DOBOJ - Izložba radova 20 autora, članova "Devete dimenzije", u dobojskoj galeriji Centra za kulturu i obrazovanje bila je prilika da provjerimo koje stripove su strip-crtači čitali prije nego što su se dohvatili olovke i tuša.
"Počeo sam sa čitanjem stripova iz izdavaštva 'Serđio Boneli'. To su italijanski stripovi koji su prije rata bili jako popularni na našim prostorima, a od tada sve što mi je došlo pod ruku, 'Marvelovi' stripovi, 'Disneyjevi' stripovi, naši domaći časopisi, 'Stripoteka' i brojni drugi. To je bilo vrijeme kada su roditelji mogli da ti kupe loptu ili strip. Moji roditelji su se trudili da meni i bratu ugađaju i što se tiče tih lopti, sporta i fizičke aktivnosti, ali su nas gurali i u ove intelektualne stvari, konkretno kupovali su nam stripove. Zašto kažem intelektualne stvari? Neko će to možda shvatiti kao neozbiljno, međutim za dijete uzrasta šest-sedam godina veća je šansa da se zainteresuje za čitanje ako mu kupite strip nego ako mu gurnete u šake 'Rat i mir' ili tako nešto", smatra Borislav Maljenović, strip-crtač iz Doboja.
"Sve što mi je padalo pod ruke, znači od neizbježne 'Stripoteke', svih mogućih izdanja koja su izlazila, koja sam ja u Laktašima mogao da nabavim, pa i ova kiosk izdanja – 'Boneli', 'Zagor'… Mada to obično brzo prerastete kada se bavite ovim, te neke stripove koji su se onda smatrali šundom… Prođe to vrijeme i odete na neke mejnstrim stripove sa jačom i boljom pričom. Bilo je tu i 'Tarzana', i 'Princa Valijanta', 'Džeremaje,' puno toga… Najteže moguće pitanje za bilo kojeg strip-crtača je da vam izdvoji jednog favorita", kazao je Milorad Vicanović, strip-crtač iz Laktaša.
"Stripove sam počeo čitati čim sam naučio čitati. U šestom-sedmom razredu već sam pomalo crtao. Eto, već 45 godina crtam stripove onako za sebe. Kolekcionar sam stripova, imam ih oko 5.000. Pošto sam odrastao u ruralnoj sredini, većinom su dolazili neki jeftiniji stripovi, tako da sam se prvo upoznao sa 'Bonelijem', to je ona klasika, 'Zagor', 'Mark', 'Blek', kasnije sam tek upoznao bolje autore, belgijsko-francusku školu stripa kroz 'Stripoteku'", priča Zdravko Knežević, autor iz Prnjavora.
Budućnost stripa je svijetla, poručuju iskusni crtači jer se djeca, što se vidjelo na izložbi, interesuju za ovu umjetnost.
"Ja znam da ja veoma lijepo crtam, pa sam jednom u školi, pošto mi je bilo veoma dosadno, počeo crtati strip. To se svima u učionici, čak i učiteljici, svidjelo. Onda sam nacrtao drugi dio, takođe im se svidjelo, pa treći dio, a sada radim na četvrtom dijelu", priča jedanaestogodišnji Petar Simić.
"Treba puno truda i da bude uredno, naravno kao kod svih crteža i slika. Crtam neke zmajeve, kosture, ljude… Teže je da nacrtamo i onda da smislimo tekst, zato što treba prvo da smislimo kakav će biti model stripa, pa onda da nacrtamo naslovnu stranu, i tek onda krećemo unutra. Kad nacrtamo neke slike, završimo kvadratić, otprilike napišemo tekst - onda idemo na novi", kaže osmogodišnja Anastasija Đuranović.
Strip ima svoju publiku bez obzira na moderne životne stilove.
"Ja sam, inače, akademski grafičar i bavim se stripovima. Živim u Tešnju i došao sam da pogledam ovu izložbu jer pratim scenu stripadžija iz RS. To je nešto što je zaista na respektabilnom nivou. Užitak je doći i vidjeti kakva je publika i kolika je ljubav kod djece prema stripu", kaže Miralem Brkić, te dodaje da su "Alan Ford" i "Asteriks" bili prvi stripovi koje je čitao.
"Ja sam ljubitelj ilustracije, a ovdje ima i stripa i ilustracije. Volim što je to nekako društveno angažovano, pa su pojedini autori uspjeli i da neke istorijske teme provuku kroz rad. Iskreno, najdraži su mi ovi što su se posvetili djeci i nekim laganijim temama. Volim kolor i samo neka je u boji", iskrena je Sandra Mlađanović.
Da nacrtati strip nije nimalo jednostavno zna i Mišo Damjanović, stručni saradnik za galerijsku umjetnost u Centru za kulturu i obrazovanje, koji je inače po zanimanju akademski slikar crkvene umjetnosti.
"Tu nema varanja i nema medija koji će to da poboljša. Znači onako kako je u startu, tako će biti i na papiru... Moja oblast jeste reprodukcija, umnožavanje jednog te istog motiva više puta, a u stripu je umnožavanje dosta puta istih likova. Meni ne bi bio problem da radim, ali ekspresija koju rade je dosta drugačija nego što ja radim, tako da bih se usudio, ali bih opet imao određenu bojazan i odgovornost da to ispadne baš onako kako treba", iskren je Damjanović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
