Zaselak Trstje kod Lipnice. Godinu dana poslije krvavog pohoda mještanina Tomislava Petrovića. Dočekuje nas cvrkut ptica i sablasna mirnoća. Na mjestu gdje je ubica usmrtio prve žrtve odgorijevaju svijeće u znak sjećanja na šestoro mrtvih.
Prošle nedjelje cijelo selo je bilo na misi za mrtve. Poslije mise, na raskrsnici, gdje je u autobusu Tomislav Petrović usmrtio rođake i komšije Niku i Maru Petrović i Dragicu Markanović i ranio vozača Mursela Čolića, a potom u selu ubio Ivu Markanovića i Kaju i Miju Petrovića, susrećemo nekolicinu mještana.
Pristaju govoriti o tragičnom događaju koji se desio 29. maja prošle godine, jer, kažu, u istrazi nisu imali priliku reći sve što znaju i na što sumnjaju.
Na pitanje kako teče život u Trstju godinu dana nakon što su se našli u epicentru medija s područja bivše Jugoslavije, lica Trstjana se smrknuše, odmahuju rukom i govore "znamo mi kako".
"Samo ja znam kako mi je. Živim na tabletama. A s Tomislavom nikad nismo bili u svađi", teško govori Tomo Markanović, suprug ubijene Dragice.
Na misu je iz Hrvatske došao i Ilija Markanović, brat ubijenog Ive Markanovića.
Odselili se u Hrvatsku: Kaže, nakon zločina definitivno se s porodicom odselio u Hrvatsku, a kuću u Trstju tek povremeno obiđe. Njegova djeca poslije masakra, ističe, ne žele obilaziti rodnu grudu.
"Prije su dolazili jednom mjesečno. Sad ih je strah prespavati ovdje, ne znaju šta ih ujutro može dočekati", kaže Ilija.
Ubičina supruga Mara, jedina koja je u autobusu preživjela masakr, jer suprug u nju nije ni pucao, povremeno boravi u kući, među kućama žrtava. Uglavnom je kod rodbine u susjednom selu.
Mirko Pavlović, kojem je Tomislav Petrović ubio sestru Kaju i zeta Miju Petrovića, kaže da za sve žrtve postoji motiv ubistva. Ogorčen je činjenicom da se u istrazi i na suđenju Petroviću niko nije bavio time, već samo da li je ubica uračunljiv ili ne.
"Odbrana ne priča o ubistvima, potvrđuje sve, samo da se to zaboravi. A to je trik koji zna i malo dijete. A niko se nije bavio životom Tomislava Petrovića prije 29. maja. Da se išlo na pojedinačna ubistva, bio bi osuđen makar na 20 godina, utvrđivali bi se motivi. Sa svima je bio u začkoljici, jer je žena ovdje bila, a on tamo, pa je bilo ljubomore. A žena je njemu u mobitelu uhvatila ljubavnicu Suzanu iz Siska. Kad ga je ljubavnica ostavila, nije mogao to podnositi, počeo je onda ganjati penziju", kaže Pavlović.
Mještani su uvjereni da Tomislav Petrović nije psihički bolesnik, kako ga nastoji na suđenju prikazati odbrana. Dva dana prije ubistava išao je u Zagreb po nalaz neuropsihijatra, kako bi se na taj način penzionisao. U Sisku je do tada radio kao električar.
Krvavi pohod ostavio je trag na svakodnevni život u Trstju. Svaki put kada se autobus zaustavi na mjestu gdje je Petrović započeo ubijanje, slike masakra se u očima mještana počnu vraćati. Na sreću, kažu, ne dolazi im više isti autobus u kojem su ubijeni njihovi najmiliji.
"Jednom poslije ubistva došao je taj autobus. Sve nas je to potreslo, pa su Sandra i Ranko, djeca ubijenog Nike i Mare, nazvali dispečera i tražili da ne šalju taj autobus. Ispoštovali su našu želju", kažu Trstjani.
Na kući Marjana Petrovića, brata ubijenog Nike, postavljen je transparent s natpisom "prodajem kuću". Njegova porodica nije jedina koja želi napustiti Trstje.
"Imam tri varijante: da ubijem, da budem ubijen ili da se iselim. Koja je najbezbolnija? Iseliti se", pojašnjava Marjan.
Uvjeren je da bi i on bio Petrovićeva žrtva da mu se našao pred očima. Ističe da je Tomislav ubijao sve s kojima su on ili njegov brat Ivica imali sukob. A upravo Marjan je sa Ivicom godinu dana prije masakra imao incident, pa je morao skakati kroz prozor vlastite kuće, kako bi spasio živu glavu.
Zaključavanje vrata po danu: Čudan strah od budućnosti uvukao se među Trstjane. Kažu, prolazak Tomislavovog brata Ivice, kao i ubičine žene Mare, kroz selo, doživljavaju kao provokaciju. Mara nikoga od komšija i ne pozdravlja.
Dok obitelj Ilije Markanovića ne krije strah od boravka u Trstju, Marjan Petrović kaže da ga nije strah za vlastitu bezbjednost, ali jeste za bezbjednost svoje porodice.
"Strah je kada ja svaki dan odem na posao, a kući ostavim ženu i dijete od devet mjeseci. Kad god mi zazvoni telefon, pitam se ko je, šta se desilo. Ja mogu samo umrijeti, ali je strah da ćeš da živiš, a neko je tvoj mrtav. Petrovićevovom advokatu sam rekao - evo vam kuća, pa se vi zaključavajte usred dana, okrećite se da vidite ko vam je iza leđa. Eto, takav je život ovdje", kaže Marjan.
Mještani Trstja ne govore toliko o promjeni koju je Tomislav Petrović unio u njihove živote nakon krvavog pohoda. Više govore o suđenju, koje je, trenutno, u najinteresantnijoj fazi, jer se odlučuje hoće li sud Petrovića proglasiti neuračunljivim. To bi značilo da ne ide u zatvor, već na liječenje.
Naime, Petrović je bio na dva vještačenja u Tuzli, jednom u Sarajevu i jednom u Banjaluci. Vještaci iz Banjaluke i Sarajeva ocijenili su da je neuračunljiv, prvi vještak iz Tuzle da je smanjeno uračunljiv, a drugi tim tuzlanskih vještaka nije bio jedinstven u ocjeni.
Porodice žrtava sumnjaju da su posljednje dvije dijagnoze prave. Sumnjaju da će rezultat neuračunljivosti biti kupljen.
"Veliko je nepovjerenje u pravosuđe, jer velike pare vladaju. Čuli smo da su njegova braća iz inostranstva dala 100.000 KM za njegovu odbranu", kažu mještani.
Zbog sumnje u podmitljivost vještaka i ogorčenosti tokom sudskog postupka, mještani kažu da su izloženi velikom psihološkom pritisku.
"Strašno je što ovdje pare igraju ulogu i zamislite kakav je to psihološki pritisak. Ja sam psihološki spreman da ću jednog dana vidjeti Tomislava, ali prije toga ću se iseliti", kaže Marjan Petrović.
Ne prate suđenje: Osamnaestogodišnji Ranko i tri godine starija Sandra ostali su bez roditelja Nike i Mare Petrović. Njihove potresne slike nakon masakra i sa sahrane roditelja obišle su svijet.
Danas, godinu poslije tragedije, Sandra odaje utisak smirene osobe. No, bol i tuga u njenim očima su i te kako vidljivi.
"Nemojte me fotografisati. Pristajem na razgovor s vama, jer vas se sjećam. A inače ne želimo kontakte s novinarima. Povukli smo se od svega", kaže Sandra na kućnom pragu.
Iako nevoljko, pristaje na kraći razgovor. Tihim, tužnim glasom kaže da su se uspjeli vratiti normalnom životu, mada im je teško bez roditelja. Ranko završava srednju školu, a ona fakultet.
"Teško je, vrate se uspomene, ali vremenom se čovjek navikne. Nikad nam neće biti isto kao sa roditeljima, ali život ide dalje. Moramo nastaviti onim putem gdje su naši roditelji stali. Bratu pomažem da prebrodi krize", kaže Sandra.
Brat i sestra ne prate suđenje ubici njihovih roditelja. Kažu, ogradili su se od svega i nastoje živjeti koliko je moguće normalnije.
"Ne želim da diskutujem o suđenju, da razmišljam kako će završiti. O njemu stvarno ne volim pričati, odaljila sam se i od onog trena on za mene ne postoji", kaže Sandra.
Niko im se, u ime porodice Tomislava Petrovića, nije došao izviniti. Kažu da ni ne očekuju ništa, osim da ponovo imaju životni mir.
"Tata će ih pobiti": Njihov ujak Marjan, kao jedan od svjedoka krvavog pohoda u Trstju, kaže da upravo Petrovićeva porodica ima ključnu ulogu u vezi sa događajem 29. maja 2008. godine. Uvjeren je da su Tomislavova supruga i kćerka znale šta se tog dana sprema, a da nisu poduzele adekvatne mjere da ga spriječe. Marjan tvrdi i da slijed postupaka Tomislava Petrovića nije identičan slijedu koji je napisan u optužnici.
Marjan je prvi došao do autobusa, gdje je ugledao troje mrtvih, potom je čuo pucnje iz kuće Ive Markanovića. Dok je otišao do pekare pred policiju, koju je, kaže, tri puta zvao, Tomislavov brat Ivica je po selu tražio snahu Maru i bratičnu Jelenu.
"Logično je pitanje odakle Ivica tu ako Tomislav ništa nije planirao. U Tomislavovom autu, zadnja lijeva vrata su bila otvorena. Vjerujemo da su supruga i kćerka bile u tom autu to jutro, ali su zbog neke svađe izletjele napolje. Supruga Mara je otišla u autobus, Tomislav za njom, a Jelena u kuću i odatle je pozvala ujaka Ivicu i rekla - tata će ih pobiti", tvrdi Marjan.
Porodice žrtava smatraju da Petrovićeva porodica zna mnogo više o njegovim ubilačkim namjerama.
Kažu, nakon prvostepene presude, tražiće način da se uradi rekonstrukcija događaja od 29. maja 2008. godine. Uvjereni su da će se u daljim postupcima moći pronaći motivi za svakog od šestoro ubijenih, a uvjereni su i da bi rekonstrukcijom pokazali da je Tomislav Petrović odranije imao namjeru da likvidira neke od svojih mještana.
Sukobi
Mještani se prisjećaju nekih indicenata Tomislava Petrovića sa susjedima, a koje povezuju sa njegovim mračnim planovima o likvidaciji.
"Ubijenom Miji je smetalo što su njegovom bratu Tomislav i njegov brat Ivica pravili problem oko puta. A Mijo je takav da će reći sve što mu smeta, i zato se Tomislav njemu osvetio. Prije godinu dana Tomislav i Mijo su se sukobili, bilo je i šamaranja, a Tomislav je stavio kamenje na put da ovaj ne može da se okrene automobilom", kažu mještani.
Desetak dana prije masakra, Tomislavov zet je po selu divljao golfom. Na putu je oborio Miju Petrovića, njegovog brata Antu i Niku Petrovića, koji su ga zaustavili i verbalno mu zaprijetili da ne smije divljati automobilom.
Kasnije je Tomsilav prijetio po selu da njegovom zetu niko ništa ne smije. Tražio je Miju da mu se osveti, ali je Mijo već dan kasnije otišao u Švedsku, neki su od incidenata koje mještani povezuju s masakrom.
Upaljač
Tomislav Petrović nije pušač, ali je 29. maja prošle godine posjedovao upaljač kada je, poslije masakra, u Srednjoj Lipnici pokušao zapaliti vozilo rođaka Mirka Čanića, zvanog Čana. Mještani kažu da mu je Čanić nedugo prije ubistava radio pristupni put do kuće, ali da Petrovići nisu bili zadovoljni urađenim.
"Žena mu je govorila da je to trebalo bolje i drugačije uraditi. Znači, on je tog jutra ponio upaljač sa sobom i pucao u rezervoar Čaninog auta, pa ga pokušao zapaliti. To sve govori da je imao isplanirano šta će uraditi, da mu nije odjednom sinulo", kažu mještani.