SARAJEVO, BANJALUKA - Samo 33,5 odsto žena u Bosni i Hercegovini je formalno zaposleno, iza njih stoji armija žena koje su dugoročno nezaposlene, no u prosjeku sve žene u BiH, bilo da su zaposlene ili ne, provode više od 50 sati sedmično u neplaćenom radu, tačnije obavljanju kućanskih poslova.
Otprilike, oko sedam i po sati žene u BiH provode u obavljanju kućanskih poslova, dok je evropski prosjek 4,1 sat dnevno. Naravno, riječ je o prosjeku, dakle i o ženama koje su na tržištu rada i onima koje su dugoročno nezaposlene. Pored nejednakih plata za muškarce i žene, jako važna kategorija je i ženski neplaćeni rad, koji podrazumijeva kuvanje, čišćenje, brigu o drugim ukućanima i slične aktivnosti. Time žene imaju manje vremena da se usavršavaju i postanu još konkurentnije na tržištu rada, te se svakodnevno pri zapošljavanju bore sa pitanjima koja se odnose na njihov bračni status te da li planiraju potomke.
Podaci istraživanja koje je sproveo "UN Woman" govore da naše društvo još nije spremno da se odmakne dalje od stereotipa da žena treba da bude ta koja će da vodi brigu o kući i djeci, te je upravo ovo jedan od razloga što je većina njih primorana da bira između profesionalne karijere i porodice.
"Naše društvo još nije spremno da pomiri stare predrasude i stereotipe o tome da je dobra majka i domaćica samo ona koja je u potpunosti posvećena djeci, mužu i porodici, a da žena 'od karijere gleda samo sebe'", rekla je Lana Jajčević, pravna savjetnica u Fondaciji "Udružene žene".
Ona je dodala da je situacija drugačija kada je riječ o muškarcima te da oni ne nose epitet "lošeg oca i slabog domaćina" ukoliko su zaposleni i odsutni od kuće zbog posla.
"Mi imamo 'ekonomiju brige' gdje je ženi nametnuta uloga domaćice i osobe koja se brine o djeci i starim roditeljima - i muževim i svojim, gdje je samo ona obavezna da s posla trči kući da pravi ručak, radi s djecom zadaću i gdje se ta 'ekonomija brige' podrazumijeva i nije pretočena u cijenu takozvanog ženskog neplaćenog rada, a posljedica je da imamo žene čiji rad nije vrednovan, niti je adekvatno plaćen."
Žene su izloženije različitim oblicima nepovoljnog postupanja u postupku zapošljavanja, na radnom mjestu, kod osiguravanja jednake plate i uslova za napredovanje na radnom mjestu. Na položaj žena na tržištu rada jasno utiču tradicionalne predrasude i stereotipi o ženama, njihovoj društvenoj ulozi, interesima i radnim sposobnostima. Ovaj uticaj se jasno vidi iz činjenice da je značajno veći broj žena nego muškaraca radno neaktivan jer ostaju da brinu o djeci i domaćinstvu, te jasna podzastupljenost žena na višim rukovodećim i upravljačkim pozicijama.
"Planirate li rađati?"
Kada je riječ o oblicima rodno zasnovane diskriminacije na tržištu rada, ona najčešće uključuje diskriminaciju pri zapošljavanju (ugl. žene mlađe životne dobi koje najčešće dobijaju pitanja o zasnivanju porodice), diskriminaciju u napredovanju zbog različitih faktora (životna dob, seksualna orijentacija) te diskriminacija u ugovorima i platama.
Nikolina, mlada žena iz Banjaluke, smatra da je tržište rada u BiH brutalno za sve i da su radnička prava na nikad gorem nivou, ali da su žene i u tako lošem sistemu u težem položaju.
"Mi smo jedno patrijarhalno društvo. Do sada sam na tri razgovora za posao upitana za svoj bračni status i da li imam djecu. Smatram da to ne određuje da li sam dobar radnik", kaže Nikolina.
Diskriminacija se često ne prepoznaje te se zamijeni sa povredama iz radnog odnosa, kojih ima puno. U BiH postoji Zakon o zabrani diskriminacije koji zabranjuje diskriminaciju žena u procesu rada i zapošljavanja. Te odredbe zakona su takođe reflektovane i u Zakonu o radu, međutim činjenica je da se žene u BiH u svakom trenutku, posebno kada žele da postanu majke, suočavaju s određenim dilemama - na koji će način, ukoliko su zaposlene, činjenica da su trudne uticati na njihov posao, da li će dobiti otkaz ili ne po povratku sa porodiljskog.
Kako možemo pomoći?
Jedno od rješenja je i promocija jednakih mogućnosti za oba pola i rodna ravnopravnost u svim sferama javnog i privatnog života.
Jajčevićeva takođe smatra da na promociji ravnopravnosti treba raditi još od vrtićke dobi, ali da je za promjenu cjelokupne svijesti ljudi na ovim prostorima potrebno dosta vremena i, naravno, promjena politika u kojima se promoviše ravnopravnost oba pola u društvu.
O diskriminaciji uopšte, ali i konkretno o diskriminaciji na tržištu rada, se sve češće govori u javnosti, ali se ipak postavlja pitanje koliko javnost razumije to što se objašnjava i kakav jezik se pri tome koristi.
"Na primjer, Austrija je zemlja koja je kroz jedno istraživanje izračunala koliko košta ženski neplaćeni rad pa u slučaju razvoda i u slučaju da je žena bila nezaposlena, odnosno domaćica, muž je dužan da joj isplati izračunatu sumu novca koji je ona privrijedila tokom zajedničkih godina života u ulozi domaćice", objasnila je Jajčevićeva.
Sve ovo vodi do činjenice da sve dok se uloga žene kao radnice i domaćice bude podrazumijevala postojaće neravnopravan položaj žena i muškaraca na tržištu rada.
Da bi zaštitile svoja prava utvrđena zakonom žene moraju da prijave svaki vid rodne diskriminacije jer se samo takvi slučajevi mogu pravedno tretirati.
Ombudsmani za ljudska prava, Agencija za ravnopravnost polova, Inspekcija rada samo su neke od adresa gdje se žene mogu informisati o svojim pravima.
Ekonomska aktivnost žene
Upravo u ovome leži i uloga ženskih nevladinih organizacija koje se bave zabranom diskriminacije na tržištu rada te su one ključne u djelovanju na ovom polju, kao i u sačinjavanju prijedloga za izmjenu zakona, pružanjem besplatne pravne pomoći ženama koje su doživjele neki oblik diskriminacije na radu.
Izrazita rodna neravnopravnost u obavljanju kućanskih poslova i brizi za djecu u BiH ostavlja negativne posljedice na privatni i profesionalni život žena. Žene su te koje preuzimaju većinu poslova u domaćinstvu. Takođe, obavljaju i većinu mentalnog rada, ali i obaveza na svom poslu i to sve uz niža prosječna primanja i negativne posljedice po njihovu karijeru. Većina njih upravo zbog obaveza u domaćinstvu odustane od napredovanja u karijeri i profesionalnog usavršavanja.
Ekonomska aktivnost žene, odnosno rad u formalnom smislu nije samo ženska ambicija ili samo ženski izbor, nego i nasušna potreba za preživljavanje porodice, a u nekom širem ekonomskom smislu isto tako je i neophodno za razvoj ekonomije jedne zemlje.
Ako nešto treba - zovi
Slađana Grubor, mlada majka četvoro djece, ističe da je uloga žene u našem društvu jako teška, jer one moraju na posao, a onda ih čeka posao kada dođu kući.
"Kod mene je trenutno troje djece pod nekom terapijom i samo ja znam ko šta pije i u koje vrijeme, kome su kad inhalacije i šta se stavlja u njih. Glavna rečenica upućena meni je ako šta treba - zovi, i svi odu odmarati. Sve to prolazi ispod radara jer, zaboga, to su moja djeca i moje obaveze", iskrena je Slađana.
Dodaje da ukoliko žene žele da imaju i karijeru i porodicu moraju da imaju veliku podršku sa strane i od institucija u smislu adekvatnih vrtića, ali i podršku porodice i muža.
"Iskreno, ja sad kada bih išla na posao ne znam kako bih sve postigla. Ne znam kako bih uspjela da se posvetim djeci (što je jako bitno po mom mišljenju) i da stignem sve oko ručka i da pospremim. Naprosto, ne znam kako bih postigla", ispričala je Slađana.
136 godina potrebno kako bi se dosegla ravnopravnost
Jedan od obeshrabrujućih podataka, koji je objavljen u sklopu Globalnog izvještaja o rodnom jazu Svjetskog ekonomskog foruma iz 2021. godine, jeste da je pandemija virusa korona unazadila napredak u oblasti rodne ravnopravnosti, te da će biti potrebno čak 135,6 godina da žene i muškarci dosegnu jednake položaje u društvu. Pandemija je na prethodnih 99,5 godina u smislu ovog jaza u samo godinu dana dodala nevjerovatnih 36 godina. Ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak u odnosu na druge zemlje te je potrebno napraviti korake u pravcu osnaživanja žena i omogućavanja boljih prilika za njihovo zapošljavanje, obrazovanje, osnivanje porodice, učešće u donošenju odluka u ekonomiji i politici i mnoštvo drugih elemenata koji garantuju kvalitetan život i ravnopravne mogućnosti i prilike.
Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State) u okviru projekta “Osnaživanje pružalaca pravne pomoći za suzbijanje diskriminacije na temelju pola na tržištu rada, u BiH”kojeg implementira Helsinški parlament građana Banjaluka . Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autoru i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.