Nekada veoma jake gorske službe spasavanja na području Bosne i Hercegovine danas se bore za opstanak.
Službe niko ne finansira, tehnički su neopremljene i to im otežava da ispunjavaju svoj glavni zadatak - spasavanje ljudi na nepristupačnim područjima, u planinama, kanjonima i prilikom različitih nesreća.
"Mi nemamo ni cipele za akciju. Kada se neko izgubi u planinama, onda se svi sjete nas, a mi ne možemo da izbacimo taj čip iz glave da smo dužni da spasavamo ljude. Svaki put se moramo 'utaliti' za gorivo kada idemo u akciju spasavanja. Posljednju smo imali prije nekoliko dana kada smo morali spasavati troje izgubljenih u snijegu između sela Lokve i Stanari na Bjelašnici. Sve se događalo u noćnim satima, ali srećom dobro se završilo", kaže Adnan Podžo, načelnik Gorske službe spasavanja – stanica u Sarajevu.
Članovima gorskih službi spasavanja u našoj zemlji, koji rade kao volonteri na principu humanosti, osim adekvatne planinarske obuće, nedostaju vozila i gorivo za njihov pogon, užad za mobilizaciju unesrećenih a o helikopterima mogu samo sanjati.
Sadašnja teška situacija mogla bi se promijeniti usvajanjem zakona na državnom nivou o spasavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, a u Ministarstvu sigurnosti BiH kažu da je završen teskt prijedloga ovog zakona.
U Federacije BiH postoji sedam stanica Gorske službe spasavanja (GSS), u Republici Srpskoj postoje "ostaci" nekada izuzetno jake GSS u Foči. Svi ljudi angažovani u ovim službama ogorčeni su i ljuti na opštine, kantone, civilnu zaštitu. Vjeruju da im svi mogu pomoći, a ipak prebacuju odgovornost ne prepoznajući značaj spasilačkih službi.
Nemaju novac za registraciju vozila
Načelnik Gorske službe spasavanja – stanica u Sarajevu Adnan Podžo, čija je ekipa prije tri godine učestvovala u potrazi nakon pada aviona kod Mostara, kada je poginuo makedonski predsjednik Boris Trajkovski, tvrdi da su se za poboljšanje statusa obraćali mnogima.
"Među njima je i Uprava grada Sarajeva u kojoj nas usmjeravaju iz jedne u drugu kancelariju. Imamo jedno vozilo koje nam je nekada poklonila organizacija 'Ljekari bez granica'. Ne znamo kako ćemo ga registrovati ove godine", ističe Podžo.
I u Planinarskom savezu Republike Srpske ogorčeni su zbog nemarnog odnosa prema Gorskoj službi spasavanja.
"Ljuta sam kada se govori o Gorskoj službi spasavanja. Znaju nas pozvati u pomoć kada se dogodi neka nesreća, ali ne znaju pomoći u obuci kadrova i formiranju službi koje bi bile specijalizovane za spasavanje unesrećenih. Nedavno su tražili da pošaljemo ljude zbog vozila koje je sletjelo u vodu. Teška srca sam morala reći da je to nemoguće jer naši ljudi nemaju opremu. U Foči smo prije rata imali jednu od najbolje opremljenih gorskih službi spasavanja, a sada je gotovo nema. Teško se za opstanak bori i prijeratna fantastična služba spasavanja u Sarajevu", kaže Duška Gavrilović, sekretar Planinarskog saveza Republike Srpske.
Arsenije Arsenić nekadašnji je načelnik Gorske službe spasavanja u Foči, čijih se nekoliko članova danas nalazi u sastavu Planinarskog društva "Zelengora".
Niko ne želi da finansira GSS
"Najgore je što ljudi nemaju opremu, a hrabrost i entuzijazam su prisutni. Gorsku službu mora neko da finansira. Oni reaguju kada niko ne zna izlaz iz teške situacije, poput nesreća. Opštine ne vide svoj interes u finansiranju, jačanju GSS, a u Evropi država stoji iza Gorske službe spasavanja. Prije je u BiH bila drugačija situacija. Ova služba se prislonila uz Narodnu odbranu i tako je bila ozbiljnije shvaćena, a sada je nigdje nema", objašnjava Arsenić.
Sve češće se, kaže, postavlja pitanje zbog čega bi mladi bez dobre odjeće, obuće i opreme išli u vrleti i bespuća i spasavali unesrećene.
"Nama treba gorska služba spasavanja na nivou države koja će uvezati sve stanice, da ima svoj statut i pravilnik. Puno mi u Bosni i Hercegovini imamo cesta koje vode kroz tunele, kanjone, mnogo je jama, pećina, u kojima se mogu dogoditi nesreće i ko će onda spasavati unesrećene", upozorava Arsenije Arsenić, član Planinarskog društva "Zelengora" u Foči.
Adnan Podžo, načelnik GSS – stanica Sarajevo, kaže da je jedina svijetla tačka u mnoštvu problema to što su se njegove kolege spasioci osigurali u slučaju da im se nešto dogodi tokom spasavanja. Tvrdi da on i njegove kolege za svoj humani rad ne primaju nadoknadu i niko im ne pomaže.
"Molimo Boga da se ne dogodi neka veća nesreća, jer tek tada bi se osjetili ovi propusti sa gorskom službom spasavanja. U susjednoj Hrvatskoj će imati na raspolaganju još helikoptera, a mi o tome i ne razmišljamo, jer njih je država stavila pod svoje finansiranje, što je logično. Nama su puna usta turističkih ponuda, a sve će to pasti u vodu ako nam neko od turista strada u lavini ili nekom od kanjona. To nam nije potrebno", dodaje Podžo.
Procedure prizemljile helikoptere
Stanko Slišković, sekretar Federalne uprave civilne zaštite, objašnjava da su naše gorske službe spasavanja zapravo udruženja građana koja rade na humanoj, volonterskoj osnovi.
"Nama spasioci trebaju ali nemamo sistem i podlogu za njihovo funkcionisanje. Mislim da je civilna zaštita najzainteresiranija da pomogne proces uspostave tih službi. Razumijemo motivaciju pojedinaca, humani poziv za spasavanjem ljudskih života, spremni smo na to odgovoriti i finansijski. Neophodni su takvi oblici zaštite i spasavanja ljudi jer je BiH turistički potencijalni razvijena zemlja, ali i zemlja u kojoj vrebaju brojne opasnosti poput lavina, odrona i poplava", konstatuje Slišković.
Kaže da je Civilna zaštita već nešto učinila u podizanju svijesti o Gorskoj službi spasavanja.
"Mi finansiramo 'Klub spasavalaca 2000' iz Sarajeva koji može djelovati u Federaciji BiH u slučaju nesreća. Smatramo da lokalne zajednice trebaju osmisliti aktivnosti, veze sa gorskim službama spasavanja. Da bismo ojačali sistem spasavanja ljudi u nesrećama, lavinama, iz ruševina, u narednom periodu planiramo kupiti pse tragače, a samo jedan košta 40.000 KM", navodi Stanko Slišković.
On napominje da BiH ima i helikoptere, ali da još nisu definisani načini njihovog korištenja u slučaju požara i drrgih nesreća.
Država mora da reaguje u slučaju nesreća
"Mislim da će se status gorskih službi spasavanja poboljšati i donošenjem zakona o spasavanju ljudi i materijalnih dobara na državnom nivou", dodao je Stanko Slišković, sekretar Federalne uprave civilne zaštite.
Idriz Brković, šef Odsjeka u Sektoru civilne zaštite Ministarstva sigurnosti BiH, tvrdi da je Radna grupa Vijeća ministara završila tekst prijedloga zakona o spasavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u BiH.
"Mogu kazati da tekst prijedloga zakona ide Vijeću ministara BiH na razmatranje, a potom u Parlamentarnu skupštinu BiH. Ovim zakonom je predviđeno formiranje takozvanih mješovitih specijaliziranih jedinica. Stvaramo situaciju da se u slučaju prirodnih nesreća država može uključiti, ili preventivno djelovati", istakao je Brković.
Miralem Džajo iz Gorske službe spasavanja - stanica Mostar ne vjeruje da će ovaj zakon donijeti neko poboljšanje.
"Imamo mi već federalni zakon, a Civilna zaštita nikako da se probudi i shvati značaj obučenih ljudi spremnih da djeluju u najtežim situacijama u gorskim službama spasavanja. Zbog svega ćemo vjerovatno doći u situaciju da kada se nešto desi, a ne bismo željeli da do toga dođe, da se upitamo ko će spasavati unesrećene. Pa, mi nemamo ni neophodnu opremu", upozorio je Džajo.
Najviše spasilaca u Sarajevu
Gorska služba spasavanja u Sarajevu ima pedesetak članova, a 20 njih može odgovoriti u slučaju spasavanja. U Goraždu služba ima devet registrovanih spasilaca i šest pripravnika koji moraju proći još određen broj kurseva da bi postali spasioci. U Gornjem Vakufu gorska služba spasavanja ima 25 ljudi na raspolaganju, slična situacija je i u Mostaru. U Zenici u slučaju nesreće može odgovoriti 20 ljudi, a isti je slučaj i u GSS u Travniku. Svima njima zajednički problem je nedostatak opreme za spasavanje ljudi.
Savjeti za siguran put u planinu
Adnan Podžo, načelnik Gorske službe spasavanja-stanica Sarajevo, svim ljubiteljima prirode poručuje da u ovim zimskim danima ne idu sami u planinu.
"Ne treba ići u planine 24 sata nakon snježnih padavina. Na planinama se treba, općenito, kretati samo obilježenim putevima. Potrebno je, po mogućnosti, uza se nositi mobitel i to punih baterija, jer nedavno smo spasavali mladića u planini koji je imao mobitel, ali sa gotovo praznom baterijom", rekao je Podžo.