BANJALUKA, BIJELJINA - Dešavalo se da nam centri za socijalni rad otvoreno kažu da moraju da štede zbog čega ne mogu da uplaćuju za smještaj korisnica u sigurnu kuću, tvrde iz Fondacije "Lara" u Bijeljini u okviru koje egzistira sigurna kuća.
Sigurne kuće u Bijeljini i Banjaluci susreću se s problemima jer centri za socijalni rad iz pojedinih lokalnih zajednica ne žele da izdaju rješenja za boravak žrtava nasilja u ovoj ustanovi. U obje sigurne kuće kažu da lokalne zajednice inače treba da finansiraju 30 odsto sredstava za boravak žrtava u sigurnoj kući, ali taj novac ide posredstvom centara za socijalni rad koji u nekim slučajevima nikada ne uplate novac niti izdaju rješenje.
Iako žrtve porodičnog nasilja mogu i same doći u sigurnu kuću, do naknadnog rješenja teško je doći.
"Rješenja iz lokalnih zajednica teško je dobiti, a sada imamo samo tri korisnice. Neke novac uplate nakon nekoliko mjeseci boravka žrtve, neke nikada i ne uplate, ali teško nam je opstati u ovakvoj situaciji. Nikada nismo imali manje žena u sigurnoj kući, a više poziva. Mi smo neke centre za socijalni rad zvali da nam izdaju rješenja, jer bez tog rješenja žrtve nasilja ne mogu ostvariti druga socijalna prava koja im pripadaju", rekli su iz Fondacije "Lara" iz Bijeljine.
Zbog ovih problema, veliki pomak bi, kako kaže, bio kada bi lokalne zajednice imale direktnu saradnju sa sigurnim kućama, a novac namijenjen za ove svrhe zaobilazio centre za socijalni rad s kojima sigurne kuće svakako moraju imati saraduju.
I Lana Jajčević iz Fondacije "Udružene žene", u okviru koje postoji sigurna kuća u Banjaluci, nedavno je za "Nezavisne" ispričala kako žrtve nasilja same potraže pomoć u sigurnoj kući, ali njihov centar za socijalni rad se postavi kao čuvar gradskog budžeta i ne želi da izda rješenje za boravak.
U lokalnim centrima za socijalni rad uglavnom govore da su i njihovi budžeti ograničeni, ali da nastoje pomoći koliko mogu.
U Centru za socijalni rad u Mrkonjić Gradu kažu da se žene u sigurnu kuću smjeste kada su svi drugi mehanizmi zaštite iscrpljeni.
"Ministarstvo finansira 70 odsto sredstava, a 30 odsto lokalna zajednica. Nije problem u rješenju, mada ne možemo baš sve svesti na finansije, ali se ti problemi javljaju zbog planiranja budžeta i usvajanja na skupštini. Do ove godine nismo imali smještenih žena, sada imamo dvije, a jedna je nedavno izašla. Sa sigurnom kućom dogovorili smo se da će ove godine lokalna zajednica prvi put izdvojiti godišnja sredstva za sigurnu kuću, a koliko će to biti, to ne možemo znati", kazali su ovom centru.
U Centru za socijalni rad Banjaluka kažu da su u sigurnu kuću trenutno smještene dvije korisnice sa područja grada i da imaju dobru saradnju.
"U malim lokalnim zajednicama budžeti su ograničeni, pa su i sredstva za ove namjene i kolege u centrima ograničeni. Na polju socijalne zaštite su najranjivije kategorije i tu ne bi smio biti ograničen budžet, ali stanje je takvo kakvo je. Inače, kada je riječ o izdavanju rješenja za sigurnu kuću, naš tim dežura 24 časa zajedno s policijom. Kada je žrtva ugrožena, u strahu je i nema adekvatnu pomoć, šaljemo je u sigurnu kuću. One mogu i same otići jer imaju potpuno pravo na to i niko im to ne može oduzeti, a centri kasnije u saradnji s ovom ustanovom regulišu rješenje", kažu u banjalučkom Centru za socijalni rad.
Dragan Pejaković, direktor Centra za socijalni rad u Kotor Varošu, kaže da iz ove lokalne zajednice nema žena smještenih u sigurnu kuću.
"U malim sredinama vrlo malo žena se odluči prijaviti nasilje, tako da se mnogo tih slučajeva i ne dozna. Neke bi u tom trenutku i prijavile nasilnika pa se onda predomisle. Mišljenja sam da i novčane kazne nisu odgovarajuće sankcije za nasilnika, već da bi neki drugi vid kažnjavanja bio bolja opcija, poput pritvora ili određivanja društveno korisnog rada", kaže Pejaković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.