BANJALUKA – Sonja Stančić, psiholog iz Banjaluke kazala je za "Nezavisne novine" da nije iznenađena eskalacijom vršnjačkog nasilja, jer ni društvo ne reaguje pretjerano na ovaj, ali i ranije slične događaje.
"Bila je nedavno situacija vršnjačkog nasilja i na Laušu i mi ne znamo epilog toga i da li je neko sankcionisan za loše djelo i da to onda bude primjer da se ne isplati raditi loša djela. Pošto nemamo takav epilog i sve se nekako zataška, s jedne strane da škola ostane na dobrom glasu, a s druge strane da roditelji i porodice zadrže neku reputaciju i na kraju bude da se ništa nije desilo i da niko nije kriv i odgovoran. Nema preuzimanja odgovornost što je najveća boljka našeg društva", kaže Stančićeva.
Podsjećamo, učenik devetog razreda Osnovne škole "Vuk Stefanović Karadžić" u Boriku napadnut je u srijedu dok je branio svog branio druga, a kako je za "Nezavisne novine" potvrdila Tatjana Vilendečić, direktorka ove obrazovne ustanove, napadači su bili maskirani fantomkama i imali su bejzbol palicu.
Dodaje da u ovom konkretnom slučaju govorimo o vrlo promišljenom činu jer su napadači maskirali identitet.
"To je smišljeni čin zlostavljanja djece koja su slabija, u ovom slučaju djeca iz osnovne škole. Govorimo o ozbiljnoj namjeri, promišljanju i pripremi jednog takvog čina što se ne smije zanemariti. Ovo nije bilo koškanje djece na autobuskoj stanici kada su krenuli kući jer ne slušaju sličnu muziku ili slično. Ovdje govorimo o činu koji je pripremljen i urađen, djeca koja su to uradila imala su jako lošu namjeru, istraživala su i pripremala se za taj čin. Kao psiholog, a vjerujem i moje kolege bi rekle da se radi o vrlo složenom psihičkom i emocionalnom stanju djece koja su pripremala ovaj čin, a pri tom govorim u lošem aspektu", objasnila je ona.
Prema njenim riječima naše društvo je generalno sklono tome da ne preuzima odgvornost za bilo šta.
"Odrasli ne preuzimaju odgovornost za svoje loše postupke ili neke nehotične loše postupke, a nemamo sankcije za loše postupke i samim tim i djeca se ugledaju na njih. Mi sve definišemo kao 'desilo se' ili da je to 'neka viša sila' i onda naprosto nema svijesti o tome da je potrebno preuzeti odgovornost i sagledati gdje je naša odgovornost u nekom činu kako bi sljedeći put to mogli da ispravimo. Tu negdje sve započinje i završava, a ako nemate u porodici uzor koji preuzima odgovornost, kao i kod javnih ličnosti i u društvu nekog ko preuzima odogovornost za svoje loše i dobre postupke, zašto bi to onda djeca znala i zašto bi to djeca radila", smatra Stančićeva i napominje da ako nema sankcija onda ne postoji ni mehanizam kako bi djeca shvatila je ono što rade pogrešno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.