Težak posao koji obavlja posljednjih 15 godina, radeći u KPD "Tunjice" Banjaluka kao policajac, bio je presudan za hobi Zorana Pandže, iz banjalučkog naselja Lazarevo, koji u svom domu izrađuje etno-namještaj.
Zoran kao zaljubljenik u prirodu, za razliku od većine koji pokušavaju da svoje slobodno vrijeme provedu u šetnji ili besposličarenju, stvara umjetnost.
Arsenal:
Dok mnogi drvo posmatraju kao izvor toplote, ovaj Banjalučanin sve što pronađe od drveta kod svoje vikendice nadomak Srpca pretvori u etno-namještaj.
Stolice, stolovi, ljuljaške…samo su dio "arsenala" koji je Zoran do sada napravio.
Najviše mu u poslu pomaže sin Bojan koji u slobodno vrijeme pirografom radi ukrase, zahvaljujući kojima rukotvorine njegovog oca postaju još ljepše.
"Svakodnevno radim i do 15 časova u preduzeću. Nedostajalo mi je nešto što će mi prekratiti vrijeme, a često sam imao i nesanicu. Nju sam liječio izrađujući stolice, ljuljaške, a za potrebe kuće sam izradio čak i drveni bilijar. U prvom momentu nisam bio svjestan da mogu to raditi, ali kako sam završavao koji predmet, svaki posao bio je druga priča. Stekao sam samopouzdanje. Bio sam zadovoljan svojim radom", priča Zoran.
U početku je izrađivao jednostavne stvari za kućne potrebe, kao što su male stolice ili drveni suveniri, a onda, prije godinu dana, počeo je nešto sasvim neobično.
"Došao sam na ideju da radim etno-namještaj od drveta. Zacrtao sam sebi cilj da uradim sto i stolice od neobrađenog drveta u prirodnom izgledu. Taj posao sam završio za nekoliko mjeseci, s obzirom na to da ovaj hobi nema određeno radno vrijeme. Radim kada stignem. Čim dođem s posla uzimam alat u ruke i radim. Sve što vidim pokušam da napravim", kaže Zoran.
Sve radi ručno:
Drvo je njegova inspiracija za rad. Onakvog kakvog ga vidi Zoran pokuša i napraviti.
Sve stvara nožem, sjekirom i ručnom testerom. Kod vikendice pronalazi drvomaterijal, a zatim ga donese kući i obrađuje.
"U posljednje vrijeme trudim se da nađem panjeve sa što više neravnina, crvotina, koje etno-namještaju daju posebnu draž. Nakon što napravim namještaj slijedi ukrašavanje", kaže Zoran.
Kada uzme drvo u ruke, kako ističe, primijeti šta može da napravi od njega. Zato stolice izgledaju kao da ih je priroda stvorila, a samo su ukrašene udarcima sjekirom.
Nakon što budu napravljeni ukrasi, slijedi blago paljenje brenerom kako bi drvo dobilo boju, a zatim ga lakira bezbojnim lakom.
"Sve što koristim za izradu predmeta je drvo. Čak i sklapanje vršim s drvenim klinovima. U mom namještaju nema ništa metalno", ponosan je na svoj rad ovaj majstor.
U dvorištu porodične kuće Pandžinih, u banjalučkom naselju Lazarevo, često se u ljetnom periodu mogu vidjeti sto i stolice sa etno-motivima koje je pravio Zoran.
"Sve radim istom metodom, a razlike u izgledu potiču od različitih materijala. Dok su neki dijelovi od graba, neki su od bukve ili jasena koji je jasno bjelji", kaže Pandža, pokazujući rukom na naslonjač klupe.
Sin Bojan desna ruka:
Na svakom dijelu namještaja karakteristični su natpisi na stolicama i stolovima.
"Sve je prolazno osim dobrih djela", "U vinu je istina", samo su neki od natpisa koje je svojom rukom na komadima namještaja izrezbario ovaj majstor.
Zoran s ponosom kaže da mu u svemu najviše pomaže sin Bojan koji, pored svog frizerskog zanata, uspije odvojiti vrijeme kako bi mu pomogao. Najviše se bazira na ukrašavanje namještaja jer obožava da crta i slika. Tako se u domu Pandžinih mogu naći zanimljivi suveniri od drveta, išarani pirografom.
Raznolike šare presijavaju se na drvetu koje je prije toga pripremio njegov otac.
"Sugerišem mu kako da ukrašava namještaj. Jako mi je drago što je on pronašao sebe u tom hobiju i što je srećan. Sada naš dom ukrašavaju mnogi predmeti koje je on izradio", kaže Bojan.
Pohvale sa svih strana:
Na zidu njegove kuće vise i dvije maske izrađene od drveta.
Ideja mu je došla sasvim slučajno, kada je primijetio da pronađeno drvo ima oblik glave. Napravio je i obrve, usta, nos, oči…
"Sve što radim, radim iz ljubavi i nastaviću i dalje. Uskoro odlazim u penziju i nadam se da ću se moći još dugo baviti ovim hobijem. Za sada ništa ne prodajem, pravim za kuću, ali kada odem u penziju možda uspijem malo i zaraditi", ističe Zoran.
Prijatelji i komšije za Zorana imaju samo riječi hvale. Svi se čude otkud ideja za taj rad s obzirom na to da je skoro počeo da radi.
Mnogi uživaju u sjedenju na etno-stolicama, pijući piće sa stolova koje je izradio Zoran.
Kako kaže, mnogo je zauzet poslom i nema vremena da se posveti tom hobiju.
Već je dobijao neke ponude koje su bile primamljive, jer su mnogi tražili da im napravi predmete koje bi voljeli da imaju u kući, ali im Zoran to zasad ne može priuštiti.
Ne sumnjamo da će se još dugo godina iz doma Pandžinih čuti udarci sjekirom, zvuk testere ili bušilice. Dok zima bude stezala, iz radione će se čuti zvukovi koji će komšije podsjetiti da Zoran nešto pravi, a onda opet, s proljeća, sva ta djela biće "izložena". Ponosno, jer su lijepa, praktična i udobna.