BANJALUKA - Sonja Stančić, psiholog iz Banjaluke, povodom slučaja u školi na Laušu, kaže da u slučajevima vršnjačkog nasilja reagujemo posljedično, kada se nešto desi, pa onda o tome komentarišemo, i to traje dva-tri dana.
"Od prošle godine, od 'Ribnikara' pa svih onih slučajeva koji su se desili naknadno, kao što vidite, ništa se nije poduzelo, ili se jako malo poduzelo. Sve ostaje na priči, na našoj vrlo budnoj reakciji zgražavanja i neke osude, ali suštinski se ništa ne desi", kaže Stančićeva.
Dodaje da se ništa ne desi iz razloga zato što se mora djelovati sistemski.
"To podrazumijeva da u državi treba da postoji sistem koji nadzire djecu, porodicu, vaspitanje, i taj sistem od prvog dana mora da bude uspostavljen kako treba. Mi živimo u narativu nasilja, kod nas se nasilje slavi u verbalnom, fizičkom i svakom drugom obliku. Djeca to gledaju, uče i, naravno, to primjenjuju", kaže Stančićeva.
Napominje da djeca primijete da u društvu prolaze bolje oni koji su nasilniji, verbalno i fizički agresivni.
"Šta djeci drugo preostaje nego da budu ista takva. Kada promijenimo narativ, kada budemo slavili ljude koji su pristojni, kulturni, obrazovani i lijepo vaspitani, koji na dobar način dolaze do svoje imovine i koji na dobar način komuniciraju. Kada to sve budemo vrednovali, i djeca će nam biti drugačija, jer djeca su samo ogledalo društva u cjelini i ona nisu odgovorna za svoje postupke, jer ih mi nismo drugačije vaspitali", zaključila je Stančićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.