Standardni dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, prodaja nekretnina građanima Evropske unije, izazvao je oprečna mišljenja u BiH, podijelio stručnjake, nerijetko i zbog nedorečenosti, ali i zbog (ne)opravdanog straha od ekonomskog, kulturnog ili nacionalnog kraha.
Kada, u kojem roku i na koji način će strane kompanije i građani moći da kupuju nekretnine u BiH i kakve će to efekte izazvati, pitanje je koje još dugo neće imati precizan odgovor.
Ipak, u ovom momentu, iza svojih stavova čvrsto stoje obje strane za pregovaračkim stolom:
- Iz centrale Evropske komisije čuju se jasni stavovi da standardi koji su predmeti pregovora o ulasku u Evropsku uniju nisu ništa drugačiji za BiH i pritisci da budu prihvaćeni kao takvi. Prostora za konačno rješenje na obostrano zadovoljstvo ima dovoljno, poručuju iz Brisela, ali do liberalizacije prodaje nekretnina jednostavno mora doći. Državljani članica EU koji žele da kupuju nekretnine u BiH, moraju imati isti tretman kao njeni građani. Put ka tome mora da im bude prohodan, po ustaljenoj i provjerenoj praksi...
- Stručnjaci okupljeni u pregovarački tim nastoje, pak, da zaštite sve ono što se jednim imenom može nazvati javnim dobrom i prirodnim blagom.
U ovom momentu, u Briselu za takav stav tima na čelu s Igorom Davidovićem nemaju razumijevanja.
Ipak, kažu, pregovori nisu završeni dok ne budu završeni.
BiH ĆE ČUVATI PRIRODNA BLAGA
Igor Davidović, glavni pregovorač BiH sa EU, ocjenjuje da je na red došla veoma delikatna tema, nakon što su se mahom apostrofirali trgovinski ustupci.
`Uobičajeno je da svaka zemlja koja pristupi EU daje takozvanu klauzulu nacionalnog tretmana. U ovom trenutku, debatu izaziva način korištenja javnih dobara - šume, poljoprivrednog zemljišta, vode, priobalnog pojasa i prirodnih bogatstava. Ja nastojim i tvrdo se držim na poziciji da one moraju biti isključene iz prodaje. Ono o čemu se pregovara jeste dužina vremenskog roka kada će se normativno urediti uslovi za pravo raspolaganja, pravo korištenja, sticanja i vlasništva nad dijelom ili nad svim ovim kategorijama. Za sada, Brisel nema razumijevanja za moju poziciju`, kazao je Davidović, ocijenivši da ima načina da se dođe do kompromisnog rješenja.
Ne vidi razlog, kaže Davidović, zašto bi se srljalo u nešto što bi izazvalo negativne posljedice. Iskustva drugih zemalja su presudna, dodaje, u rasvjetljavaju ovog pitanja neke zemlje su se dobro zaštitile kada je prodaja nekretnina u pitanju, ali dešavalo se da zemlje same sebi nanesu ogromnu ekonomsku štetu.
`Ja nastojim da je izbjegnem. Ne mogu reći kako ćemo to završiti niti donositi neke prognoze. Ali, trenutno o tome pregovaramo i o tome će biti riječi i u ponedjeljak u Briselu. Nadam se nekom kompromisnom rješenju`, kazao je Davidović.
Iz ugla Evropske komisije, ocjenjuje Frane Maroević, portparol EK u BiH, to je standardni dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i tu nema ništa sporno.
`Ali, o tome se još pregovara i teško je procijeniti ishod`, kazao je Maroević.
(NE)OPRAVDAN STRAH
Osjetljivost i zaziranje od prodaje strancima najviše je izazvana strahom da će prirodno ili istorijsko nasljeđe dopasti u privatne ruke. Zato se, kažu stručnjaci, mora jasno i hitno definisati šta je javno dobro, je li to šuma ili jezero, kulturno blago... Sve ono što dobije tu titulu, mora se i staviti pod čvrsto okrilje države i van diskusije.
Takav strah uopšte nije opravdan, smatra ekonomski analitičar Rajko Tomaš. Rijetke su zemlje koje su pristale na apsolutnu i bezuslovnu liberalizaciju prodaje nekretnina, pa na to neće pristati ni BiH.
`BiH neće imati veliki izbor kada je riječ o liberalizaciji prodaje nekretnina. To je jedan od opštih standarda koji vlada u EU, i BiH će to morati da uradi ako želi da postane članica. Međutim, to nije apsolutna liberalizacija i, prije svega, misli se na liberalizaciju prodaje nekretnina koje kupuju građani - stanove, kuće, posjede... Jasno je da države, a tako i BiH, mahom zadrže zakonsku kontrolu nad onim što se smatra za javno dobro i onim što ne mogu imati ni građani BiH`, ocijenio je Tomaš.
`Naravno, izbor je na nama hoćemo li u EU ili ne`, kazao je Tomaš.
Ekonomski analitičari očekuju vrlo jasnu situaciju i logičan ishod - liberalizacija prodaje nekretnina privući će strance, jer su cijene u BiH i dalje ispod onih u EU. Kupovaće se atraktivne lokacije, u blizini skijališta, uz jezera, rijeke... Opšta potražnja za lokacijama u BiH, pak, prognozira Tomaš, povući će za sobom i opšti rast cijena nekretnina.
S druge strane, kupovinom nekretnina stranim kapitalom država će, kažu, značajno profitirati. Ulaganja i priliv `vanjskog` novca ostaje u državnoj kasi, prije svega, kroz porez se očekuje osnivanje novih kompanija, otvaranje radnih mjesta, smanjenje nezaposlenosti i bolja socijalna slika građana.
`Kupovina nekretnina od strane inostranih državljana još izaziva strah kod ljudi, ali pozitivnih efekata je mnogo. Svaki stranac koji kupi nešto ovdje, pa samo i kuću, tu će ubuduće stalno dolaziti, trošiti ovdje novac, državi plaćati porez, dovoditi prijatelje, nove ljude, a da ne govorimo o osnivanju preduzeća i slično. Ipak, ljudi se boje, jer ne znaju kako će to u krajnjoj varijanti izgledati i funkcionisati`, kazao je Zoran Trninić, iz banjalučke Agencije za nekretnine `Horizont`.
Tomislav Grizelj, predsjednik Asocijacije poslodavaca BiH, smatra da će zeleno svjetlo za strani kapital dovesti da kraha bh. privrede.
`Stranci su ionako privilegovani ovdje, što šteti domaćoj privredi. Reciprocitet se mora zadržati i na njemu treba istrajati. Ne možete putovati u Evropu bez vize, a nekom dozvoljavate da vam ovdje kupuje i troši naša dobra koja su prirodom data i što su naši očevi i djedovi stvarali. Hrvatska i Slovenija su to na pravi način riješile. Slovenija je ušla u EU, ali je i dalje kupovina nekretnina u reciprocitetu prema Italiji i Austriji`, kazao je Grizelj.
BiH ima, napominje Trninić, `džentlmenski` sporazum sa zemljama u okruženju - sadašnja prava stranaca u BiH su na bazi reciprociteta - ako bh. građanin može kupiti nekretninu u Hrvatskoj, može i obrnuto.
`Ako Monako nije krahirao prodajom svojih nekretnina svim građanima svijeta bez uslova`, naveo je on, `ne znam kako bi se to nama moglo desiti`.