BANJALUKA - Vlada RS usvojila je Informaciju o sprovođenju Opšteg protokola o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u RS za prošlu godinu, međutim iz udruženja tvrde da bi efikasnije bilo raditi na hitnosti spasavanja žrtve, jačoj kaznenoj politici i snižavanju tolerancije na nasilje.
U teoriji protokol obezbjeđuje smjernice službenih lica kako bi se obezbijedio sistemski i stručni pristup porodičnom nasilju, dok se njegovom primjenom obezbjeđuju adekvatne mjere u slučaju porodičnog nasilja, prevencija, razbijanje stereotipa i predrasuda i izgradnja "nulte tolerancije" na nasilje u porodici. Oni koji su i sami prošli kroz nasilje kažu kako se praksa i teorija umnogome razlikuju.
"Relacija policija - Centar za socijalni rad vrlo dobro funkcioniše, ali upravo ovaj protokol o kojem vi govorite zakazuje jer njegovo sprovođenje uopšte nije zaživjelo u praksi", kazala je Radmila Žigić, direktorica Fondacije "Lara" iz Bijeljine, koja od 1998. godine radi na razvijanju programa zaštite žena.
Zbirni podaci za RS kažu da godišnje 1.000 žena prijavi nasilje, a iz "Lare" kažu da je to samo vrh ledenog brijega jer po njihovim procjenama na svaki prijavljeni slučaj dođe 10 neprijavljenih.
"U suštini se evidentiraju samo oni slučajevi nasilja u kojima se pokrene krivična odgovornost, tako da to odmah mnogo govori", kaže Žigićeva.
Prema njenim riječima, pored svih nedostataka i prepreka sa kojima su suočavaju, neke stvari se ipak moraju izdvojiti.
"Mi smo društvo koje ima vrlo visok nivo tolerancije na nasilje u porodici, i tu toleranciju ispoljavaju sve institucije", kaže Žigićeva.
Ta vrsta tolerancije se prije svega ispoljava u vrlo niskim kaznama, još nižim presudama i nerazvijenosti servisa podrške, to jest sigurnih kuća, psihološke pomoći i sličnih stvari.
"Imamo dvojnu mogućnost kažnjavanja pa se tako nasilje u porodici može voditi kao prekršaj ili kao krivična odgovornost. Iz iskustva znam da se veoma mnogo slučajeva teškog nasilja na našim sudovima tretira kao prekršaj. Takođe, mi u čitavoj RS imamo 60 kreveta u sigurnim kućama, a ni oni nisu puni jer država štedi novac", ističe Žigićeva.
Ona dodaje da se kazna zatvora za nasilnike izrekne vrlo rijetko. Kroz njeno dugogodišnje iskustvo saznala je za svega desetak zatvorskih kazni.
"Od 2013. godine izmijenjen je sam opis krivičnog djela nasilje u porodici tako da je sada osnovna stvar po kojoj se odlučuje konstatacija ljekara da li ima povreda fizičkog ili psihičkog integriteta kod osobe. Ako ima - radi se o krivičnom djelu, a ako nema - onda je u pitanju prekršaj", pojasnila je Ivanka Marković, profesorica krivičnog prava na Univerzitetu u Banjaluci.
Iz "Udruženih žena Banjaluke" kažu da su sa velikom radošću prije tri godine dočekali prvi protokol koji je Vlada RS donijela, ali da se u praksi nije pokazao pomak u odnosu na period prije njegovog donošenja.
"Mi smo to vidjeli kao pozitivan korak jer do tada nije bilo nikakvog mehanizma koordinacije između institucija, međutim, bez obzira na taj formalno-pravni momenat, još se dešava neformalno postupanje i policije i centara za socijalni rad i sudova, tako da ne vidimo da se povećala zaštita", rekla je Aleksandra Petrić, izvršna direktorica u "Udruženim ženama Banjaluke".
Prema njenim riječima, najveći problem je hitnost u spasavanju žena, koja redovno izostaje.
"Ti koji su ugroženi ne mogu čekati da centar za socijalni rad odluči da li nekoga smjestiti u sigurnu kuću ili ne, ta hitna reakcija spasava ili ne spasava živote", ističe Petrićeva.
Ministarstva koja su zadužena za postupanje po Vladinom protokolu su Ministarstvo unutrašnjih poslova, zatim zdravlja i socijalne zaštite, prosvjete i kulture, Ministarstvo pravde, te Ministarstvo porodice, omladine i sporta.