Mjere Vlade RS o stimulisanju "deficitarnih studijskih programa" daju pozitivne rezultate, što potvrđuje povećan interes za studij elektrotehnike, mašinstva, matematike i informatike, a posebno geodezije, kaže Stanko Stanić, rektor Univerziteta u Banjaluci.
"I dalje je izuzetno slaba zainteresovanost mladih za studij fizike. Očekujemo da se mjere Vlade RS proširuju, te da u dogledno vrijeme problem nezainteresovanosti mladih za ove vrste studija neće biti drastično izražen problem", ističe Stanić.
Dodaje da je jedna od mogućih, budućih stimulativnih mjera obezbjeđivanje većeg broja mjesta za smještaj studenata koji se školuju za deficitarne struke u studentskim domovima.
Govoreći o privatnim visokoškolskim ustanovama, Stanić naglašava da su te obrazovne ustanove obezbjeđenje kvalitetnog stručnog kadra u različitim oblastima podredile cilju maksimizacije dobiti.
"Bude li se i dalje tolerisala takva zamjena ciljeva, dugoročno gledano postajemo sami sebi najveći neprijatelji, jer ostajemo bez ključnog faktora razvoja, a to je kvalitetan stručni kadar. Da nam se to ne bi desilo, krajnje je vrijeme da se digne glas protiv komercijalizovanog obrazovanja", ističe Stanić.
NN: U toku je drugi upisni rok u narednu akademsku godinu na fakultetima Univerziteta u Banjaluci. Da li se program stimulisanja upisa studenata na deficitarnim studijskim programima do sada pokazao uspješnim?
STANIĆ: Drugi upisni rok za prijem nove generacije studenata trajao je od 24. avgusta do 12. septembra. U ponovljenom konkursu za upis novih studenata otvoreno je mjesta za 1.211 kandidata. Od toga otpadaju 632 mjesta za fakultete, odnosno studijske programe koji pripadaju grupi deficitarnih fakulteta. Činjenica da na samo četiri "deficitarna studijska programa" otpada nešto više od 50 odsto slobodnih mjesta ukazuje na zaključak da još nema interesa za studij elektrotehnike, mašinstva, fizike, matematike i informatike u mjeri u kojoj bismo željeli. No, ipak, na osnovu dvogodišnjeg iskustva može se reći da mjere Vlade RS o stimulisanju studija na prethodno nabrojanim programima, plus geodezija, daju pozitivne rezultate. Realno, pokazuje se povećan interes za studij elektrotehnike, mašinstva, matematike i informatike, a posebno geodezije. I dalje je izuzetno slaba zainteresovanost mladih za studij fizike. Mi očekujemo da se mjere naše vlade proširuju, te da u dogledno vrijeme problem nezainteresovanosti mladih za te vrste studija neće biti drastično izražen. Jedna od mogućih, budućih stimulativnih mjera jeste obezbjeđivanje većeg broja mjesta za smještaj studenata koji se školuju za deficitarne struke u studentskim domovima.
NN: Kolika je zainteresovanost brucoša za smjerove na Fakultetu političkih nauka i Filološkom fakultetu?
STANIĆ: Od školske 2009/2010. godine po prvi put upisujemo nove studente na tri nova fakulteta: Fakultet političkih nauka, Filološki fakultet i Rudarski fakultet. Od ova tri fakulteta, na prva dva je standardno dobar interes studenata. Tačnije, na Fakultetu političkih nauka slobodna mjesta su popunjena u prvom roku na novinarstvu, socijalnom radu i političkim naukama, dok je nedovoljan interes za studij sociologije. Slično je na Filološkom fakultetu, na kojem se najveći interes pokazuje za studij engleskog jezika i književnosti, zatim srpskog jezika i književnosti. Na trećem mjestu je studij italijanskog i srpskog jezika i književnosti, zatim njemački jezik i književnost i na kraju studij francuskog jezika i književnosti. Što se tiče Rudarskog fakulteta, nismo zadovoljni interesovanjem omladine za tu vrstu studija. Na to ukazuje činjenica da je u prvom upisnom roku upisano svega 12 studenata od ukupno 40 slobodnih mjesta, za finansiranje iz budžeta. Očekivati je da sa oživljavanjem rudarstva kao privredne grane, raste i interesovanje za studij rudarstva.
NN: Da li je na pomenutim fakultetima riješeno pitanje nedostatka domaćeg kadra?
STANIĆ: Pitanje nastavnog kadra ni na jednom od tri nova fakulteta nije problematično sa stanovišta ispunjenosti uslova da se licenciraju odgovarajući studijski programi. To se ima zahvaliti činjenici da su nastavnici i saradnici sa svih fakulteta zaposleni na Univerzitetu. Stoga, svi oni spadaju u grupu stalno zaposlenih na više studijskih programa, na više fakulteta. Istina, imamo potrebe za još doktora nauka iz oblasti njemačkog, italijanskog i francuskog jezika. Što se tiče srpskog i engleskog jezika i književnosti, ekipirani smo kvalitetnim nastavnicima i saradnicima u broju da bismo mogli opslužiti još jedan filološki fakultet.
NN: Jednom prilikom ste, govoreći o privatnim fakultetima u RS, rekli da bi samo tri privatna fakulteta trebala da nastave sa radom, dok ostali ne zaslužuju status visokoškolske ustanove. Da li namjeravate preduzeti nešto u vezi s tim?
STANIĆ: Kada je u pitanju taj problem, Univerzitet u Banjaluci nema direktnu nadležnost. Međutim, imamo akademsku obavezu, obavezu koja je pred svakim intelektualcem da ukažemo na ono što nije dobro u svim sferama života. Tako je i sa obrazovanjem. Svaki promašaj u obrazovanju, pogotovo u osnovnom i visokom, koji danas napravimo, imaće negativne posljedice po naš razvoj bar narednih deset godina. Kada je u pitanju privatni sektor u oblasti obrazovanja, tvrdim da ne postoji opšti ambijent za kvalitetan rad privatnih obrazovnih ustanova.
NN: Koliko je za društvo i obrazovanje štetno takvo stanje u kojem mladi stiču diplome na fakultetima, koji im ne omogućavaju sticanje adekvatnog znanja?
STANIĆ: Ključni problem koji se javlja kod tih ustanova jeste da su glavnu misiju obrazovnih ustanova, obezbjeđenje kvalitetnog stručnog kadra u različitim oblastima, podredili cilju maksimizacije dobiti. Bude li se i dalje tolerisala takva zamjena ciljeva, dugoročno gledano postajemo sami sebi najveći neprijatelji, jer ostajemo bez ključnog faktora razvoja, a to je kvalitetan stručni kadar. Da nam se to ne bi desilo, krajnje je vrijeme da se digne glas protiv komercijalizovanog obrazovanja. U vezi s tim, ohrabruje pismo i glas koji su studenti Ekonomskog fakulteta uputili proljetos na adrese najodgovornijih u vlastima Srpske u kojem su izrazili svoj protest što će se njihove diplome izjednačavati sa diplomama kolega koji dolaze s privatnih univerziteta, koje završavaju za dvije do tri godine, bez obaveze prisustva nastavi, s neozbiljnim polaganjem ispita. Razmislimo trezveno, čemu nas to vodi.
NN: Da li ste zadovoljni sprovođenjem bolonjskog procesa na fakultetima Univerziteta u Banjaluci i da li još postoje nedostaci koje bi trebalo otkloniti?
STANIĆ: Bolonjska deklaracija predstavlja izjavu ministara prosvjete evropskih zemalja, kojom se definišu opredjeljenja i ciljevi u razvoju evropskog prostora visokog obrazovanja. Sa njenim potpisivanjem, 1999. godine, te narednih godina, kazano je da se očekuje da se ostvare postavljeni ciljevi do 2010. godine. Što znači da je bilo jasno u startu da se radi o procesu koji bi trebalo oživotvoriti za deset godina. Kada je u pitanju naš univerzitet, ne bih bio realan kada bih rekao da se može dati dobra ocjena u sprovođenju te deklaracije. Ali da radimo na "osvajanju" Bolonje, to se ne može osporiti, iz semestra u semestar pravimo pozitivne pomake. Moje je očekivanje da ćemo naredne godine dobiti prolaznu ocjenu od eksternih ocjenjivača u vezi sa sprovođenjem Bolonjske deklaracije.
NN: U kojoj mjeri je posljednjih godina unaprijeđen naučnoistraživački rad na Univerzitetu u odnosu na raniji period?
STANIĆ: U pogledu naučnoistraživačkog rada, Univerzitet u Banjaluci je bio respektabilna visokoškolska ustanova. Došle su godine građanskog rata u BiH, čija je jedna od posljedica slabljenje infrastrukture za naučnoistraživački rad, prekid veza sa istraživačkim ustanovama iz užeg i šireg okruženja. Negativne posljedice izolacije u koju smo zapali počele su se eliminisati od 2000. godine. Ne može se reći da smo danas u poziciji da je nauka na Univerzitetu važan faktor našeg razvoja. Da bismo došli do takve pozicije, neophodno je da se na drugačiji način organizuje institutski rad na Univerzitetu.
NN: Koliki problem predstavlja to što RS nema strategiju razvoja visokog obrazovanja i da li je u planu njeno donošenje?
STANIĆ: Tačno je da RS nedostaje strategija opšteg razvoja, a to znači i strategija obrazovanja, te strategija visokog obrazovanja. U više navrata i naš univerzitet je bio inicijator za izradu takvog, važnog dokumenta. Koliko mi je poznato, ne tako davno, prije dvije godine ministar prosvjete RS Anton Kasipović imenovao je komisiju koja je trebala da radi na prvoj verziji strategije razvoja Univerziteta. Ne znam da su nešto uradili. Ako već nisu, treba tražiti stručnjake koji bi odgovornije shvatili i odradili taj zadatak.
NN: Kako ocjenjujete aktuelni položaj Univerziteta u Banjaluci?
STANIĆ: Univerzitet u Banjaluci je danas najrespektabilnija visokoškolska ustanova u RS i BiH. Borimo se za sličnu poziciju i izvan granica BiH. Preduslov za to jeste, pored borbe za kvalitet nastavnog procesa, i stvaranje takve radne klime da naš univerzitet bude ključni faktor razvoja prostora kojima gravitiramo.
NN: Dokle se stiglo s projektantskim aktivnostima u vezi sa izgradnjom novog studentskog doma?
STANIĆ: Izgradnja još jednog paviljona za smještaj studenata u kampusu Univerzitetskog grada je sadržana u planu za 2009, 2010. i 2011. godinu. U ovoj godini očekujem da ćemo dobiti odluku Vlade RS da se ide u izgradnju tih kapaciteta, raditi na obezbjeđenju urbanističko-tehničkih uslova, te izgraditi idejno rješenje. Bićemo zadovoljni ako se nova generacija studenata useli u nove paviljone početkom 2012. godine.