Da nije uspio u rukometu vjerovatno bi ostao studirati medicinu, jer mu je to bila velika želja. Ali, Srđan Trivundža se ne kaje jer, kako kaže, nije previše pogriješio. Talenat ge je doveo i do tima španske Bidasoe, čiji je igrač već neko vrijeme.
Ovih dana je zbog povrede Ahilove tetive ovaj mladi Banjalučanin, ipak, primoran malo i odmoriti od igre, pa slobodno vrijeme provodi u rodnom gradu na Vrbasu.
Iskroistili smo njegov boravak u domovini i `ukrali` mu jedan dan.
KARIJERA
Sa Srđanom se srećemo u u jednom od banjalučkih kafića i uz espreso počinjemo razgovor o životu i karijeri.
Rođen je u Banjaluci gdje je i završio osnovnu i srednju medicinsku školu, a sada je student Fakulteta za poslovnu ekonomiju.
`Volim Banjaluku i jednoga dana kada završim karijeru, vjerovatno ću se vratiti ovdje`, kaže Srđan. Naglašava da su i njegovi počeci vezani za grad na Vrbasu.
`Rukometom sam se počeo baviti zato što je bio sport broj jedan i u sklopu školskih aktivnosti je bio najpopularniji. Svi moji drugovi igrali su sa mnom u sklopu takmičenja`, počinje priču Srđan i nastavlja:
`Onda su Milan Zec i Nemanja Vujnović oformili klub Veteran, koji je bio kao neka filijala Borca, u kojem sam i ja igrao, a iz kojeg je kasnije većina igrača, uključujući mene, otišla u Borac. To mi je prvi ozbiljniji početak i za to me vežu mnoge lijepe uspomene. Sa 11 godina krenuo sam na putovanja sa klubom što je tada u ratnom periodu meni mnogo značilo i bilo je zanimljivo`.
Nakon jutarnje kafe, sa Srđanom odlazimo u dvoranu `Borik` za koju ga, kako kaže, vežu brojne uspomene i gdje je dosta puta igrao.
`U Banjaluci sam živio i igrao sve dok nisam odslužio vojni rok. Nakon toga sam živio u Novom Sadu nekih šest mjeseci, a poslije u Sloveniji godinu dana. Nakon toga slijedi povratak u Borac, pa odlazak u Bosnu iz Sarajeva, pa u Beograd u Crvenu zvjezdu, a posljednju sezonu proveo sam u Španiji u Bidasoi. Burno, zar ne?`, kroz osmijeh priča Srđan.
NIJE SVAKO PRAVI PRIJATELJ
Svoje slobodno vrijeme ovaj uspješni mladić najviše provodi sa drugovima i djevojkom Teom.
`Da bi neko stekao titulu prijatelja kod mene mora da prođe duži vremenski period našeg poznanstva. U neku ruku sam sretan po tom pitanju, jer imam četri prijatelja na koje se stvarno mogu osloniti i s kojima sam u stalnom kontaktu. Drago mi je zbog toga. Ali takođe imam i dosta poznanika ovdje u Banjaluci. To su sve moji bivši saigrači i ljudi koje znam već duže vrijeme`, povjerava Srđan.
Jako je druželjubiv i jedino što bi njegovi drugovi naveli kao manu, a što i on sam potvrđuje, je nestrpljivost. Možda nekad srlja, a to mu se, tvrdi, uvijek i obije o glavu, ali vrlinu strpljenje nikako da nauči.
`Nastojim da ostvarim sve što brže, pošto sam po prirodi perfekcionista`, pravda se.
Iz takta ga, kaže, najviše izbace laž i nepravda:
`To je ono što se u sportu najviše i dešava, a to me udaljava i od ljudi i od svega`.
A kada se nađe u neugodnoj situaciji i kada je nervozan, ima jednu isprobanu taktiku, a to je - da sve prespava.
Poslije toga, tvrdi, sve izgledalo drugačije i lakše.
POSJETA DVORANI `BORIK`
U dvorani `Borik` srećemo Srđanove prijatelje koje poznaje sa početaka karijere. Sa zadovoljstvom mu dopuštaju da se prošeta po parketu i prisjeti dana kada mu je publika aplaudirala sa tribina zbog postignutih golova.
`U mojoj karijeri dosta uticaja su imale povrede. U dva navrata imao sam povrede lijevog koljena, a u zadnje vrijeme najteža je ova povreda Ahilove tetive, koja me i natjerala da dođem kući. Najveći uspjeh u karijeri smatram to što sam prošle godine sa Zvijezdom osvojio šampionsku titulu SCG. To je ujedno jedna od mojih najdražih sezona, a nastup za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije je sigurno jedan od ljepših momenata`, priča mladi rukometaš.
Kaže da voli da upoznaje nove ljude i ostaje u kontaktu sa svim ljudima:
`Iz klubova u kojima sam igrao i prije tri-četiri godine imam drugove s kojima se čujem često i to je jako pozitivna stvar u sportu`.
Tu se nekako i samo nameće pitanje kako se sa drugovima zabavlja i koju muziku sluša.
`Omiljenu muziku i nemam neku posebnu, sve zavisi od situacije i momenta. U posljednje vrijeme slušam stranu muziku. Međutim, kada sam bio mlađi i kada smo imali zabave sa klubom slušali smo uglavnom narodnu muziku, ali onu pravu, kao što su Tomo Zdravković i ostali`, kaže Srđan.
VJEŠT I U KUHINJI
Srđan je veliki gurman i iako bi trebao da vodi računa o prehrani, kaže da sve jede. Omiljena mu je hrana piletina i to na sve moguće načine, a kao najdraže restorane izdavaja `Obalu`, `Alas` i `Meksički restoran`.
`Pošto dosta godina unazad živim sam, mislim da sam naučio dosta toga da kuvam i prilagođavam hranu sebi. Najviše kuvam, naravno, ono što volim, a to su špinat, piletina, riba i laganija hrana uopšte. Mislim da sam dobar u tome, ali me kulinarkim vještinama vjerovatno malo i muka naučila. Kada si sam i nema ti ko spremati ručak, a i ne mogu se stalno hraniti po restoranima. Kada sam kući u Banjaluci, imam tu sreću da mi majka stalno pravi obroke pa me tako oslobodi stajanja za šporetom`, kaže Srđan.
Priča da mu je mama velika podrška prilikom kuvanja, pa i kada se nalazi daleko od doma ona mu preko Interneta dijele male savjete za bolji ručak.
Srđan voli boraviti u prirodi i kaže da ne voli ići u kafiće u centru grada zbog previše buke:
`Više volim otići u malo udaljeniji 'Buk', 'Kanjon', 'Klub XXII', kafiće na obali, ili se jednostavno sa društvom spuštati niz Vrbas i onda nakon toga negdje roštiljati. Meni se u Banjaluci sve vrti oko Vrbasa`.
O FILMOVIMA, KNJIGAMA, AUTIMA
Upravo zbog ljubavi prema ovoj rijeci našu priču nastavljamo na njenim obalama. A Srđan nam povjerava da li čita knjige, koje auto bi volio imati i šta misli o kućnim ljubimcima.
`Trenutno vozim porodično auto, a uskoro planiram da uzmem neki džip, jer me baš privlače. I volio bih uzeti BMW X5 ili tako nešto`, priznaje.
Pošto dosta mijenja mjesta prebivališta, iako voli životinje, nema priliku da ima kućnog ljubimca, ali da može, to bi sigurno bio pas.
Omiljena boja mu je plava, a o garderobi baš ne razmišlja previše. Iako ima mogućnosti da mijenja butike u kojima kupuje robu, najradije se odlučuje za marku nike.
Sada kada ima slobodnog vremena, pored šetnje koju obožava, Srđan čita i knjige. Zadnja koju je pročitao je `Pitanje časti` i kaže da mu se dosta svidjela.
Mladi Banjalučanin voli da pogleda i dobar film, a među onima kojima se uvijek vraća i koje iznova može gledati su `Balkanski špijun` i `Ko to tamo peva`.
Pričom o filmovima završavamo i priču sa Srđanom. Mogli bismo razgovorati o još mnogo toga, ali već smo mu ukrali jedan dragocjen slobodan dan.
Uskoro će kafice u gradu zamijeniti treninzi, a šetnje Vrbasom igra na parketu.
Tada ćemo pisati o Srđanovim postignutim golovima, kojih će, sigurni smo, biti još mnogo.
LIČNA KARTA
- Lična karta: Srđan Trivundža
- Datum rođenja: 19.03.1981.
- Mjesto rođenja: Banjaluka
- Horoskopski znak: Ribe
- Hobi: šetnja pored rijeke
- Obrazovanje: srednja medicinska škola