Stanje u bosanskohercegovačkoj diplomatiji vjerno oslikava situaciju u Bosni i Hercegovini.
To je razlog što se sporadično dešavaju diplomatski propusti, pa i skandali koji već odavno ne zabavljaju bh. javnost, ali doprinose da imidž BiH u svijetu i 12 godina nakon rata kreiraju izvještaji sa ratišta, a ne bh. ambasadori raspoređeni na gotovo 60 destinacija.
Bosna i Hercegovina nema zakon o vršenju spoljnih poslova, pa se spoljna politika vodi na osnovu opštih pravaca, odluka i uputstava koje je usvojilo Predsjedništvo BiH ili Ministarstvo inostranih poslova (MIP), koje je više servis kolektivnog šefa države nego kreator spoljne politike.
Bezakonje u oblasti diplomatije dovelo je do toga da će BiH u Briselu predstavljati otpravnik poslova, kada se borimo za pristupnicu Evropskoj uniji, do medijskih prepucavanja na relaciji Predsjedništvo BiH - ambasada i do kršenja Bečke konvencije. Iako na ovoj konvenciji počiva svjetska diplomatija dešava nam se da predstavnici bh. vlasti zbog unutrašnjih obračuna povlače ambasadore prije roka, što je zemlji domaćinu jasan signal o zahlađenju međusobnih diplomatskih odnosa.
BiH nikako da se počne pridržavati jasnih pravila diplomatije, pa njeni ambasadori odlaze navrat-nanos iz države gdje su ugošćeni. Neki čak ne znaju da nema primopredaje dužnosti kao u javnim preduzećima, već pravila nalažu da bivši ambasador ode prije novoga. Za one koji to nisu pročitali dovoljno je da se zapitaju zašto ambasador SAD ili Francuske u BiH obilazi sve institucije određenim redom, pa tek onda odlazi, a potom slijede nastupne posjete istim redom ambasadora koji dolazi na njegovo mjesto.
Diplomatska praksa u zemljama EU
Jedina od država bivše SFRJ koja je ušla u EU je Slovenija u kojoj je svaku pojedinost diplomatskog angažmana uredio zakon.
Tadej Labernik, bivši ambasador Republike Slovenije u BiH, kaže da postoji jasna procedura kandidovanja i imenovanja ambasadora, koja se zasniva na Zakonu o vanjskoj politici.
`Ministar vanjskih poslova predlaže ambasadora Vladi, koja konsultuje predsjednika Republike. Osim toga, kandidat ide na razgovor u Odbor za međunarodne odnose parlamenta. Mišljenje ovoga odbora nije obavezujuće, ali može da utiče na imenovanje. Dešavalo se da predsjednik Republike ne potpiše saglasnost o imenovanju ambasadora, ako on ne ispunjava uslove zakonom propisane`, objašnjava Labernik.
Ističe da su u Sloveniji uglavnom angažovane karijerne diplomate koje dugo rade u Ministarstvu inostranih poslova, ali da ambasador može biti i neko ko nije profesionalac, poput njega, ali uz ispunjavanje određenih uslova.
`Bez obzira da li su karijerne diplomate ili ne, ambasadori moraju biti profesionalci koji predstavljaju svoju zemlju tamo gdje odlaze, a sve političke, stranačke, nacionalne i vjerske sklonosti moraju ostati u drugom planu u interesu države koju zastupaju`, smatra Labernik i podsjeća da međunarodni standardi i Bečka konvencija stvaraju preduslove da sve države igraju po određenim pravilima.
`Naglo povlačenje ambasadora bez određenog vremenskog roka u kom se može pozdraviti prije odlaska daje signal zemlji domaćinu da nešto nije u redu sa međusobnim diplomatskim odnosima`, objašnjava Tadej Labernik.
Unutrašnji obračuni
On kaže da zna za samo jedno prijevremeno vraćanje ambasadora iz države u kojoj je predstavljao Sloveniju i to je bilo na njegov lični zahtjev zbog bolesti.
Upravo nedavna smjena dva bh. ambasadora prije isteka mandata izazvala je oštre reakcije zbog takve odluke Predsjedništva BiH. Najburnije reakcije stigle su iz stranaka, a kontraargumenti bili su nacionalno obojeni. Činjenica da SDP-ov član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda smijeni ambasadore, koje su imenovali njegovi prethodnici iz HDZ-a BiH, pokazuje da vođenje spoljne politike BiH počiva na dnevnoj politici i nacionalnom balansu.
Darija Krstičević, smijenjeni ambasador BiH u Beču, tako će se u ekspresnom roku od 30 dana vratiti iz ove zemlje, a na njeno mjesto doći će Tomislav Limov, funkcioner SDP-a BiH. Lidiju Topić na trenutno najvažnijoj destinaciji za BiH u Misiji pri Evropskoj uniji u Briselu mijenjaće otpravnik poslova, a kasnije će na njeno mjesto doći Jadranka Negodić.
Zbog važeće odluke bivšeg saziva Predsjedništva o nacionalnoj rotaciji u diplomatskim predstavništvima BiH Negodićeva bi mogla samo nekoliko mjeseci provesti u Briselu, a onda ponovo slijede imenovanja, agremani ili otpravnici poslova.
Aktuelni saziv Predsjedništva BiH za godinu od kada su preuzeli mandat donijeli su plan racionalizacije DKP mreže i Odluku o postupku kandidovanja i imenovanja ambasadora i šefova diplomatske misije.
Nakon ove dvije odluke uslijedili su prvo protesti u Konzulatu u Bonu, koji treba biti zatvoren u novembru, a potom i prijevremene smjene.
Imenovanje ambasadora s teškom mukom
Članovi Predsjedništva BiH odlučili su da se neće miješati u imenovanje ambasadora iz reda naroda kojeg predstavljaju.
Prije ove odluke o postupku kandidovanja po nekoliko mjeseci vijećalo se da li će neki kandidat dobiti saglasnost od člana iz reda srpskog, hrvatskog ili bošnjačkog naroda. Tako je bivši član Predsjedništva BiH Borislav Paravac iz trećeg pokušaja imenovao ambasadora BiH u Strazburu, a s teškom mukom imenovan je i ambasador BiH u Hrvatskoj.
Među bh. ambasadorima ima bivših načelnika opština, guvernera kantona, novinara, policijskih činovnika, ali malo je poliglota.
Uvođenje reda u bh. diplomatiji predstavljalo je Uputstvo o uslovima i načinu obavljanja priprema za rad u diplomatsko-konzularnim predstavništvima (DKP) BiH. Uputstvo je potpisao bivši ministar inostranih poslova BiH Mladen Ivanić 6. februara 2004. godine, čime je uvedena tromjesečna obuka za diplomate. Koliko dugo se poštovalo uputstvo najbolje govori primjer da je ambasador BiH u Francuskoj Željana Zovko imenovana u martu, a dužnost je preuzela 26. aprila iste godine.
Vršenje spoljnih poslova BiH već godinama počiva na odlukama, koje se preko noći mogu promijeniti i poremetiti krhki sistem na kom počiva bh. diplomatija.
Evropske integracije i članstvo u međunarodnim organizacijama imaju centralno mjesto u Opštim pravcima i prioritetima za sprovođenje spoljne politike BiH, koje je donio bivši saziv Predsjedništva BiH 26. marta 2003. godine.
Nema zelenog svjetla za neophodni zakon
Neizvjesno je, međutim, koliko se BiH može približiti EU standardima bez zakona koji reguliše spoljnu politiku.
`O Nacrtu zakona o vršenju spoljne politke BiH sada se prikupljaju mišljenja, a poslije toga o njemu će se izjašnjavati Odbor za unutrašnju politiku Savjeta ministara BiH`, kaže Dragan Podinić, direktor Ureda za zakonodavstvo BiH.
Međutim, ovo nije prvi put da ovaj nacrt zakona dođe do Savjeta ministara BiH, ali nikako da dobije zeleno svjetlo i konačno uđe u parlamentarnu proceduru.
Za mandata bivšeg ministra inostranih poslova BiH Mladena Ivanića urađena su dva nacrta ovog zakona; prvim nisu bili zadovoljni u Kancelariji visokog predstavnika (OHR), a drugim u sadašnjem sazivu Savjeta ministara BiH imenovanom početkom ove godine.
`Tim OHR-a ocijenio je da prvi zakon nije ustavan jer je navodno bilo razvlašteno Predsjedništvo BiH, koje je po Ustavu nadležno za spoljnu politiku. Tadašnjim zakonom željeli smo da damo veći uticaj MIP-u i parlamentu kada je imenovanje ambasadora u pitanju. U drugom nacrtu smo predvidjeli da Predsjedništvo imenuje ambasadore sa ili bez konsultacija sa MIP-om`, ističe Ivanić.
No, ni ovaj nacrt zakona o kojem su se izjašnjavali po isticanju Ivanićevog mandata nije dobio podršku nadležnog odbora Savjeta ministara. Zakon starog ministra vraćen je novom Svenu Alkalaju, a on je oformio Radnu grupu, koja je završila Nacrt zakona o vršenju spoljnih poslova za koji se pribavlja mišljenje.
No, mišljenje nije dobijeno od zamjenika ministra inostranih poslova Ane Trišić-Babić, što već upućuje na to da neće biti zelenog svjetla u Savjetu ministara.
Za DKP mrežu planirano 40,3 miliona KM
BiH kao jedna od država bivše SFRJ nije preuzela ništa od uređenog sistema u oblasti spoljne politike, koje je ova država imala.
Mićo Rakić, iskusni prijeratni diplomata, predstavljao je SFRJ u Vašingtonu, a bio je ambasador i u afričkim zemljama.
Kaže da se diplomata ne treba baviti ovim poslom ukoliko nije u stanju da interes zemlje koju predstavlja otrgne od stranačkih, nacionalnih i ličnih interesa.
`Bivša SFRJ imala je izuzetno uređen sistem u oblasti diplomatije. Ambasador nije mogao biti neko ko je usko u svojoj profesiji, pa taman da je bio najbolji u tome. To su morale biti ličnosti koje poznaju sve društvene oblasti, a posebno politiku zemlje i njene prioritetne interese koje mora da štiti. Mora znati i mnogo toga o zemlji u koju odlazi`, kaže Rakić i dodaje da je sam tražio da ide u istočnu Afriku, koja nije tako privlačna destinacija jer je želio da zastupa i ideju antikolonijalizma.
Predsjedništvo BiH nedavno je donijelo odluku o razrješenju dužnosti 11 ambasadora i dvojice generalnih konzula, kojima je istekao mandat. Na povratak u BiH čekaju ambasadori u Švajcarskoj, Jordanu, Iranu, Libiji, Maleziji, Francuskoj, dok je ambasadoru u Izraelu mandat produžen za godinu. Konzul u Istanbulu razriješen je dužnosti, a status konzula Dragana Dragića, koji je prije tri i po godine imenovan do zatvaranja Konzulata, još nije riješen jer se ne zna da li se ovaj Konzulat zaista i zatvara bez obzira na postojeću odluku. U međuvremenu imenovani su novi ambasadori u Kuvajtu, Srbiji, Makedoniji i Vatikanu. Prema podacima MIP-a, Bosna i Hercegovina ima 56 DKP u svijetu, a za njihov rad u 2006. godini potrošeno je 33,8 miliona KM, dok je za 2007. godinu u budžetu planirano 40,3 miliona KM.
Ko nas i na koji način predstavlja u svijetu
Iako ambasadori ne kreiraju spoljnu politiku BiH, njihovo ponašanje, javni istupi, biografije i `učinci` iz prošlosti i te kako utiču na sliku naše države u svijetu. Mnogo je primjera o različitim ispadima naših diplomata i gotovo incidentnih situacija u bh. predstavništvima širom planete zabilježeno proteklih godina.
Ovih dana aktuelna je priča o fizičkom obračunu u Ambasadi BiH u Londonu, u kojoj su navodno učestvovale ambasador Tanja Milašinović i konzul Vesela Planinić.
Milašinovićeva je ovu priču nazvala notornom laži, a o kakvoj vrsti obračuna se radilo utvrdiće unutrašnja kontrola Ministarstva inostranih poslova BiH.
Diplomata sa friškim državljanstvom
Jasin Ravašde, stručni saradnik u Kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića, novi je ambasador BiH u Kuvajtu.
Ravašde, Kuvajćanin sa bh. državljanstvom, ovdašnjoj javnosti poznat je kao savjetnik za medije kuvajtsko-bosanskih kompanija `BH Steel` i UNITIC, te dopisnik kuvajtske novinske agencije KUNA.
Bio je i savjetnik u Vladi FBiH na poziv ministara iz Stranke za BiH, a radio je i kao konsultant u projektima Kuvajtske investicijske agencije (KIA). U poslijeratnom periodu u Sarajevu je Ravašde bio neformalni zastupnik kuvajtskih interesa u BiH. S obzirom da je najbliža kuvajtska ambasada u Beču, sa bošnjačkim političarima i Vladinim funkcionerima dogovarao je posjete kuvajtskih zvaničnika Bosni i Hercegovini.
Barunčićevo mišljenje o Srbima
Ambasador BiH u Narodnoj Republici Kini Pero Barunčić jedan je od rijetkih ambasadora koji je hitno bio pozvan na konsultacije u Ministarstvo inostranih poslova (MIP) BiH, a zahtjev za njegov opoziv nije prošao.
Razlog za hitne konsultacije je Barunčićev istup na konferenciji za novinare upriličenoj prilikom posjete Kini državne delegacije Srbije i Crne Gore.
Prema izvještaju, koji je stigao u MIP iz Ambasade BiH u Kini, Barunčić je u svojoj diskusiji samoinicijativno i jednostrano komentarisao događaje tokom rata u BiH, ali i istorijske događaje optužujući SCG i Srbe za sve prethodne ratove u bivšoj zajedničkoj državi.
Ambasador Barunčić je osporavao pravo SCG na Srem i Boku Kotorsku tvrdeći da je to `hrvatska zemlja` i miješao se u unutrašnje stvari ove zemlje, optužujući ih za nasilje na Kosovu 1981. godine i tokom demonstracija 1968. godine.
Ambasador u kućnom pritvoru
Najpoznatije lice bh. diplomatije sigurno je Muhamed Šaćirbegović, bivši ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama, kojeg njegova država tereti za pronevjeru 2,4 miliona američkih dolara.
Vlasti BiH izdale su nalog za hapšenje u decembru 2001. godine, a za njim je raspisana Interpolova potjernica, nakon čega su ga američke vlasti uhapsile u martu 2003. godine. On je bio u kućnom pritvoru od jula 2004. godine.
Šaćirbegovićeve stalne tvrdnje da nije kriv omogućile su mu i da izađe iz kućnog pritvora, a onda se pojavi i na prijemu povodom 15 godina od prijema BiH u UN. Tu je ugodno ćaskao sa predstavnicima bh.vlasti, koje godinama traže njegovo izručenje.