Društvo

Srnetica izgubljeni grad u srcu planine Klekovače

Srnetica izgubljeni grad u srcu planine Klekovače
Srnetica izgubljeni grad u srcu planine Klekovače

Na oko 12 kilometara od Istočnog Drvara, ili Potoka, skrivena u srcu planine Klekovače na preko 1.000 metara nadmorske visine smještena je Srnetica, varoš koja je s ukidanjem pruge 1976. godine ostala pusta.

Nekada je tu vrvjelo od života. Do 1976. godine u radničkom gradu živjelo je oko 3.500 stanovnika.

Jedina veza sa svijetom je bila uskotračna pruga koju jugoslovenske vlasti ukinuše i time ugasiše život na tim područjima.

Mnogo je priča od davnina pa do današnjih dana napisano o Srnetici. Mnogo je tekstova, slika i vremena darivano toj varoši, koja se, za svog srećnog vremena, ugnijezdila u njedrima planine Klekovače.

Srnetica je do 1976. godine bila željeznička raskrsnica, najviša u Jugoslaviji.

Od početka pa sve do kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka kroz to mjesto je prolazilo, i to svakodnevno, više desetina putničkih odnosno teretnih vagona. Srnetica je podjednako udaljena od Strmice, Jajca i Prijedora. Sva ta tri mjesta, odnosno destinacije, od Srnetice, svog centra, su udaljena po 107 kilometara. Da li je ovo slučajno ili namjerno, prema tvrdnjama ljudi koji su vezani za Srneticu mogao bi da pojasni onaj ko je projektovao te pruge.

Oživljavanje Srnetice: Ekipa "Nezavisnih" u lada nivi, teretnom vozilu koje se jedino može probiti uskim šumskim putem idući od Potoka, stigla je u Srneticu oko podneva.

Na ulazu u varoš dočekaše nas tri šumska radnika koji nam ljubazno otvoriše kapiju, ali zamoliše nas da informacije potražimo od članova Eko-društva "Srnetica", koji su na našu radost bili prisutni tu, jer osim njih u toj napuštenoj varoši nema nikoga.

Osim mira, tišine i ptica koje pjevajući i ne slute da srca mnogih plaču što nisu tamo gdje su rođeni, odrasli i gdje su se igrali, u Srneticu se više ne vraćaju.

Ekološko društvo "Srnetica" osnovalo je tridesetak mlađih ljudi, uglavnom Prijedorčana. Riječ je o potomcima bivših stanovnika koji su to prelijepo mjesto napustili zajedno s ukidanjem uskotračne pruge. Svi oni došli su u Srneticu s jednim ciljem - otrgnuti od zaborava sve što je u vezi sa Srneticom i vratiti toj varoši bar dio njenog nekadašnjeg sjaja.

Zoran Bojanić (25) živi u Prijedoru. Njegov otac Slavko je rođen u Srnetici i nakon ukidanja pruge s roditeljima je preselio u taj grad.

S još nekoliko drugova osnovao je Eko-društvo "Srnetica" i sada redovno dolazi s kolegama kako bi pobjegli od svakodnevne gradske gužve.

"Ovdje je raj na zemlji. Ovo je nešto neviđeno. Samo sam priče slušao od svojih najbližih kako je nekada bilo u Srnetici. Sve je vrvjelo od života i optimizma - sve do te 1976. godine, kada nisam bio ni rođen. Ali zato znam danas gdje je Srnetica i vraćam joj se. Jer, ovdje su moji korijeni", rekao je Bojanić.

Radovan Tučić (35), čiji je otac Mile rođen i koji je radio u Srnetici kao otpravnik vozova, imao je samo dvije godine kada je s ukidanjem pruge s roditeljima otišao u Prijedor.

"Moralo se otići. Ovdje su imali sve - i školu i ambulantu i kino-salu. Eto šta znače putevi i saobraćaj. Ako nema toga nema ni života. Nadamo se da možemo Srneticu da otrgnemo od zaborava i oživimo turizam", kaže Tučić.

Imali sve kao veliki gradovi: Bilo je u ovoj varoši oko 3.500 stanovnika. Bilo je života i radosti i to na svakom koraku, ispod svake jelike i smrče, i uz prugu koja je krivudala prema Drvaru i Kninu, s jedne, Prijedoru s druge, te Jajcu i Sarajevu s treće strane.

Bilo je ovdje i mladosti i nade koja je, ma kako im i koliko bilo teško, njene mještane uvijek vezivala uz proplanak na kome je, po njihovom mišljenju, "nikla i do zvijezda narasla Srnetica", u kome je niklo mjesto koje je, uz riku srndaća i cvrkut ptica, najvjerovatnije i dobilo ime.

Nekada se iz Srnetice moglo vozom stići do Beograda, Zagreba, Sarajeva i Ljubljane. U to mjesto nekada je svakodnevno dolazila dnevna štampa iz glavnih gradova svih republika bivše Jugoslavije.

"Što se moglo čitati na beogradskom, zagrebačkom i ljubljanskom asfaltu, čitalo se i u Srnetici. Gradić je imao i svoju kino-dvoranu, tako da su filmovi koji su gledani u Sarajevu odmah naredni dan puštani i u Srnetici", sjeća se Bojanić priča svojih roditelja.

U Srnetici je bila podignuta i pravoslavna crkva svetog Đorđa, kojoj temelje nismo uspjeli naći jer Bojanić i društvo nisu saznali gdje je bila smještena.

Imala je ta varošica i osnovnu školu, koju je pohađalo pedesetak učenika. Svi su oni bili djeca ili šumskih radnika ili željezničara.

Bili su tu i ambulanta sa čak tri ljekara i apoteku kakva nije bila čak ni u Beogradu. Nešto kasnije imali su i svoj fudbalski klub. Imalo je to mjesto, dakle, sve što je trebalo da ima pravi grad.

Ali, ponovo će, nadaju se mladi entuzijasti u krilu Klekovače, biti života koji je tako nepravedno ugasilo vrijeme.

Prijedorčanin Borislav Mašić (36), koji je sa svojim kolegama došao u Srneticu mada nema nikakve veze s tim gradom, jedan je od rijetkih turista koji je posjetio to mjesto. Ističe da je oduševljen Srneticom.

"Ovakve ljepote nema nigdje. Od ovog bi se mogla napraviti prava eko-turistička destinacija najbolja i najveća na Balkanu samo da je ulaganja", kaže Mašić.

Uskoro obnova pruge: Kako nam je rekao načelnik opštine Istočni Drvar Đuro Josipović, u planu je obnova uskotračne pruge Srnetica - Mliništa - Šipovo, što bi imalo ekonomsku, turističku i ekološku opravdanost.

Osnovano je Udruženje za obnovu pruge, koje procjenjuje da bi za prvu fazu realizacije projekta obnove trebalo obezbijediti oko 15 miliona KM.

Ima se u planu da se krak pruge od Srnetice produži od lokaliteta Vrletina i da se prugom Srnetica poveže sa Šipovom.

"Posljednji voz stigao je u Drvar polovinom 1976. godine. Pruga je za taj kraj značila život, a sada predstavlja nostalgiju. Do ukidanja pruge u Srnetici je živjelo oko 3.500 stanovnika, a danas ne živi niko. Drvar je u vrijeme pruge imao oko 22.000 stanovnika, a 10 godina kasnije 16.500 stanovnika", rekao je Josipović.

On ne smatra da će pruga vratiti stanovništvo, ali se nada da bi se njenom obnovom povećali turistički potencijali tog kraja.

Prva faza pruge trebalo bi da bude Srnetica - Potoci, a onda Mliništa - Šipovo - Jezero. U Srnetici, kao što smo se uvjerili, nema nijednog objekta koji je u dobrom stanju. Sve je u ruševinama, nagriženo zubom vremena.

"U planu je prvo da se napravimo jedan objekat da bismo imali gdje da prihvatimo ljude. U planu je da se uradi dalekovod iz Uvale do Srnetici. Gore već ima voda, što bi bili osnovni uslovi za razvoj naselja u turističke svrhe", kaže Josipović.

On je rekao da bi da se, ako bi neko mogao da izdvoji sredstava za obnovu pruge, opština potrudila da uz minimalne troškove dodijeli zemljište kako bi neko sagradio eko-oazu.

Odlazimo iz Srnetice. Iza nas ostaju mladići iz Eko-društva da u miru i uz cvrkut ptica odmore dušu.

Nadaju se da će jednog dana opet moći da dođu u svoje voljeno mjesto, koje će dobiti i struju i dobar put.

A staza kuda je prolazila pruga čeka svog "ćiru", koji bi trebalo uskoro opet piskom da javi da se život u Srneticu vratio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije