Ljubitelji dobrog vina sa domaćih prostora i vrsni poznavaoci kvaliteta, uskoro će imati priliku da probaju crno i bijelo vino, nastalo kao plod petogodišnjeg rada mladih Banjalučke biskupije i Italijana, koji su u Mahovljanima, nedaleko od Banjaluke, osnovali najveći vinograd u Bosni.
Vinograd u Mahovljanima se prostire na osam hektara i plijeni pažnju svih onih koje put nanese prema župnoj crkvi svetog Franje Asiškog. Već za desetak dana otpočeće i treća berba, koja bi ove godine trebala da bude znatno obimnija, nego prošlogodišnja.
Iako mnogi sa domaćih prostora do skora nisu ni razmišljali o osnivanju većih vinograda, sumnjajući u njegov opstanak zbog vremenskih prilika i zemljišnih uslova, "Podrumi Banjalučke biskupije" su dokazali suprotno.
Činjenica da će se uskoro pojaviti na tržištu sa dvije sorte vina, samo pet godina nakon sadnje vinove loze, dokazuje da vinogradarstvo na ovim prostorima ima perspektivu, što je veoma značajno, kaže monsinjor Ivica Božinović, ekonom Banjalučke biskupije i jedan od osnivača Zemljoradničke zadruge "Podrumi Banjalučke biskupije".
"Kada smo krenuli u taj posao, ni sami nismo vjerovali da ćemo sve to uspjeti. Ovdje smo zapravo samo nastavili tradiciju Talijana, koji su živjeli na ovim prostorima do Drugog svjetskog rata", priča monsinjor Božinović.
Zamisao o osnivanju vinograda potekla je od italijanskog svještenika Don Lućo Tomaselija, iz župe Gardolo, pored italijanskog grada Trento, koji je 1997. godine posjetio župu svetog Franje Asiškog u Mahovljanima, te predstavnicima Banjalučke biskupije predložio da na tom prostoru podignu vinograd.
Radilo se i po 12 sati dnevno
"U svojoj župi Don Lućo je pokrenuo jednu akciju koja se zvala 'Una vite per una vita', što je značilo 'jedna loza za jedan život' i 1998. godine ovdje je održan prvi radni kamp u kome je sudjelovalo pedesetak mladih, što iz Banjaluke, što Talijana", priča monsinjor Božinović.
Tada su organizovani prvi radnički kampovi i mladi su počeli čistiti teren za budući vinograd.
"Takvih kampova je do sada održano sedam. Svako ljeto po petnaest dana, Don Lućo bi dolazio s mladima iz svoje župe, a i odavde bi takođe mladi dolazili i zajedno bi radili petnaest dana. Na kampovima je uvijek sudjelovalo od 35 do 50 mladih", priča monsinjor Božinović.
Iako je posao bio zaista naporan, mladi su rado učestvovali u kampovima.
"Kampovi su bili sjajna stvar. Mladi ljudi su se družili i naporno volonterski radili petnaest dana. Sam dnevni red je dosta težak, jer se ustaje u pola šest ujutru i već u 6.15 se počinjalo s radom. Radilo se do 12 sati, a pauza bi se pravila do dva sata i onda bi se nastavljalo s radom do naveče", kaže monsinjor Božinović dodajući da bi se naveče, poslije napornog dana, obično organizovala druženja uz logorsku vatru.
Veoma brzo, zahvaljujući predanom radu mladih Banjalučke biskupije i Italijana, koje je dovodio Don Lućo Tomaseli, šikare i zaraslo rastinje, zamijenio je prekrasni prizor čokota vinove loze, kupljene u Velikoj Drenovi u Srbiji.
"Vinograd su projektirali Talijani. Oni su i predložili da zasadimo rajski rizling i kaberne sovinjon, odnosno dvije sorte koje imamo u vinogradu, jer se pokazalo da te dvije sorte mogu podnijeti temperature na ovim prostorima", navodi monsinjor Božinović dodajući da mladi nisu mogli da urade sav posao, jer je osim krčenja, trebalo poravnati teren, što se radilo teškom tehnikom.
U borbi sa sušom, erozijom tla, bolestima
Ipak, tokom proteklih godina, nije bilo lako izboriti se sa svim nedaćama koje su zadesile vinograd. Već prve godine kada je zasađena loza, velika suša je prepolovila zasade, te su 2004. godine bili prinuđeni dosaditi još 19.000 sadnica.
"U početku smo imali velikih problema i sa erozijom tla. Vinograd je zasađen 2003. godine, ali nažalost, ta je godina bila jako sušna i mi smo ga morali podsađivati kasnije. Prije dvije godine smo imali i bolesti u vinogradu, botritis, na šta takođe nismo bili pripremljeni", priča monsinjor Božinović.
Ipak, ističe da bez pomoći Don Luća Tomaselija i kantine "La Vis", ne bi uspjeli prevazići sve te probleme, niti isfinansirati.
"Taj svećenik neprestano šalje stručnjake, koji nam pomažu oko vinograda. Počeci su bili o teški, jer mnogo toga nismo znali, a danas je već mnogo lakše. Ipak, Talijani i dan-danas čim imamo nekakav problem, bolest loze ili nešto drugo, odmah su spremni da dođu da nas posavjetuju i pruže nam pomoć", naglašava monsinjor Božinović.
U podrumima oko 25.000 litara vina
Na osam hektara zemlje, gdje se prostire vinograd, sada ima oko 37.000 čokota, a od prošlogodišnje berbe, kako priča Anto Batković, direktor Zemljoradničke zadruge "Podrumi Banajlučke biskupije", imaju oko 19.000 litara bijelog i oko 6.000 litara crnog vina. Oni će se uskoro naći na domaćem tržištu.
"Tek sada, vinograd bi se trebali početi polako otplaćivati, odnosno otplaćivati ono što je uloženo, a do sada se samo ulagalo. Prošle godine smo ubrali 29 tona bijelog grožđa, a crnoga je bilo oko 12 tona. Sada imamo 20.000 sadnica rajskog rizlinga i 17.000 kaberne sovinjona. Prva berba je bila 2005. godine, ali tada smo dobili sasvim malo vina, tek za naše potrebe, zahvaljujući vinariji 'Radoje Domanović' u Hercegovini, koja nam je tada izašla u susret", priča Batković.
Od prošle godine, pored vinograda je napravljena i privremena vinarija, sa potrebnom opremom.
"Grožđe u transportu kalira, a nepisano pravilo je da od branja do prerade bude što manji razmak, kako bismo imali što bolje vino, tako da smo napravili ovu privremenu vinariju. Želja nam je da u narednom periodu sagradimo bolju, zidanu vinariju", kaže Batković.
Tokom cijele godine na vinogradu je angažovan samo Anto Batković i povremeno svega nekoliko radnika, ali kada se vrši rezidba ili berba, onda tih dana mora biti od 30 do 40 radnika.
"Oni koji se bave ovim poslom znaju da vinograd traži stalnu angažovanost, ali kada vidite berbu i cijeđenje mošta i na kraju završni proizvod, odnosno botelju, onda ste prezadovoljni i zaboravite na sve nepredviđene probleme i rad koji ste uložili", priča Batković.
Spoj italijanskog znanja sa domaćim radom
Oko polovine septembra počinje berba rizlinga, a kabernea, petnaest dana kasnije.
Ne uzimajući Hercegovinu, ovo je najveći vinograd u Bosni, a prema riječima monsinjora Božinovića, vjerovatno će, pored materijalne koristi, podstaći i druge ljude sa ovih prostora da se bave vinogradarstvom.
"Kako vidim, to se u laktaškoj opštini pomalo i osjeti, jer ima već dosta vinograda, istina ne ovako velikih, nego manjih, ali važno je da su ljudi prepoznali da je to moguće. Inače, dok smo podizali vinograd, imali smo savjetodavnu podršku Službe za poljoprivredu iz Laktaša", dodaje monsinjor Božinović.
Ističe da im je želja da, ukoliko budu u mogućnosti, u narednom periodu prošire vinograd.
"Prvo nam je u planu izgradnja vinarije, odnosno izgradnja podruma i porširenje vinograda još na tri hektara najmanje. Naravno, to zahtijeva i određena finansijska sredstva što trenutno nismo u mogućnosti. Ukoliko se stvari budu pozitivno razvijale, i to ćemo ostvariti", kaže monsinjor Božinović.
Poslovi oko sređivanja dokumentacije i dizajniranja tikete na botelji uskoro će biti završeni, a tada će ovo najcjenjenije alkoholno piće, poznato i kao napitak mudrosti, ljubavi i istine, biti u prilici da probaju svi ljubitelji vina sa domaćih prostora.
"Sami potrošači, ljubitelji vina, će odlučiti o tome da li ćemo opstati na tržištu, jer je konkurencija jaka. Spojili smo talijansko znanje i iskustvo, s našim radom i upornošću i mislim da će to dati dobre rezultate", kaže Batković dodajući da će botelja vina koštati primjereno samom kvalitetu vina.