Prema podacima koje posjeduje Omladinska informativna agencija BiH (OIA), stopa odustajanja studenata na fakultetima u BiH iznosi visokih 27 odsto, što znači da, prosječno, svaki četvrti student u BiH ne završi fakultet koji je upisao. Prema istraživanjima, samo deset odsto studenata fakultet završi u roku.
U poređenju s prosjekom drugih zemalja Evrope, BiH se nalazi među najlošijima, i to u rangu s Andorom, Azerbejdžanom, Jermenijom, Albanijom, Moldavijom i Ukrajinom.
"Prema izvještajima evropskih stručnjaka, BiH spada u kategoriju sedam najlošijih zemalja po reformi visokog obrazovanja. Ovaj podatak je dodatno zabrinjavajući, jer država manje-više pokriva najveći dio troškova studiranja, što znači da su u četvrtini slučajeva, prosto rečeno, 'bačene pare'", rekao je Jan Zlatan Kulenović, izvršni direktor OIA.
U BiH su registrovane 32 visokoobrazovne ustanove, od čega je osam državnih univerziteta, dvije su visokoobrazovne institucije, koje nisu u rangu univerziteta, i 22 su privatne visokoobrazovne institucije. U svim ovim ustanovama školuje se približno 120.000 studenata do diplomskog i postdiplomskog studija. Kada se ova brojka uporedi sa stopom odustajanja, dođe se do podatka da njih više od 30.000, neće nikada završiti upisani fakultet.
Stanko Stanić, rektor Univerziteta u Banjaluci koji broji oko 17.000 studenta, tvrdi da postoje određeni pomaci nabolje kada je u pitanju ovaj problem.
"Razlog zbog kojeg postoji ovaj problem su nastavni programi, koji su donedavno bili preopširni. Zbog toga je sistem organizacije studija bio takav da je pušteno na volju studentu koji nije imao posebnu kontrolu u izvršavanju obaveza u svakom semestru. Student se tako 'uljuljka' i već na prvoj, drugoj ili trećoj godini studija, kad izgubi jednu godinu, diže ruke od studiranja", iznio je svoje mišljenje o ovom problemu rektor Stanić.
U velikom broju različitih razloga zbog kojih se studenti odluče da završe fakultet, izdvajaju se tri osnovna razloga koja se ističu.
Razlozi
Prvi i najčešći razlog, u većini slučajeva, je kada sam student uvidi da nema dovoljno kapaciteta i motivacije da nastavi sa školovanjem, jer shvati da se ne pronalazi u onome za šta se opredijelio.
"U razvijenijim zemljama se to teško može desiti, jer u periodu prije upisa fakulteta postoje testiranja koja za cilj imaju da savjetuju buduće studente oko njihovog izbora budućeg zanimanja. Tako se, na osnovu testova, najlakše uvidi koja bi zanimanja odgovarala kojem pojedincu, i manja je mogućnost da on pogriješi u izboru", kaže Jan Zlatan Kulenović.
Drugi najčešći razlog za odustajanje studenata su zloupotrebe pojedinih profesora. Posmatrajući prosjek prolaznosti na pojedinim fakultetima, uočava se da postoje neki predmeti i profesori kod kojih je manja prolaznost.
"Profesori ne bi trebalo da imaju za cilj da obore, primjera radi 80 odsto studenta, već oni treba da budu maksimalno angažovani treneri, poput Ćire Blaževića, koji će prepoznati ko šta može i pomoći mu motivacijom da postigne uspjeh. Nažalost, ima slučajeva u kojima je profesor 'gazda' ili 'šerif' koji može raditi šta hoće od studenta, pa čak ih i seksualno uznemiravati, što će u većini slučajeva kontraproduktivno djelovati na studenta", tvrde iz OIA.
Treći razlog odustajanja je ekonomske prirode. Taj razlog je manje prisutan u Zapadnoj Evropi, ali ga kod nas ima u velikoj mjeri. Zbog ovog razloga veliki broj mladih ljudi nije u mogućnosti da finansijski isprati sve zahtjeve koje treba, kako bi mogao neometano da se školuje.
Kada je u pitanju stopa upisa na fakultete, i prema tom izvještaju BiH se takođe nalazi među posljednjim zemljama Evrope, sa stopom upisa od 36 odsto. Kako kažu stručnjaci, ovaj podatak ipak ohrabruje, jer je primjetan pomak u posljednjih desetak godina, uzrokovan otvaranjem visokoobrazovnih ustanova po manjim mjestima. Tako su mladi ljudi koji su imali problema s finansijama dobili priliku da studiraju u svom gradu, s manjim troškovima studiranja.
"Kvantitativno gledano, pomak jeste primjetan. Međutim, ključno pitanje je da li je kvantitet toliko važan kada je riječ o visokom obrazovanju. Puno važniji je kvalitet i kada bismo taj parametar gledali, većina visokoobrazovnih institucija u BiH ne bi trebalo ni da postoji. Postavlja se pitanje, da li je bolje imati bilo kakav univerzitet, pa da ima što više visokoobrazovanih, ili se bolje bazirati na kvalitet, makar i u manjem obimu, ali da se proizvode stručni kadrovi koji će biti sposobni da dalje unapređuju ovu zemlju", kaže Kulenović.
Odabir smjera
Osim s problemima upisa i odustajanja na fakultetima, mladi ljudi u BiH se godinama unazad susreću s problemom odabira svoje buduće profesije. Trendovi upisivanja određenih fakulteta su godinama isti i studenti se većinom odlučuju za ekonomsku, pravnu ili struke vezane za društve nauke, iako na biroima za zapošljavanje, upravo ta zanimanja imaju najviše prijavljenih, kada je riječ o visokoobrazovnim zanimanjima.
Statistike pokazuju da su manje popularna zanimanja za studiranje matematika, fizika, mašinstvo, informatika i elektrotehnika, koji su ujedno i deficitarna zanimanja u BiH.
"Studenti se najvjerovatnije ne odlučuju za upis u deficitarna zanimanja zbog toga što su ti fakulteti teži u odnosu na one koje upišu. Međutim, činjenica je da je kao rezultat stimulativnih mjera Vlade RS, došlo do mijenjanja odnosa na ovom polju", potvrdio je rektor Stanić.
U svrhu povećanja broja studenata deficitarnih zanimanja, Vlada RS obezbijedila je podršku studentima koji su se u akademskoj 2010/2011. godini opredijelili za studijske programe od posebnog značaja.
"Studentima koji upišu neki od studijskih programa deficitarnih zanimanja, kao što su matematika, fizika, elektrotehnika, informatika, mašinstvo ili geodezija, Vlada RS obezbijediće besplatno školovanje i pomoć, odnosno stipendiju tokom školovanja", rekla je Biljana Vojvodić, načelnica Odjeljenja za visoko obrazovanje Ministarstva prosvjete i kulture u Vladi RS.
Studentima koji su izabrali deficitarne studijske programe u akademskoj 2008/2009. godini Vlada RS isplatila je pomoć u iznosu od 551.000 KM, a za nabavku udžbenika uplaćeno je još 217.370 KM.
Univerzitetu u Banjaluci uplaćeno je 177.952 KM za nabavku obaveznih udžbenika za prvu godinu studija na deficitarnim studijskim programima, a Univerzitetu u Istočnom Sarajevu 39.418 KM.
Studiraju duplo duže
Još jedan podatak u kojem "kaskamo" za Evropom je prosječna dužina studiranja. U BiH ona iznosi sedam godina, što je mnogo više u odnosu na zemlje zapadne Evrope. To znači da će student duže biti na budžetu države i tako će manje doprinositi poboljšanju njene ekonomije, što direktno utiče na razvoj same države.
Iako podaci nisu u potpunosti tačni, procjena je da samo pet odsto populacije u BiH ima fakultetsku diplomu, što samim tim znači da 95 odsto ostalih radnika ima niži stepen obrazovanja. Situacija u Srbiji i Hrvatskoj je za stepen ili dva bolja, a u ostalim zemljama Evrope je daleko veća.
Prema posljednjim podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, od 516.172 registrovanih nezaposlenih lica, njih 28.288 ima fakultetsko obrazovanje, što čini 5,48 odsto ukupno nezaposlenih u BiH.
Jedna od njih je Sandra Kozić-Miličić, koja je završila Ekonomski fakultet u Novom Sadu s prosjekom ocjena 9,39. Uprkos sjajnom prosjeku, ona već dvije godine bezuspješno pokušava da pronađe posao.
"Prijavila sam se na sve konkurse u posljednje dvije godine, vezane za ekonomiju, ali nisam bila primljena. Poslodavci se nisu usudili ni da mi daju bilo kakvo valjano obrazloženje, zbog čega nisam primljena, tako da sam i dalje bez posla", rekla je Kozić-Miličićeva, jedna od njih 28.288 s visokim obrazovanjem, koji čekaju zaposlenje.