Događaj koji posljednjih dana zaokuplja svjetsku javnost svakako je slučaj novog britanskog Džeka Trbosjeka, koji je za manje od mjesec dana dostigao rekord svog starijeg i poznatijeg "kolege".
U malom, idiličnom mjestu Ipsvič svi su u strahu od novih ubistava, posebno djevojke koje se bave `najstarijim zanatom na svijetu` koje pokušavaju da budu što manje upadljive.
U četvrti crvenih svjetiljki, koja se nalazi uz stadion `Portman Road`, gdje je ser Bobi Robson svojevremeno Ipsvič doveo do međunarodne fudbalske slave, ovih dana se nisu mogle vidjeti djevojke na ulicama. Vidljivi su jedino bili buketi cvijeća ostavljeni za Gemu Adams, jednu od prvih žrtava. Takođe, primjetne su policijske patrole koje su preplavile ovu četvrt.
Ipak, to ne znači da djevojke u Ipsviču više ne rade, ali nisu na ulicama, i odlaze samo s poznatim klijentima.
Jedna od njih, koja se predstavila kao Kloe, kaže da je `istinski preplašena`.
`Istina je da imam neke stalne klijente, ali i oni izbjegavaju da se ovdje pojave. Posljednjih sedam dana skoro da nema nikoga. Mislim da su i klijenti uplašeni jer misle da ćemo ih ocinkati policiji`, kaže ona.
Druga djevojka, koja nije željela da kaže ime jer se boji svega što se dešava, kaže da je posao utihnuo, a ona se viđa samo s redovnim klijentima.
`Mislim da su u principu svi uplašeni, ma više ne možete vidjeti bilo koga da izlazi na ulicu. Većina djevojaka otići će samo s poznatim klijentima, jer je ovaj ubio već pet naših djevojaka i ne znamo da li će stati.`
Redovne mušterije se interesuju za svoje `djevojke`. One kažu da ih redovno zovu i pitaju da li su dobro, jesu li uplašene.
Treća lokalna djevojka Kimberli kaže da ima svoju `crnu listu` klijenata na svom laptopu, koju će svakako proslijediti policiji. Na spisku se nalaze ekstremno nasilni klijenti i oni koji zahtjevaju krajnje `nedolične` stvari.
Ona kaže da je i ranije odlazila u policiju da se žali na neke klijente, ali da ništa nije učinjeno po tom pitanju.
`Da su tada nešto preduzeli možda se ne bismo našli u ovoj situaciji. On možda već ima dosije u policiji, možda ga je neka od nas već prijavljivala, ali mi to ne znamo.`
Kimberli kaže da je i sama bila napadnuta i dodaje: `Zato sam išla na časove kik-boksa.`
Kaže da zbog ovih ubistava želi da uspostavi veb sajt preko kojeg će pozvati djevojke da se sklone sa ulica i postanu eskort djevojke, što je daleko bolji posao.
Ipak, nisu uplašene samo prostitutke. Velečasni Endrju Dočin kaže da se većina stanovnika Ipsviča boji izaći na ulice.
`Ljudi se plaše. Uveče ne smiju izvesti psa u šetnju jer ih neko može napasti. To je kao da vam neko zadaje udarac, jedan za drugim. Tek što se oporavite od jednog šoka, slijedi drugi.`
Ulice Ipsviča, koje su obično pred Božić pune ljudi, sada su puste. Jedini koji ovih dana imaju ekstra zaradu su taksisti jer se niko ne usuđuje ići pješke.
Sofi Brou, šankerica u skoro praznom `Great White Horse Hotel bar`, kaže da su neke od mrtvih djevojaka bile redovne mušterije bara. Ona još dodaje da je primjetno manje gostiju.
`Sve moje prijateljice, a i ja s njima, boje se izaći vani. Sve je mrtvo u gradu, svi su strašno zabrinuti.`
PORODICE ŽRTAVA U ŠOKU
Porodice žrtava, bez obzira što ne odobravaju ono čime su se djevojke bavile, ostale su u šoku nakon serije ubistava. Baka Aneli Alderton, čije je tijelo pronađeno u nedjelju, prisjeća se kako se ta vesela djevojčica promijenila nakon očeve smrti.
Džoan Meloj, kaže da je na dan očeve smrti, tada 17-godišnja Aneli pobjegla od kuće. Kasnije ju je zlostavljao čovjek koji ju je uveo u svijet narkomanije i prostitucije.
Aneli je nekoliko puta bila u zatvoru, a njen sin Fredi, koji ima pet godina od rođenja živi s njenom majkom Majrom. Ipak, baka kaže da je Aneli imala srećno djetinjstvo koje je provela s bakom i djedom na Kipru. `Bila je savršeno, malo stvorenje, imala je srećno djetinjstvo. Aneli je tečno govorila grčki, a u školi je bila odličan učenik.`
`Ne mogu da vjerujem da je moja unuka ubijena, ali ona Ani koju sam ja poznavala umrla je svakako prije nekoliko godina. Bila je to normalna, bistra djevojka, živahna i srećna. Ali, eto postala je heroinski ovisnik. Zatrudnjela je sa 17 godina, a njena majka je bila uporna da je skine s droge i čak ju je prijavljivala policiji. Osam policajac je došlo da je uhapsi, ali ni to nije pomoglo.`
Baka kaže da ju je posljednji put vidjela za prošli Božić, ali dodaje da ju je njena pojava rastužila: `Tada za Božić tek je bila izašla iz zatvora gdje je provela dvije godine. Bila je to strašna promjena. Samo je psovala i sve vrijeđala. Nije to bila djevojčica koju sam ja znala.`
Jedna od njenih prijateljica, Lu, takođe prostitutka, kaže da se s Aneli upoznala preko zajedničkog dilera.
`Posljednji put kada sam je vidjela bila je izuzetno srećna i ni za šta nije marila. Bila je divna djevojka.`
Momak druge žrtve Pole Klenel (24), profesionalni vojnik, kaže da je i sama Pola govorila da će umrijeti mlada. Inače, njeno tijelo je pronađeno u blizini sela Leivngton, gdje ga je ubica vjerovatno bacio, jer prema saopštenju policije to najvjerovatnije nije mjesto ubistva.
Brajan (51), koji nije želio da kaže prezime, živio je s Polom oko pet mjeseci i za nju kaže da je bila bistra i lukava: `Jednostavno ne mogu da vjerujem da je bila toliko luda da je uhvati i ubije poput ostalih djevojaka.`
`I sama mi je govorila da ne očekuje da će doživjeti 25. Bila je toliko uporna po tom pitaju, kao da je imala neki predosjećaj.` Brajan još dodaje da su počeli živjeti zajedno kada je ona jednog jutra zakucala na njegova vrata.
Brajan kaže da Pola ima troje djece i da je kad ju je upoznao imala ozbiljnih problema s drogom. Tvrdi da je znala da dnevno na drogu potroši i po 500 funti. `Poznajem one koji uzimaju drogu i one koji se uništavaju drogom. Pola je bila ovo drugo. Koliko god je imala, htjela je još.`
Bliska prijateljica Anet Nikols (29) kaže da je Nikolsova vjerovatno poznavala ubicu. `To veče sam pričala s Anet i mislim da je to bilo baš te večeri kada je nestala. Vidjela sam kako auto staje pored nje i sigurna sam da ne bi ušla da ga nije poznavala`, kaže Trejsi Rasel, bivša prostitutka, koja je godinama poznavala Anet.
Trejsi dodaje da je poznavala i Gemu Adams, žrtvu koja je prva pronađena. `Gema je bila divna djevojka, zaista prisebna.`
Kako se i sama bavila ovim poslom, znala je i Tanju Nikol, čiji je nestanak prvi prijavljen.
Tanja je, prema Trejsinim riječima, na ulici radila svega mjesec dana: `Imala je 19 godina i mama joj nije dala da radi. Gema i Tanja su se poznavale odranije i kada je Tanja nestala svi smo mislili da se sakrila od mame.`
Ostali koji su poznavali Tanju kažu da je dijete koje je odraslo u siromašnoj, ali opet divnoj i složnoj porodici. Posljednjih godina odala se narkomaniji, a zadnjih mjesec dana i prostituciji: `Sjećam se da je Tanja voljela muziku, obožavala je 'Spice Girls', oponašla ih je u svemu. Bila je veoma zabavna i vesela djevojka`, kaže jedna od poznanica njene porodice.
Njena majka Keri samo kratko kaže: `Počela se družiti s lošim društvom. To treba da bude upozorenje svakom roditelju. Većinu stvari vezanih za njen tajni život nisam znala dok mi policija nije rekla.`
POZNATE UBICE
Džek Trbosjek, poput svog savremenog kolege, ubijao je samo djevojke koje su radile u četvrti crvenih svjetiljki.
On je u ljeto i jesen 1888. godine ubio pet prostitutki. I pored straha i bojazni, prostitutke su nastavile raditi na ulicama Vajtčepela.
Svaka djevojka je ubijena i rasporena. Čak je jedne noći, septembra 1888. godine, Džek Trbosjek ubio dvije djevojke.
Ipak, nikada nije uhvaćen, što mnogi komentarišću kao neuspjeh Skotland jarda. Čak je i kraljica Viktorija uputila kritike na račun policije i tog dana komesar je penzionisan.
Početkom šezdesetih godina Skotland jard je doživio još jedan neuspjeh. Naime, nisu uspjeli da uhvate ni ubicu koji je nosio nadimak Džek Striper, koji je napadao prostitutke u zapadnom Londonu. Ubio je najmanje sedam djevojaka. Sve su bile iz četvrti crvenih svjetiljki, sve ih je nakon ubistva svukao i ostavljao u garažu prije nego što ih baci u Temzu.
Potraga za Piterom Satklifom, poznatiji kao Jorkširski Trbosjek, koji je bio aktivan sedamdesetih i početkom osamdesetih, takođe je bila okarakterisana neuspjesima. Satklif je ubio 69 žena, uglavnom ih je udarao čekićem ili bi ih rasparao nožem.
Skoro sve prostitutke su radile u području Bredforda, Lidsa, Mančestera i Hadersfilda.
Godine 2003. javlja se Toni Hardi, poznatiji kao Bin Bag ubica, koji je u svom stanu ubio tri prostituke. On je nakon detaljen istrage uhvaćen.
Jedan od poznatijih britanskih ubica jeste i Džon Haj poznatiji kao Acid Bath Killer. On je zaprepastio čitavu britansku javnost krajem četrdesetih godina prošlog vijeka. Žrtve je bacao u kadu s kiselinom gdje su se tijela raspadala.
Dvadeset godina kasnije Murs ubice, Jan Bredi i Majra Hindli, ubili su pet osoba.
Ipak, jedan od najzloglasnijih britanskih serijskih ubica bio je Denis Nilsen, koji je sedamdesetih godina ubio 15 mladića nakon što bi ih doveo u svoj stan u sjevernom Londonu.