Sreten Telebak, bivši generalni direktor "Željeznica Republike Srpske" (ŽRS), Borka Trkulja, predsjednica UO ovog preduzeća, i Milovan Kovačević, član navedenog odbora, koji su pritvoreni prije nekoliko dana, spominju se u čak dva izvještaja koje je Jedinica za posebne istrage MUPa RS u oktobru prošle godine proslijedila nadležnom tužilaštvu protiv 15 osoba.
Ovaj predmet iz Okružnog tužilaštva Banjaluka izuzelo je Specijalno tužilaštvo RS koje je prošle sedmice izdalo nalog za hapšenje odgovornih.
U ovim izvještajima Jedinice za posebne istrage koji se odnose na nezakonitu privatizaciju zemljišta ŽRS i nezakonitu prodaju vagona iz tog preduzeća, trojka se tereti za zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja. Pored toga, Telebak se još tereti i za nesavjestan rad u službi i zaključenje štetnog ugovora.
Telebak, Kovačević i Borka Trkulja uhapšeni su u ponedjeljak poslije čega im je određen pritvor. Pored njih, uhapšeni su i bivši članovi UO ŽRS Momčilo Vračar, Cvijan Filipović, Branislav Carević, Branko Petković, Srećko Šaran, trenutno zaposlen u Ministarstvu komunikacija i transporta BiH, i Zoran Pušac, trenutno zaposlen u Skupštini opštine Prijedor.
Takođe su uhapšeni Goran Kunić, nekadašnji šef Odjela za prostorno uređenje u prijedorskoj Opštinskoj upravi, a trenutno zaposlen u `Invest projektu' Prijedor, Radenko Banović, zaposlen u prijedorskoj Područnoj jedinici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, i Slavica Šurlan, koja radi kao zemljišno-knjižni referent u Osnovnom sudu u Prijedoru. Svima je određen pritvor do jednog mjeseca.
RADILI U KORIST `PETOG NEPLANA`
Prvi izvještaj Jedinica za posebne istrage MUP-a RS podnijela je još 10. oktobra prošle godine protiv Borke Trkulja, te Telebaka, Petkovića, Šarana, Kovačevića, Kunića, Banovića, Pušca, Vračara, Carevića i Zorana Basraka, nekadašnjeg zamjenika republičkog javnog pravobranioca u Prijedoru.
Basrak se u izvještaju tereti za nesavjestan rad u službi, a ostali za zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja na štetu ŽRS i opštine Prijedor, a u korist Trgovačko-ugostiteljskog preduzeća `Peti neplan`, čiji je vlasnik Željko Romanić.
Ovaj izvještaj odnosi se na nezakonitu privatizaciju zemljišta ŽRS, a riječ je o 25.000 metara kvadratnih zemlje na području Prijedora na kojoj je preduzeće `Peti neplan` izgradilo terminale, iako vlasništvo nad tim nekretninama nije moglo da se prenese na fizičko lice.
U izvještaju se navodi da su Carević, Pušac, Kovačević, Petković, Šaran i Vračar u svojstvu članova UO ŽRS, te Trkulja, kao predsjednica UO ŽRS 12. novembra 2001. godine, mimo zakona, donijeli odluku kojom se daje saglasnost preduzeću `Peti neplan` da izgradi terminal za skladištenje nafte i naftnih derivata na željezničkom zemljištu ŽRS u Omarskoj površine 25.000 metara kvadratnih.
`Telebak je kao generalni direktor prekoračio granice svojih ovlaštenja i na osnovu sporne odluke, koju je bio dužan, kao nezakonitu, obustaviti od izvršenja i o tome obavijestiti nadležni nadzorni odbor i osnivača, 20. decembra 2001. godine ispred preduzeća ŽRS zaključio ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa preduzećem 'Peti neplan' u kojem se daje saglasnost za izgradnju terminala za skladištenje nafte i naftnih derivata`, stoji u izvještaju. Dodaje se da je tim ugovorom `Peti neplan` bio obavezan da željezničkim prugama u RS mjesečno preveze 1,2 miliona litara naftnih derivata što to preduzeće nije ispoštovalo.
U izvještaju se dalje navodi da je Zoran Basrak, u svojstvu zamjenika republičkog javnog pravobranioca, prekršio zakon i 28. decembra 2001. godine dao pozitivno pravno mišljenje na zaključeni ugovor o tehničko-poslovnoj saradnji umjesto da je za njega pokrenuo tužbu za utvrđivanje ništavnosti.
`Na taj način je svjesno zanemario činjenicu da u konkretnom slučaju nema saglasnosti opštine Prijedor, kao vlasnika tog zemljišta, već saglasnost ŽRS koja na spornom zemljištu ima pravo korištenja`, stoji u izvještaju.
ŽRS nisu bile nadležne i nisu mogle dati saglasnost, odnosno sklopiti ugovor na koji je pravobranilac dao svoje pozitivno pravno mišljenje.
SAGLASNOST ZA GRADNJU TERMINALA
Goran Kunić je, kako se navodi u izvještaju, u svojstvu načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje, takođe prekoračio granice svojih ovlaštenja tako što je 30. juna 2004. godine, na osnovu plana parcelacije i urbanističko-tehničkih uslova koje je uradila firma `Industroprojekt` AD Prijedor, donio rješenje kojim se daje urbanistička saglasnost `Petom neplanu` za lokaciju i legalizaciju terminala za uskladištenje i pretakanje naftnih derivata sa parcelacijom zemljišta u naselju Omarska. Kunić, navodi se u izvještaju, nije prethodno navedene planove parcelacije dostavio Skupštini opštine Prijedor koja donosi i usvaja te planove, čime je prekršio Zakon o uređenju prostora.
`Takođe, 18. oktobra 2004. godine, on donosi rješenje o odobrenju građenja kojim se preduzeću 'Peti neplan' odobrava da pristupi izvođenju radova na izgradnji kompleksa objekata terminala za uskladištenje i pretakanje naftnih derivata, a da prethodno nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi na predmetnom zemljištu`, stoji u izvještaju.
Takođe se navodi da je Radenko Banović, u svojstvu šefa Područne jedinice Prijedor, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, 4. jula 2005. godine, mimo zakona, donio rješenje kojim se skoro 3,5 hektara zemljišta dodjeljuje `Petom neplanu` za gradnju terminala što je 10 hektara zemlje više nego što je navedeno u ugovoru sa ŽRS.
Na osnovu ovog rješenja Osnovni sud u Prijedoru - Zemljišnoknjižni ured je sporno zemljište uknjižilo na preduzeće `Peti neplan` kao novog vlasnika.
U izvještaju se ističe da su Branislav Carević i ostali osumnjičeni svojim radnjama pribavili preduzeću `Peti neplan` protivpravnu imovinsku korist u neutvrđenom iznosu, dok su opštini Prijedor nanijeli štetu u visini od oko 350.000 KM. Ova visina štete međutim nije konačna s obzirom da se prilikom računanja uzela opštinska cijena kvadratnog metra zemlje, a ne tržišna cijena sa sada već izgrađenim objektima.
VAGONIMA UMANJENA CIJENA
Dvije sedmice poslije podnošenja prvog, Jedinica za posebne istrage MUP-a RS podnijela je još jedan izvještaj Okružnom tužilaštvu Banjaluka u kojem se Telebak tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i zaključenje štetnog ugovora, a Milovan Kovačević, Borka Trkulja i Cvijan Filipović za zloupotrebu službenog položaja na štetu ŽRS u visini preko četiri miliona maraka. Izvještaj se odnosi na nezakonitu prodaju vagona iz ŽRS.
Naime, dokumentima je prikazano da su vagoni prodati službama koje vrše otkup repromaterijala, odnosno sirovina, a u stvari je riječ o vagonima koji po starosti nisu bili za uništavanje i nisu se mogli prodati. Takođe, utvrđeno je da su vagoni prodavani po cijeni koja je tri puta manja od stvarne - sa 14.000 KM na 4.000 KM.
U izvještaju stoji da je Telebak koristeći svoj položaj i ovlaštenja nanio štetu ŽRS svjesnim kršenjem zakona i propisa, te propuštanjem kontrole u postupku raspolaganja sredstvima `Željeznica RS`. On je, između ostalog, i preinačavao odluke Skupštine akcionara i davao naloge članovima komisije za preduzimanje nezakonitih radnji u raspolaganju sredstvima `Željeznica RS`.
Milovan Kovačević je, kako se navodi u izvještaju, u svojstvu predsjednika UO ŽRS, 19. aprila 2004. godine, bez ikakve procedure propisane Pravilnikom o tehničko-kolskoj službi ŽRS, donio i potpisao odluku o javnoj prodaji i rashodovanju 89 teretnih vagona koji se nalaze u Sloveniji, a koji su vlasništvo ŽRS.
Ističe se da je Borka Trkulja, kao predsjednik UO ŽRS, takođe bez ikakve procedure propisane Pravilnikom o tehničko-kolskoj službi ŽRS, 2. decembra 2003. godine donijela i potpisala odluku o remontu 100 i kasaciji 90 vagona vlasništvo `Željeznica RS`, koji su se nalazili na području Slovenije. Ovi vagoni su pripadali ŽRS na osnovu sukcesije o podjeli voznog parka `Jugoslovenskih željeznica`.
`U odluci o kasaciji 90 vagona navodi se da je UO tu odluku donio na petoj vanrednoj sjednici održanoj 19. novembra 2003. godine. Međutim, uvidom u zapisnik sa te sjednice u dnevnom redu i dijelu zapisnika o pitanjima koja su raspravljana u toku sjednice, takva odluka nije donesena`, stoji u izvještaju.
Dodaje se da je na sjednici održanoj sedam dana kasnije u zapisniku konstatovano da je UO donio odluku o opravci svih 190 EAC kola, a ne remonta 100 EAC kola i kasaciji 90 EAC kola, kako je to navedeno u odluci koju je potpisala predsjednik UO Borka Trkulja.
NEZAKONITA PRODAJA
Na osnovu odluke Borke Trkulja, navodi se u izvještaju, Telebak je 12. marta 2004. godine potpisao i odobrio javnu prodaju 89 teretnih vagona tipa EAC uz početnu cijenu od 26.645,93 KM za ponuđivače iz BiH, a 69.623,85 evra za ponuđače iz inostranstva. Rok za dostavljanje ponuda po objavljenom oglasu je bio 23. mart 2004. godine.
Telebak je dan ranije, 22. marta, imenovao Komisiju za razmatranje ponuda u kojoj je za predsjednika imenovan Željko Petrović, a za članove Slobodan Mirković i Mirko Petković. U zapisniku te komisije od 23. marta 2004. godine stoji da do tog datuma nije pristigla niti jedna ponuda na oglašenu javnu ponudu. Tri dana kasnije Telebak je, na osnovu odluke koju je potpisala Borka Trkulja, ponovo raspisao javno nadmetanje za 89 teretnih vagona, putem prikupljanja pisanih ponuda uz početnu cijenu od 15.000 KM po komadu za ponuđivače iz BiH i 7.669,40 evra za ponuđivače iz inostranstva po sistemu prodaje `viđeno-kupljeno` sa naznačenim rokom prispjeća ponuda do 14. aprila 2004. godine.
Međutim, prije isteka roka za prispjeće pismenih ponuda za drugo javno nadmetanje Telebak je uputio UO ŽRS službeno pismo koje je naslovljeno kao zahtjev za saglasnost za određivanje prodajne cijene za 89 teretnih vagona koji se nalaze na teritoriji Slovenije. U zahtjevu se poziva na odluku Borke Trkulja i navodi da niko nije dostavio ponude na drugo javno nadmetanje navedenih vagona. Naveo je da se prodaja može izvršiti neposrednom prodajom.
`U zahtjevu se dalje navodi da je UO donio odluku o kasaciji i da se zbog velike procijenjene vrijednosti vagona predlaže donošenje odluke o prodaji i rashodovanju istih kao starog željeza`, stoji u izvještaju.
Prije službenog otvaranja ponuda po drugom javnom nadmetanju, raspravljan je zahtjev Telebaka koji je usmeno predložio prodajnu cijenu od 4.000 KM po komadu, a s obzirom da je ova cijena u to vrijeme bila ispod knjigovodstvene vrijednosti navedenih vagona, predložio je da se razlika između prodajne cijene i knjigovodstvene vrijednosti pokrije iz revalorizacionih rezervi, odnosno da se u preduzeću izvrši nova valorizacija navedenih vagona i postojeća knjigovodstvena vrijednost snizi.
`Na osnovu ovako predložene i donesene odluke UO Milovan Kovačević kao predsjednik UO je 19. aprila 2004. godine donio i potpisao odluku kojom se odobrava javna prodaja i rashodovanje 89 teretnih vagona po početnoj prodajnoj cijeni od 4.000 KM po komadu`, navodi se u izvještaju.
Dodaje se da je ovakav način donošenja odluka o prodaji i rashodovanju navedenih vagona bio u potpunosti nezakonit.
PRODAJA PREDUZEĆU `PANON VAGON`
Kao primjer se navodi odluka Borke Trkulja od 2. decembra 2003. godine o remontu 100 i kasaciji 90 vagona koji se nalaze na području Slovenije. Odluka je, stoji u izvještaju, donesena bez ijednog izvještaja Komisije i prijedloga Tehničko-kolske službe.
`U navedenom periodu jedino je 17. februara 2004. godine sačinjen obrazac TK-5 koji nosi naziv Komisijski izvještaj o prijedlogu za rashodovanje kola i to navedenih 89 kola vlasništvo ŽRS. Komisijski izvještaj nije protokolisan niti potpisan od strane člana Uprave preduzeća - direktora Sektora za eksploataciju, a nije ovjeren pečatom preduzeća`, ističe se u izvještaju. Dodaje se da su taj izvještaj potpisali Cvijan Filipović, Slobodan Mirković i Zoran Stjepanović.
U izvještaju se ističe da se taj komisijski izvještaj, po zakonu, ne može sačiniti na osnovu vizuelnog pregleda i kao takav ne može biti osnov za prodaju vagona (rashodovanih), pogotovo što je nakon prevoza navedenih vagona na pruge ŽRS komisijski ustanovljeno da većina vagona nije za rashodovanje.
Telebak je 14. juna 2005. donio rješenje o imenovanju Komisije za sprovođenje javnog nadmetanja za prodaju rashodovanih vagona. On je potom potpisao novi oglas o javnom nadmetanju za prodaju rashodovanih vagona koji u tehničkom i ekonomskom smislu nisu rashodovani po predviđenoj proceduri, s tim što se javna prodaja vagona nudi po cijeni od 1.850 KM po vagonu. Taj iznos je dobijen kada se nezakonito umanjena knjigovodstvena vrijednost 164.164,49 KM podijeli sa 89 vagona.
Prema izvještaju o radu Komisije od 19. aprila 2006. kao najpovoljniji ponuđač izabran je `Panon vagon` d.o.o. Subotica sa ponudom oko kupovine vagona od 3.305 evra po komadu. Na osnovu rezultata ovakvog javnog nadmetanja Telebak je potpisao i zaključio ugovor o kupoprodaji rashodovanih vagona sa `Panon vagonom`.
Samo 11 vagona bilo za rashodovanje
Nakon što je svih 89 vagona vraćeno na pruge ŽRS, Komisija ovog preduzeća, koju je imenovao v.d. generalnog direktora ŽRS Stojan Lazarević, je 26. septembra 2006. godine detaljno pregledala te vagone i utvrdila da samo njih 11 ispunjava uslove za kasaciju i rashodovanje. Utvrdili su da se sa tih 11 vagona mogu odvojiti rezervni dijelovi čija tržišna vrijednost iznosi 69.600 KM, po kojoj ŽRS te iste dijelove kupuje od drugih dobavljača.
`To znači da je tržišna vrijednost skinutih dijelova sa 11 vagona više od dva puta veća od cijene vagona koja su prodata preduzeću 'Panon vagon'`, ističe se u izvještaju policije. Dodaje se da se ostali vagoni rentiraju za opravku i mogu se upotrebljavati u saobraćaju, dok je jedan dio tih vagona u cjelosti ispravan. Prema izjavama koje je Novo Ljubičić dao policiji, neformalno procijenjena vrijednost vraćenih vagona na pruge ŽRS iznosi preko 4.000.000 KM.
Razlika između cijena 900.000 KM
Prema procjeni Republičke uprave za inspekcijske poslove, razlika između knjigovodstvene vrijednosti 89 vagona koje je utvrdio Institut ekonomskog fakulteta u Banjaluci 2003. godine i cijene po kojoj su vagoni prodati `Panon vagonu` d.o.o. Subotica iznosi 893.993,20 KM.
`To dokazuje da su dvije licitacije iz marta 2004. godine bile fiktivne, kako bi se potom, a po prijedlogu Telebaka, izvršilo drastično smanjenje knjigovodstvene vrijednosti vagona prema unaprijed donesenoj odluci o prodaji vagona po 4.000 KM po vagonu, a vagoni prodati kao staro željezo`, navodi se u izvještaju policije. Ističe se da je Cvijan Filipović, kao službeno i odgovorno lice Tehničko-kolske službe, bez odgovarajuće procedure u okviru Sektora za eksploataciju ŽRS, 9. marta 2005. predložio Nadzornom odboru Skupštine akcionara ŽRS kasaciju navednih 89 vagona, a kao razlog je naveo da su kola stara i dotrajala i da se ne rentira opravka.