Ideje pokreću svijet. Znali su to Henri Ford, koji se prvi sjetio da uvede traku u proizvodnju automobila, Bil Gejts, koji je shvatio da u softveru leži budućnost, kao i mnogi drugi uspješni koji su svoje ideje materijalizirali i nerijetko postali veoma bogati.
S obzirom na to da u BiH mnoge stvari dolaze sa zakašnjenjem, nekad i po desetak godina, kod nas se i ne mora imati genijalna ideja da bi se ostvario uspješan biznis. Dovoljno je “prepisati” već postojeće ideje iz svijeta.
Znala su to dvojica Sarajlija, Faruk Kadić i Sead Muhić, koji su se prvi sjetili da u BiH osnuju firmu čija će osnovna zanimacija biti radovi na visinama na kojima se “običnim” radnicima zavrti u glavi.
”Visrad 9.81”, skraćenica od “visinski radovi” i 9,81 kao brzina gravitacione sile, prva je firma za visinske radove u BiH. U opisu posla ove firme su pranje i održavanje staklenih fasada, čišćenje i održavanje sportskih i stovarišnih hala, postavljanje svih vrsta reklama, zaštita objekata od ptica te postavljanje zaštitnih mreža u kanjonima i klisurama.
Kadić i Muhić dugogodišnji su i iskusni alpinisti koji su “samo” svoje znanje o veranju po planinama primijenili na nebodere i ostale visoke zgrade.
Sa firmom posao ozbiljniji
”Fol je u ideji. Poslije rata niklo je dosta velikih zgrada, a s obzirom na to da je to sada trend u arhitekturi sve su uglavnom staklene fasade. Te fasade se moraju čistiti, a nepristupačne su. Vidjeli smo po svijetu kako se to radi i onda smo skontali da iskoristimo svoje planinarsko iskustvo i odrađujemo posao koji niko ne može raditi. Mi smo to vidjeli od Hrvata, a oni iz SAD. Nema tu neke velike pameti”, kaže Sead Muhić, koji, iako je diplomirao na Fakultetu za sport te je treća godina na Ekonomskom fakultetu, bez kompleksa radi na čišćenju sarajevskih staklenih fasada.
Njegov, formalno, nadređeni Faruk Kadić, koji je i direktor firme “Visrad 9.81”, ističe da su već desetak godina zarađivali džeparac radeći na velikim visinama. Kažu da koriste alpinističke tehnike i, u zavisnosti šta rade, tehnike čistačica ili majstora.
”Osnovali smo firmu jer te jednostavno ljudi ozbiljnije shvate i drugačije gledaju kada doneseš vizitku i imaš veb sajt i žiro račun. Prednost našeg načina jeste da smo jeftiniji od korpi koje se dižu, da smo diskretni, nikome ne smetamo, te da smo pouzdani. Vlasnik objekta zna da smo školovani alpinisti i ne mora se sekirati hoće li neko, ne dao bog, pasti”, objašnjava Faruk Kadić.
Dodaje da je jedina mana njegovog zanimanja što djevojka očekuje da pere prozore i u kući.
Sead Muhić i Faruk Kadić tvrde da imaju “na hiljade” poziva i da ne znaju šta će s poslom.
”Mi smo ovo planirali kao neku eksperimentalnu fazu. Bila je zezancija da ćemo prati prozore dok se ja ne uvalim u neku dobru firmu. Međutim, toliko nas je krenulo da ćemo uskoro morati ili totalno uozbiljiti firmu ili dićio ruke od svega. Posao se grana i moraćemo i druge mogućnosti iskoristiti”, kaže Kadić.
Ova dvojica mladića u kasnim dvadesetim, nakon što su registrovali firmu, već su stalni perači svih “Mercatorovih” objekata u BiH, nedavno su radili USAID-ov neboder, a gotovo sve reklame postavljene na velikim visinama u Sarajevu djelo su njihovih ruku.
Nije sramota prati prozore
”Ljudima je u početku bilo čudno kada nas vide. Mašu, gledaju, a mi samo radimo svoj posao. Nerijetko se čuju i komentari ‘joj gledaj spajdermena’. Kada smo prvi put radili ‘Mercator’ sakupilo se toliko djece da sam predlagao da pustimo konopce i naplaćujemo da samo ljuljamo djecu”, kaže nam Sead kroz šalu.
Prilikom velikih radova, kao što je bilo čišćenje zgrade USAID-a, koja je visoka oko 50 metera, Sead i Faruk u pomoć pozovu svoje kolege alpiniste. Ne žele da govore o honorarima, ali tvrde da su ljudima koji rade za njih “i te kako dobri”.
Iako su obojica visokoobrazovani, tvrde da ih nije sramota prati prozore i glumiti majstore desetak metara iznad zemlje. Kažu da je posao odličan i nije dosadan.
”Sujeta je najgora stvar. Sjećam se kad smo čistili zgradu banke. Mi se raspojasali sa burekom pred zgradom prije početka posla. Opušteno smo se zezali u kombinezonima, a onda je naišla moja bivša kolegica koja je završila ekonomiju i sada radi u banci. Nije se htjela ni pozdraviti. Valjda joj je bilo ofirno uprkos tome što smo išli na isti fakultet, a ja možda više i od nje zarađujem”, priča Sead Muhić.
Faruk Kadić, inženjer mašinstva, ispričao nam je još zanimljiviju zgodu kada ga je vidjela prijateljica njegove majke koja nije znala da je završio fakultet.
”Što bar nisi pravo upis’o, nego moraš visiti po zgradama”, upitala ga je brižno