Društvo

Stojim na zebri, odazivam se na ime Pero

Stojim na zebri, odazivam se na ime Pero
Stojim na zebri, odazivam se na ime Pero
Dragan Sladojević

Posao dispečera u taksi udruženjima ponekad je zanimljiv, ali s vremena na vrijeme zna da bude i naporan, jer svakodnevna komunikacija s građanima donosi brojne nepredviđene situacije, u kojima se radnici koji odgovaraju na pozive klijenata moraju brzo snaći i adekvatno odreagovati.

"Skoro da ne prođe dan, a da ne bude iznenađenja koja nam namjerno ili greškom 'prirede' naši putnici", kažu u pojedinim banjalučkim taksi udruženjima.

Tako se nerijetko desi da ih zovu mališani kako bi skratili vrijeme dok se roditelji ne vrate s posla, ljudi pod dejstvom alkohola koji ne znaju zašto su ih pozvali ili građani kojima je zanimljivo zbijati šale na tuđi račun.

Taksisti, takođe, kažu da je mnogo komičnih situacija u kontaktu s klijentima i da među njima ima mnogo pijanih i sklonih šali.

U Sekciji "Ideal taksija" u Banjaluci tvrde da su nepredviđene i ponekad komične situacije česta pojava i dodaju da se dugogodišnjim radom tog posla stekne navika, tako da nije teško pomoći svakome ko ih pozove, a treba vožnju.

Trebaju banku, pozovu taksi: Tatjana Gojić, dispečerka u Sekciji "Ideal taksija", kaže da se u posljednjih nekoliko godina susreću s pozivima građana koji žele pozvati jednu banku u Banjaluci.

"Imamo broj telefona kakav je nekad imala jedna banka u Banjaluci. Međutim, građani ne slušaju kada se javimo i kažemo: 'Ideal taksi', izvolite', već nam traže da im provjerimo stanje na tekućem računu i slično", priča Gojićeva.

Dodaje da se najsmješnije situacije nametnu kada ih pozovu klijenti pod dejstvom alkohola.

"Zvao nas je pijani čovjek i nerazumljivim glasom zahtijevao da vozilo dođe po njega u naselje Budžak. Ja ga pitam gdje tačno, a on kaže: 'Kod kafića'. Nakon toga sam ga pitala kako se zove kafić, a on mi je odgovorio da ne zna... Zamolila sam ga da na objektu pročita naziv kafe-bara, a on mi zatim kaže: 'Kafić se zove E-sistem salon namještaja'", prisjeća se Gojićeva.

Za pola sata od Banjaluke do Stoca: U toj sekciji kažu da građani ponekad, iz dosade, pozovu dispečerke kako bi "prekratili vrijeme".

Tako ih je, prije nekoliko godina, nazvao čovjek i tražio da taksi-vozilo iz Banjaluke dođe po njega u jedan od najjužnijih bh. gradova, Stolac.

"Nazvao nas je čovjek koji je tražio da naš auto pošaljemo u Stolac, i to da dolje bude za pola sata. Ne voze naši ljudi avion kako bi se u nekoliko stotina kilometara dalekom gradu 'stvorili' za pola sata. Kasnije smo provjerili sa drugim taksi udruženjima i ustanovili da je i njih zvao isti čovjek i tražio da po njega dođe auto u neke daleke gradove", kaže Gojićeva.

Njena radna koleginica Branka Cigan ističe da se komične situacije koje donosi taj posao ne mogu izbrojati.

"Zovu nas ljudi koji traže da im izdiktiramo repertoar Narodnog pozorišta RS... Nazvala me je jednom neka zbunjena žena i tražila da po nju dođe taksi u 'ulicu Pere Bukejlovića', bivšeg premijera RS, koja, naravno, ne postoji. Zvala me dvaput u toku smjene i tražila da u tu 'ulicu' po nju dođe taksi", kaže Ciganova.

Lokacija - natpis "diskontne cijene": Dodaje još i da ih je nedavno zvao neki stariji čovjek koji nije znao da objasni gdje se nalazi.

"Kaže mi: 'Neka dođe auto po mene'. Pitam ga gdje se nalazi, a on ne zna. Rekao je samo: 'Stojim na zebri, odazivam se na Pero'. Isto nas je nedavno zvao sugrađanin koji je tražio da po njega dođe taksi kod neke prodavnice, ali nije znao tačno objasniti gdje. Trudio se, ipak, da mi pomogne, pa mi je rekao: 'Evo me kod prodavnice na kojoj piše - diskontne cijene'", priča Ciganova.

Smiješno joj je bilo i kada ju je nazvao Banjalučanin koji, takođe, nije znao da navede tačnu lokaciju, ali je pročitao da je u njegovoj blizini saobraćajni znak na kojem piše "Čelinac, Kotor Varoš".

"Takvih je tabli na desetine ovdje. Otkud bih znala gdje je to. Srećom, u dužem razgovoru uspio mi je objasniti gdje je tačno, pa sam poslala vozilo po njega", ispričala je Ciganova.

"Neka mi taksista kupi cigare": Da su se susretali sa sličnim situacijama kažu gotovo u svim banjalučkim taksi udruženjima.

U Udruženju "Radio Bel taksi" ispričali su da se desi čak da klijenti traže da im taksista dostavi hranu ili cigarete i dodaju da je bilo situacija kada je njihov vozač činio i takvu vrstu usluge.

Dodaju, takođe, da putnici ponekad ne znaju gdje se nalaze, pa onda nastaju maratonski dugi razgovori objašnjavanja.

Dispečerke u tom udruženju kažu da su stranci skeptični i da traže da po njih dođe vozilo novije godine proizvodnje.

"Ima, opet, i onih koji bi detaljno da se raspitaju koliko će ih koštati vožnja. Otkud bih to znala, znam koliko je kilometar vožnje ili start, ali, teško je procijeniti koliko je rastojanje između tačaka gdje putnik sjeda i gdje želi izaći iz vozila", ispričala je dispečerka u Udruženju "Radio Bel taksi" iz Banjaluke.

Putnici žele mercedes: Dispečerka u banjalučkom udruženju "Euro taksi" kaže da je vikendom, kada je najviše pijanih, dosta komičnih situacija.

"Nedavno me je zvao jedan putnik koji je slabo poznavao grad. Vjerovali ili ne, rekao mi je: 'Trebam taksi. Nalazim se ispod najveće lipe u nesalju Mejdan.' Otkud bih znala gdje je najveća lipa", ispričala je ta dispečerka.

Dodaje da ima i izuzetno zahtjevnih putnika. Jedan ih je zvao i rekao da će na njihovu uslugu pristati isključivo ako po njega pošalju vozilo marke mercedes.

Najčitanije