Ukoliko osjećate prekomjeran i neosnovan strah od preuzimanja odgovornosti, vezivanja, vjernosti i gubitka slobode, odnosno strah od sklapanja braka, moguće je da patite od gamofobije, koja predstavlja sve veći problem među ljudima savremenog doba. Riječ gamofobija nastala je od grčkih riječi gamos - vjenčanje i fobos - strah.
Strah od braka u posljednjih petnaestak godina, kako tvrde psiholozi, dostigao je veoma visoke granice u svijetu i to naročito među muškarcima. Prema tvrdnjama svjetskih stručnjaka, danas se sve više mladih muškaraca proglašava gamofobima. Ovo dokazuje da se šale, poput one da je "za muškarce brak vrlo skup način za besplatno pranje rublja" polako pretvaraju u realnost.
Psiholozi smatraju da strah od sklapanja braka predstavlja pravu fobiju, mnogo ozbiljniju od običnog straha, dok je prema mišljenjima sociologa, sve rijeđe sklapanje braka među mladima, posljedica sve češćeg stupanja u zajednički život prije zakonskog izgovaranja sudbonosnog "da".
Sumnja u gubitak, a ne dobitak na ličnom planu
Psiholog Aleksandra Arsenijević-Puhalo, kaže da je gamofobija trajni strah, najčešće prekomjeran i neosnovan, a tiče se spremnosti za brak.
"Dakle, to je strah od stupanja u brak, koji je formiran na osnovu očekivanja koje osoba ima u vezi sa bračnom zajednicom. Samim tim, uzroke bi trebalo potražiti u tim specifičnim, individualnim značenjima i uverenjima koja se asociraju za brak", tvrdi ona. Može se očekivati, kaže, da će neko razviti ovu fobiju ukoliko smatra da će ulaskom u brak više izgubiti nego dobiti na ličnom planu, te da će odložiti zadovoljenje nekih svojih značajnih potreba, žrtvovati navike, uobičajena zadovoljstva, sitne rituale, da neće dobiti očekivanu ljubav i nježnost, te da će teško odoljeti iskušenju prevare ili biti prevaren, kao i da neće uspjeti da obezbijedi materijalnu osnovu za sebe.
"Granica između straha i fobije je tanka. Strah prelazi u fobiju kada sprečava osobu da obavlja aktivnosti koje je do tada s lakoćom obavljala ili uživala u njima. Pored toga što onemogućava obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti, fobija je dugotrajnija u odnosu na strah i ima intenzivnije manifestacije kako na fiziološkom, tako i na ponašajnom polju", objašnjava Aleksandra Arsenijević-Puhalo.
Fobija od braka, poput drugih fobija, može se savladati nekom od psihoterapijskih tehnika.
"Najefikasnijim su se pokazale kognitivno-bihevioralne psihoterapijske metode, kao što su REBT, transakcionalna i geštalt psihoterapija, u kojima se radi na promeni uverenja i značenja koja osoba vezuje za situaciju braka", navodi ona.
Dok se, prema svjetskim procjenama smatra da od gamofobije češće pate muškarci nego žene, Arsenijević-Puhalo navodi da i jedni i drugi mogu da razviju gamofobiju, zbog čega imaju probleme koji ih sputavaju u svakodnevnom funkcionisanju.
"Brak više nije nužna zajednica"
"I ženama i muškarcima je brak provokativan i prisutan u spisku životnih ciljeva, ali očekivanja su individualna. Društvo, sasvim sigurno uslovljava različita uverenja o odgovornostima i povlasticama u braku s obzirom na pol, ali to nije odlučujuće za formiranje fobije. I muškarci i žene su prvenstveno ljudi, a to je dovoljno da budu prijemčivi za raznovrsne kognitivne procene braka od kojih će neke voditi u fobiju", navodi Aleksandra Arsenijević-Puhalo.
Prema saznanjima nekih psihologa, ovaj strah nastaje u ranom djetinjstvu, a ima mišljenja da je strah od intimnosti oblik zaostajanja u razvoju i da nastaje kod osoba koje nisu izgradile osnovno povjerenje u svoje roditelje, prva bliska bića, pa ostaju nesposobni da vjeruju drugima.
U takvim situacijama, partneri navodno mogu uspješno seksualno da funkcionišu u neobaveznoj seksualnoj vezi, sve dok se intimnost ne primakne granici koju oni mogu da podnesu, a pomišljanja na brak ili rasprave o njemu dovode do seksualno neuspješnog ponašanja.
Ivan Šijaković, sociolog, ističe da je u svijetu uopšte, prisutna tendencija smanjenja sklapanja brakova, odnosno ne dolazi do tendencije povećanja sklapanja brakova, kako se to očekuje, te da razlog ne treba tražiti samo u strahu od braka, čiji se uzroci, kako navodi, mogu posmatrati i na drugi način.
"Tu ima nekoliko uzroka, a prvi je neka vrsta slobode do koje su mladi došli, tako da im brak više nije neka vrsta neophodnosti za vlastiti život i afirmaciju. Danas mladi ljudi prije sklapanja braka žele da ostvare karijeru, obezbijede imovinu i mnogo šta drugo. Takođe imaju i drugačiju predstavu o braku, koji više nije nužna zajednica, nego ga doživljavaju kao neku vrstu tjeskobe", navodi Šijaković, dodajući da su prije braka imali lijep i lagodan život, slobodan, te su mogli da grade karijeru, a onda odjednom treba da se u prilagođavaju nekome i da obustavljaju svoje navike od ranije.
Mladi rijetko traže stručne savjete
Činjenica da danas djevojke i momci sve češće prije sklapanja braka žive zajedno, kako navodi Šijaković, mnogo utiče na njihovu odluku da ne žure sa formalnim stupanjem u brak.
"Brak za mlade više nije ništa novo, ni neizvjesno, jer su oni, živeći u zajednici, već isprobali sve forme koje ih čekaju u braku. Sve češće je da po pet-šest godina mladi žive zajedno, pa tek poslije razmišljaju o mogućnosti da se vjenčaju. Kada zaključe da to za njih nije mnogo važno, pa se ta veza, odnosno 'kohabitacija', što znači život u zajednici bez formalnog upisa u knjige, vrlo često raskine", navodi Šijaković.
Dodaje da brak danas uglavnom djevojkama ne donosi ono što je nekada donosio, a to je sigurna luka.
"I danas ima djevojaka, koje razmišljaju da ukoliko ne nastave školovanje, treba da se udaju što prije. Najčešće se tako odlučuju sklopiti brak bez mnogo dvoumljenja, pa ishod obično bude negativan", navodi Šijaković.
Podsjeća da je jedan od razloga, zbog kojeg se mladi sa strahom opredjeljuju za brak, socijalne prirode, odnosno, ekonomski razlog.
"Ljudi još nemaju stabilan posao, dobra primanja, niti riješeno stambeno pitanje, te smatraju da nemaju ekonomsku perspektivu u mjestu gdje žive, pa se i zbog toga teže odlučuju za brak, odnosno strahuju od svih tih poteškoća", navodi Šijaković.
Slične stavove dijele i stručnjaci u Centru za socijalni rad Banjaluka, koji će u okviru Porodičnog savjetovališta uskoro početi realizovati projekat pripreme mladih za brak i odgovorno roditeljstvo.
Na istu temu, projekat je prije nekoliko godina provelo i Udruženje porodičnih terapeuta "Pro familia" u partnerstvu sa Centrom za socijalni rad Banjaluka i Omladinskim komunikativnim centrom. Kako navode, tom prilikom im se nisu javljali mladi koji strahuju od sklapanja braka, nego se u Porodično savjetovalište obično javljaju sa problemima koji nastupe nakon stupanja u bračnu ili vanbračnu zajednicu.
" Prema našem iskustvu, mladi ljudi se ne plaše bračnih obaveza, nego u brak ulaze nespremni i potpuno nesvjesni odgovornosti koja ih čeka, a ipak, svi su mišljenja da znaju dovoljno o braku i porodici", navodi Ljubica Dorontić, socijalni radnik i porodični terapeut.
Ističe da su, naprotiv, dosadašnja iskustva pokazala da se mladi veoma rijetko javljaju u Savjetovalište prije donošenja odluke o stupanju u (van)bračnu zajednicu. Obično dolaze kada su već zaključili brak ili započeli vanbračnu zajednicu i kada već postoje određene poteškoće u njihovom funkcionisanju.