stanica, tako da se slijepa osoba stalno mora oslanjati ili na neko pamćenje što je vrlo komplikovano, da broji stanice, ili da nekoga stalno pita koja je ovo stanica, pogotovo u gradovima kao što su Sarajevo, Banjaluka, Tuzla, dakle veći gradovi. Zvučni semafori su rijetkost, ima ih u nekim gradovima, ali ih u principu nema, ili ima jedan zvučni semafor čisto radi pokazivanja. Taktilne vodilice postoje samo u većim gradovima, i to na pojedinim mjestima, gdje se najviše kreću slijepe osobe", objašnjava Zuko.

Napominje da problem imaju i kod nabavke pomagala, pogotovo u Federaciji, jer je to u nadležnosti kantona.

"Pomagala, ono što na neki način treba da omogući funkcionisanje i ublaži sljepoću, zamijeni očni vid  i tu imamo problem, jer svaki kanton to pitanje različito rješava. U pravilu se dobije malo pomagala i udruženja slijepih koja djeluju na terenu su slaba, bez kapaciteta, država ih ne pomaže finansijski, tako da imaju veliki problem da funkcionišu", ističe Zuko.

Dodaje da je pitanje zapošljavanja osoba s invaliditetom riješeno kroz fondove u oba entiteta, ali, kako kaže, slijepi ljudi teško dolaze do zaposlenja.

"Pogotovo je teško potpuno slijepim ljudima jer teško dobijaju pomagala koja su im potrebna za radna mjesta. Ta pomagala su skupa, a poslodavci u principu izbjegavaju da zaposle slijepu osobu", smatra Zuko.

Ističe da se strategije koje se usvajaju u principu ne implementiraju ili se implementiraju u malom procentu.

"Ono što je takođe problem, ne samo za slijepe, već i za sve osobe s invaliditetom, je što državne institucije i ljudi koji tamo rade kreiraju ambijent i zakone, a ne konsultuju se s osobama s invaliditetom. Tako često naprave rješenja koja i nisu baš nešto dobra, a možda kada bi sa nama više radili to sve bi bilo efikasnije. Našli bismo zajednički rješenja koja bi nama bila korisna, a državi možda i ne bi bila tako skupa. To je problem koji će se vjerovatno u budućnosti probati rješavati", smatra Zuko i dodaje da je njegova poruka i građanima i ljudima koji rade u institucijama da treba da budu svjesni da među njima postoje slijepe osobe koje prilično ovise o podršci društva i da svako u okviru svoje nadležnosti pruži podršku.

"Neka se pokušaju staviti u ulogu slijepe osobe, kako živi, kako može prevazići neki problem, kako se kreće, školuje, radi, kako obavlja poslove u domaćinstvu, pogotovo ako je sama. Ako se dovoljno o tome razmišlja onda će se naći i prava rješenja", zaključio je Zuko.

Branko Suzić, predsjednik Saveza slijepih Republike Srpske, kazao je za "Nezavisne novine" da položaj i status slijepih lica nije ružičast i zato su povodom obilježavanja Svjetskog dana vida, Međunarodnog dana bijelog štapa i 31. godišnjice rada Saveza organizovali okrugli sto pod nazivom "Socijalna sigurnost slijepih i slabovidih lica i status lokalnih organizacija".

"Savez slijepih RS je u prethodnom periodu pokrenuo različite inicijative s ciljem da se unaprijedi status slijepih i slabovidih lica i lokalnih organizacija, međutim još nije došlo do rješavanja istih. Zbog usporenog procesa rješavanja pokrenutih pitanja organizovali smo okrugli sto s ciljem utvrđivanja zaključaka i smjernica za unapređenje društvenog položaja članstva i organizacija. Očekujemo da se socijalna sigurnost našeg članstva popravi, prije svega kroz uvećanje prava na naknadu za pomoć i njegu drugog lica, i kroz uvećanje prava na ličnu invalidninu", kazao je Suzić i napomenuo da su na okruglom stolu bili predstavnici nadležnih institucija, grada Banjaluka, Vlade Republike Srpske, Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, Ministarstva uprave i lokalne samouprave i Fonda zdravstvenog osiguranja.

"Raspravljali smo o jačanju socijalne sigurnosti s akcentom na socijalna prava, kao i o statusu organizacija slijepih u lokalnoj zajednici i tiflotehničkim pomagalima i mogućnosti proširenja liste i skraćenja rokova", kazao je Suzić.

Kako ističe, predložili su uvećanje procenata prava na ličnu invalidninu i prava na naknadu za pomoć i njegu drugog lica za po osam odsto.

"Naknada za pomoć i njegu drugog lica povećala bi se sa sadašnjih 22 na 30 odsto prosječne plate iz prethodne godine u Republici Srpskoj, dok bi se lična invalidnina sa sadašnjih 17 podigla na 25 odsto. Na ovaj način bi se obezbijedila veća socijalna sigurnost i nivo ove vrste primanja približio sličnim davanjima u okruženju.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije