Dramatičan obrt događaja koji je okončan ostavkom varšavskog nadbiskupa Stanislava Vjelgusa još jednom je bacio svjetlo na to dokle su istočne bezbjednosne službe bile spremne otići kako bi prodrle u sve sfere života i nesmetano održavale svoju vlast nad narodom.
Još od restauracije demokratije u zemljama bivšeg istočnog bloka mnoštvo istaknutih političara, zvaničnika, umjetnika i pisaca je bilo optuženo da su sarađivali s tajnim policijama bivšeg komunističkog režima. Neki od njih su poslije tog otkrića bili prisiljeni da stupe sa položaja.
TAJNE SE OTKRIVAJU
Skoro dvije decenije poslije pada Berlinskog zida, tajne komunističke policije i njeni saradnici i dalje progone mnoge, posebno kada je riječ o centralnoj i istočnoj Evropi.
Optužbe su bile uperene protiv pojedinaca iz svih sfera života. Te optužbe su uglavnom bile poduprte jakim dokazima koje je bilo teško oboriti. Naravno, niko nije ostao imun i ravnodušan na ove optužbe.
Na primjer, prije nekoliko mjeseci rumunski predsjednik Trajan Basesku je po drugi put oslobođen optužbi da je sarađivao s tajnom policijom.
Basesku, koji je za vrijeme ere komunizma bio kapetan broda, kaže da je jedino što je radio bilo pisanje rutinskih izvještaja za pretpostavljene, posebno ako je putovao u inostranstvo, ali je odlučno porekao da je ikada radio za tajnu policiju.
Za razliku od Baseskua, njegov bugarski kolega Georgi Prvanov je priznao prošle godine da je sarađivao s tajnom službom.
Međutim, njegovu ulogu u saradnji s policijom Bugari su shvatili krajnje bezopasnom, tako da je samo dva mjeseca poslije priznanja Prvanov, čije je tajno ime bilo `Agent Gotse`, izabran po drugi put za predsjednika Bugarske i to s ogromnom većinom.
Još jedan od agenata koji su sami priznali da su sarađivali s tajnom policijom je i Peter Međeši, bivši mađarski premijer koji je samo nekoliko dana prije nego je postao premijer otkrio da je bio tajni agent `D-209`.
On je navodno pružio objašnjenje da je njegov zadatak bio da čuva povjerljive i osjetljive informacije kao što su da Mađarska planira da uđe u MMF i Svjetsku banku, kako te informacije ne bi došle u ruke stranih obavještajnih službi, posebno od KGB-a, koji bi na svaki način pokušao da spriječi ovakve poteze. Bez obzira na sve, Međeši je uspio da zadrži položaj premijera.
SVI SUMNJIVCI POD LUPOM
U doba komunističke ere, saradnja s tajnom policijom nije se bazirala samo na špijuniranju prilikom putovanja u inostranstvo ili pisanju raznih izvještaja, već se veoma često odnosila i na špijuniranje i praćenje ljudi iz najbliže okoline. Morali su prijavljivati sve što su smatrali sumnjivim.
Inače, na udaru optužbi bili su uglavnom političari upravo iz razloga što je to bio možda i jedini način za njihove protivnike da unište njihovu reputaciju.
Ipak, u saradnju s tajnom policijom nisu bili uključeni samo politički angažovani, već je bilo i pojedinaca iz drugih sfera života. I ostale profesije su imale svog udjela i imale su svoje doušnike. Na primjer, prije godinu dana objelodanjeno je da je čelnik Rumunskog udruženja pisaca Eugen Uricaru bio doušnik Sekuritatee te da je uglavnom špijunirao disidente i intelektualce. On je, naravno, porekao te optužbe, ali je ipak dao ostavku na funkciju u Udruženju rumunskih pisaca. Drugi eminentni umjetnik je mađarski režiser Ištvan Sabo, prošlogodišnji dobitnik Oskara za najbolji strani film, priznao je da je još kao student Akademije za film bio primoran da radi za tajnu policiju, ali samo da bi spasio život svog prijatelja, takođe studenta kome je poslije mađarskog ustanka 1956. godine prijetila smrtna kazna.
Razlozi saradnje su bili različiti - neki su željeli da obezbijede bolji život za svoju djecu, drugi su željeli da obezbijede putovanja u inostranstvo, dok su treći samo htjeli da zadrže posao.
Jedina zemlja gdje bivši agenti i doušnici nisu satanizovani jeste Rusija. Sasvim je očigledno da predsjednik Vladimir Putin, i sam nekada oficir KGB-a, na najvišim položajima drži upravo bivše obavještajne oficire i agente koji se izuzetno ponose svojim prijašnjim karijerama te ih uopšte ne skrivaju.
BIVŠA JUGOSLAVIJA
Od zemalja bivše Jugoslavije, u Sloveniji je većina tajnih arhiva otvorena za javnost, ali interes je slab.
Makedonci su dosijee počeli otvarati 1998. Građani smiju vidjeti svoj dosije, ali novinari i naučnici nemaju pristup arhivama.
Službeni Beograd je 2001. svojim građanima dopustio uvid u dosijee. Od toga su bili izuzeti oni koje je vlast smatrala `unutrašnjim neprijateljima` i `kolaboracionistima`, što su uglavnom bili opozicioni političari i novinari. I taj je proces poslije zamrznut.
Bosna i Hercegovina javnosti je 2000. godine otvorila oko sedamdeset hiljada komunističkih dosijea. Svi građani imaju pravo uvida u pojedinu godinu ili pojedini slučaj.
Uprkos insistiranju opozicione Hrvatske stranke prava, u Hrvatskoj zasad nije povučen nijedan potez kojim bi se dosijei otvorili.