Korupcije ima u visokom obrazovanju, pa i na Banjalučkom univerzitetu, ali ona je daleko od onih razmjera koje su otkrivene u aferama u Zagrebu i Kragujevcu i ne dovodi u pitanje validnost diploma s ove visokoškolske ustanove, kaže Stanko Stanić, rektor Univerziteta u Banjaluci.
"Ponekad dobijemo anonimnu prijavu da su profesori tražili novac od studenata i odmah provjerimo taj podatak. Ipak, moram reći da nismo do sada došli do saznanja ni za jednog profesora da je riječ o korupciji koja bi se mogla dokazati", navodi Stanić.
On poziva studente banjalučkih fakulteta, garantujući im zaštitu, da dođu kod njega lično i prijave profesora koji uzima mito.
Stanić vjeruje da je u ovom momentu Univerzitet u Banjaluci najbolja visokoškolska ustanova u RS, pa i među najboljima u BiH.
"Kao takvoj sigurno da se, bar za sada, ne bojimo konkurencije od strane privatnih visokoškolskih ustanova u RS", ističe on.
NN: U posljednje vrijeme mnogo se govori o korupciji na fakultetima. Kako se boriti s ovim problemom i ima li korupcije na banjalučkim fakultetima?
STANIĆ: Korupcija na fakultetima je veoma aktuelno pitanje i ono što bih ja poželio jeste da se nijednom univerzitetu, naročito Univerzitetu u Banjaluci ne desi afera "Kragujevac" ili afera "Zagreb". Nažalost, korupcije u visokom obrazovanju u našoj Republici, pa i u našem univerzitetu ima. To je sasvim sigurno, ali želim da vjerujem i mislim da je stvarno takvo stanje da na našem univerzitetu to nije do te mjere izraženo i da je to daleko od onoga što se dešavalo na Univerzitetu u Kragujevcu i što se dešavalo na Sveučilištu u Zagrebu. Validnost naših diploma u tom smislu nije upitna. Međutim, smatram da, ako se ima informacija o korumpiranom bar jednom profesoru, to bi trebalo da bude jednako alarmantno kao kada je u pitanju pedeset profesora našeg univerziteta. Mi ponekad dobijemo anonimnu prijavu da su profesori tražili novac od studenata i odmah provjerimo taj podatak. Ipak, moram reći da nismo do sada došli do spoznaje ni za jednog profesora da je riječ o korupciji koja bi se mogla dokazati. Istina je, da se ovakav način korupcije malo teže može dokazati, ali je sigurno da se to ipak može dokazati u onom slučaju kada to postane pojava koja iznutra nagriza jedan sistem, odnosno kada je relativno veliki broj profesora uključen u korupciju. Mislim da kod nas to nije u tolikoj mjeri izraženo, da postoji dovoljno elemenata da bi se to moglo dokazati. Ipak činjenica da se o tome priča, da su se pojavili slučajevi afera "Kragujevac" i "Zagreb" i te kako bi trebalo da opomene one koji možda razmišljaju da se nađu u tom kolu, da se kanu tih namjera.
NN: Studenti i kada znaju za neke nezakonite radnje uglavnom se boje da to zvanično potvrde. Da li bi oni trebalo da ćute ili da prijave eventualne nelegalne aktivnosti na fakultetima?
STANIĆ: I ovom prilikom pozivam svakog studenta našeg univerziteta da dođe kod mene lično i prijavi profesora koji uzima mito. Lično svakom tom studentu garantujem da će biti potpuno zaštićen, te da neće polagati pred predmetnim nastavnikom za kojeg ima dokaz da je korumpiran, odnosno da je uzimao mito. Mi ćemo odmah nadležnom organu prijaviti takvog "kolegu", kako bi se dalje taj slučaj u potpunosti istražio. Time bi student sigurno dao doprinos da stanje na fakultetu bude uređenije, naravno, bez ikakve bojazni da će i najmanje ispaštati zbog prijave. Biće mu potpuno zagarantovana sigurnost u njegovom studiranju.
NN: Da li je do sada bilo slučajeva da je neko od profesora dobio otkaz za koga se ustanovilo da je uzimao od studenata mito?
STANIĆ: Na našem univerzitetu, za ovih 34 godine, koliko postoji, sva sreća takvih slučajeva nije bilo. Ako bi se tako nešto u budućnosti desilo, takvom profesoru je sasvim sigurno mjesto izvan ovog univerziteta.
NN: Svi fakulteti na Banjalučkom univerzitetu obavezni su da primjenjuju principe Bolonjske deklaracije. U kojoj mjeri je danas vidljiva realizacija tog dokumenta i kakvi su rezultati ?
STANIĆ: Svi fakluteti našeg univerziteta su od školske 2007/2008. godine bili dužni da provode Bolonjsku deklaraciju. Međutim, činjenica je da je nekoliko fakulteta našeg univerziteta sa primjenom Bolonjske deklaracije krenulo i prije usvajanja Zakona o visokom obrazovanju. Tako su Elektrotehnički, Poljoprivredni i Ekonomski fakultet, pa i Filozofski fakultet s nekim svojim studijskim programima, počeli s primjenom Bolonjske deklaracije i prije nego što je usvojen Zakon o izmjenama i dopunama zakona o Univerzitetu RS, kada je po prvi put i formalizovana obaveza na provođenje Bolonjske deklaracije. Ova četiri fakulteta su krenula s nekim elementima Bolonjske deklaracije, prije nego što ju je BiH i potpisala. Ono što je dobro, odnosno što je prihvaćeno od strane svih fakulteta, jeste to što su svi oni definisali trostepeni ciklus studiranja na svojim studijskim programima. Slobodno se može reći da su na mnogim fakultetima već vidljivi prvi rezultati primjene Bolonjske deklaracije, koji između ostalog, trebalo bi da se vidi i u prolaznosti. Sasvim sigurno je da tu ima poboljšanja, na većini fakulteta i na većini predmeta nije više tako niska prolaznost. Bilo je fakulteta i predmeta gdje je prolaznost bila ispod deset odsto. Naravno, nije to povećanje procenta prolaznosti, samo po osnovi toga što je neko snizio kriterijume, odnosno tražio od studenata manje znanja. Poboljšanje u odnosu na prethodne školske godine je u činjenici, što se sa studentima više radi, češća je komunikacija u nastavnom procesu sa studentima, ne samo u toku predavanja i vježbi, već i na redovnim konsultacijama. I po osnovu toga, što se više sa studentima radi, sam student pokazuje bolji rezultat.
NN: Ima li problema u provođenju bolonjskog procesa?
STANIĆ: Suština bolonjskog procesa je u tome što je definisao tri ciklusa studiranja. Prvi ciklus je dodiplomski na osnovu koga, kada se završi, dobija prva diploma, drugi je master i treći doktorski studij. Na svim našim studijskim programima smo definisali studijske programe za prvi i drugi ciklus. Na većini naših fakulteta za doktorske studije još nismo definisali studijske programe, jer za to još nemamo uslova. Međutim, ono što je najbitnije je da Bolonja donosi više obaveza i nastavnicima i studentima u smislu kontinuiranog rada. Ono što je druga bitna odlika zahtjeva Bolonjske deklaracije jeste da se svakodnevno traži spona između nauke i obrazovanja, odnosno ono što se studentima teorijski prenosi trebalo bi da ima osnova u istraživačkom radu nastavnika i asistenata.
Ono sa čime još nismo dovoljno ovladali, a što Bolonjska deklaracija traži od nas, jeste provjera studenata u praktičnoj nastavi, odnosno na vježbama, na studentskoj praksi. Cilj prakse je da studenti u toku samog nastavnog procesa, znači prije dobijanja diplome budu osposobljeni da rješavaju praktične probleme, a ne samo da uči golu teoriju. Uvođenje stručne prakse trebalo bi da bude zadatak kome Univerzitet u Banjaluci u vremenu koje je pred nama treba da posveti veću pažnju.
NN: Koja je razlika u režimu studiranja između studenata koji studiraju po novom Zakonu o visokom obrazovanju i sudenata koji studiraju po starom Zakonu o univerzitetu?
STANIĆ: Suštinska razlika između te dvije grupe studenata postoji iz razloga što je različit režim studija bio po starom, odnosno po novom zakonu. Razlika je, prije svega, u ispunjavanju uslova za upis više godine studija. Studenti koji studiraju po starom, odnosno po Zakonu o Univerzitetu, imaju pravo prenosa ispita, a koji je to broj ispita, odnosno koji su uslovi upisa više godine studija određuje Senat Univerziteta. Za razliku od tih studenata, studenti koji studiraju po Zakonu o visokom obrazovanju nemaju pravo prenosa nijednog ispita u višu godinu studija.
S druge strane stari studenti po našoj odluci mogu prenijeti tri ispita, dok studenti koji studiraju po Bolonjskoj deklaraciji, po zakonu o visokom obrazovanju nemaju pravo prenosa. Prije nekoliko dana smo donijeli odluku da će Senat nakon analize i rezultata stanja krajem oktobra definisati uslov za upis na drugu godinu studija, odnosno donijeće odluku da li će biti neke razlike u odnosu na Zakon o visokom obrazovanju. Razlika između studenata koji studiraju po starom i novom zakonu je i u tome što studenti koji studiraju po starom programu nemaju obavezu da se kontinuirano provjerava njihovo znanje, mada postoji i ta mogućnost u onim slučajevima kada Vijeće fakulteta donese odluku.
NN: Da li će se priznavati zvanje mastera za studente koji su završili petogodišnje studije?
STANIĆ: Razgovor na tu temu, znači temu ekvovalencije znanja koja su stečena po Zakonu o univerzitetu sa zvanjima koja se stiču po Zakonu o visokom obrazovanju otpočeli smo na Senatu Univerziteta u Banjaluci i naredne sedmice trebali bi da organizujemo tematsku raspravu na koju ćemo pozvati sve profesore i asistente našeg univerziteta koji su zainteresovani da daju svoj doprinos u rješavanju tog pitanja. To pitanje trebamo riješiti iz razloga što će biti studenata koji su završili po starom zakonu dodiplomske studije, a hoće da se uključe na master studije ili doktorske studije. Svakako da tim studentima moramo reći pod kojim uslovima se mogu uključiti na ova dva studija. Drugi razlog je što će biti i studenata čije školovanje je zahvatilo stari nastavni plan, a žele u toku tog studija da se prebace na studiranje po Bolonjskoj deklaraciji. Sada razgovaramo o tome i ima smisla ići ka rješenju da se kandidatu koji je završio dodiplomski petogodišnji studij prizna zvanje mastera, ali ne po automatizmu, u smislu da kandidat mora podnijeti zahtjev. Naime, mora se izvršiti ekvalencija studijskog odnosno nastavnog plana. Najvjerovatnije će rezultat ovog procesa biti da će se studentima koji završe fakultet po novom studijskom programu priznati zvanje mastera. Kandidati koji su završili četvorogodišnji dodiplomski studij, studij po starom zakonu, vrlo vjerovatno će takođe imati pravo da nastave master, uz razliku od 30 do 60 bodova, odnosno kredita. Uslov da to ostvare, odnosno da im se prizna zvanje mastera, biće da polože određen broj ispita razlike. Kandidati koji su završili klasične postdiplomske studije, najvjerovatnije će, po našem pravilniku koji planiramo napraviti poslije tematske raspave imati određeni broj bodova koji će unijeti na onaj doktorski studij na koji budu htjeli da se uključe. Kandidati koji su završili postdiplomske specijalističke studije, takođe bi trebalo da imaju odgovarajuće olakšice, ako se budu uključili na doktorske studije na našem univerzitetu.
NN: Od ove akademske godine uvedeno je besplatno školovanje i udžbenici na prvoj godini studija za studente koji upisuju deficitarna zanimanja. Da li su ovi podsticaji Vlade RS za obrazovanje deficitarnih kadrova urodili plodom ?
STANIĆ: Prema odluci Vlade RS deficitarna zanimanja su na tehničkim naukama, gdje je manjka studenata koji se upisuju za zanimanja elektroinženjera, mašinskih inženjera, zatim inženjera iz oblasti geodezije. Takođe, deficitarna zanimanja su i na Prirodno-matematičkom fakultetu, a to prije svega zanimanja za zvanja profesora matematike, informatike, fizike i hemije. Jedna od podsticajnih mjera da se što više kandidata upisuje na ova zanimanja je finansiranje iz budžeta, kao i besplatni udžbenici za studente koji se upisuju na prvu godinu ovih studija. Ovi stimulansi su doveli do povećanja interesa za upis na ove tehničke fakultete. Jedino se i ove godine situacija nije popravila na studijskom programu fizike i hemije i tu nema pomaka u odnosu na prethodne školske godine.
NN: Problem na Banjalučkom univerzitetu predstavljao je nedostatak nastavnog kadra. Kakva je trenutna situacija?
STANIĆ: To je nekada bio veliki problem kada je svaki fakultet za sebe bio pravno lice i obezbjeđivao nastavni kadar za sebe, a svaki profesor koji nije bio zaposlen na fakultetu, bio je gostujući profesor, znači spoljni saradnik.
U uslovima kada je univerzitet integrisan taj problem se posmatra drugačijim očima, odnosno to više nije problem za naš univerzitet u onoj mjeri u kojoj je to nekada bilo. Sada je svaki naš profesor na bilo kojem od fakulteta zaposlen na našem univerzitetu i dobija raspored tamo gdje treba na nekom od naših fakulteta. Po tom osnovu profesor koji je juče bio gostujući na jednom fakultetu više nije gostujući, već je stalno zaposleni kadar. Ta činjenica nam je omogućila da ovaj problem gostujućih profesora i nedostatka kadra dobrim dijelom prevaziđemo. S druge strane definisanjem normi u okviru novog pravilnika o standardima povećana je norma našim profesorima i data im mogućnost da rade u okviru jedne visokoškolske ustanove do 12 časova u nastavnom procesu. Tu smo dobili prostora za angažovanje svojih profesora na većem broju predmeta i časova. Prema tome na osnovu te dvije činjenice integrisanog univerziteta i povećane norme naš univerzitet gledano u cjelini skoro na svim studijskim programima ima onaj uslov iz uredbe da imamo više od 50 odsto nastavnika koji su stalno zaposleni na našem univerzitetu. Ipak, činjenica je da nemamo previše nastavnog kadra.
NN: Ima li dovoljno asistenata?
STANIĆ: Što se tiče asistenata, tu je stanje dosta bolje. Na većini fakulteta nemamo problema sa asistentskim kadrom. Problema sa asistentima imamo na Pravnom faklutetu, na nekim studijskim programima na Filozofskom fakultetu, kao i na Prirodno-matematičkom fakultetu. Na ostalim faklutetima ih ima dovoljan broj. Međutim, kada je u pitanju provjera ispunjenosti uslova fakulteta, tu ne ulaze asistenti kao uslov nego samo profesori.
NN: Koliko su privatni fakulteti konkurencija Banjalučkom univerzitetu?
STANIĆ: Prije svega Univerzitet u Banjaluci se raduje da ima konkurenciju, makar to bili i privatni fakulteti. Naravno ako je u pitanju zdrava konkurencija koja radi bez pogovora po Zakonu o visokom obrazovanju i koja dobija licencu takođe po istim kriterijumima i istoj uredbi po kojoj dobija i Banjalučki univerzitet. Zdrava konkurencija, uvijek kada postoji je dobra, iz razloga što će nas tjerati na razmišljanje da li dobro radimo, ima li propusta u našem radu. Vjerujem da je u ovom momentu Univerzitet u Banjaluci najbolja visokoškolska ustanova u RS, pa i među najboljima u BiH. Kao takvoj sigurno da se, bar za sada, ne bojimo konkurencije od strane privatnih visokoškolskih ustanova u RS.
NN: Ipak, često ste opominjali da nekontrolisano otvaranje privatnih visokoškolskih ustanova nude neadekvatne uslove za studiranje i nizak nivo znanja?
STANIĆ: U našoj Republici postoje dva državna univerziteta, dvije državne visoke škole, oko sedam privatnih univerziteta, takođe i približan broj privatnih vioskih škola. Činjenica je da je to sasvim sigurno prevelik broj fakulteta na broj stanovnika i na našu privredu, broj ustanova gdje se zapošljava visoki stručni kadar. Ono što se u nekom narednom periodu može očekivati, to je da dođe do udruživanja privatnih univerziteta i da se oni svedu na dva-tri jača, odnosno bolja privatna univerziteta. Gledajući ukupne resurse svih univerziteta u RS, sigurno je da nemamo kapaciteta, niti potrebe za više od dva univerziteta .
NN: Kako komentarišete mišljenje nekih studenata da je na privatnim fakultetima puno lakše doći do diplome?
STANIĆ: Vrlo je teško meni zaključivati o tome kako se završava privatni fakultet, da li lakše ili teže nego Univerzitet u Banjaluci. Međutim, mogu reći da imam informaciju te vrste da profesor koji predaje na našem univerzitetu ima vrlo nisku prolaznost, ispod deset odsto, dok na istom predmetu, na drugom privatnom fakultetu njegova prolaznost je blizu sto odsto. Ne vjerujem da su toliko bolji studenti na privatnom fakultetu da bi bila tako velika razlika u prolaznosti između studenata ova dva fakulteta. Takođe, skoro sam sasvim slučajno, bio prisutan na jednom mjestu, gdje sam čuo jednu tragikomičnu priču. Naime, dva roditelja studenata koji studiraju na jednom privatnom banajlučkom univerzitetu razgovaraju kako su se njihova djeca počela šaliti, da više neće morati ići na ispit, nego će biti dovoljno da pošalju svoje indekse po roditeljima i da im se upišu ocjene. Bojim se da dolazimo u situaciju izuzetne devalvacije kriterija na visokoškolskim ustanovama i da studenti koji izlaze s naših univerziteta neće biti osposobljeni za rješavanje praktičnih problema, koji se postavljaju pred njih. Krajnje je vrijeme da se svi uozbiljimo i na državnim i na privatnim fakultetima, ako nam je stalo do budućnosti struke i nauke u našoj zemlji. Da radimo sa studentima i školujemo ih na način da dođu do diplome iza koje će stajati njihova spremnost da se uhvate u koštac s obavezama i poslovima koje nosi njihova diploma.