Zbog recesije u kojoj je na hiljade ljudi izgubilo posao i previsokih cijena osnovnih životnih potrepština, javne kuhinje u BiH posljednjih mjeseci postale su zatrpane novim zahtjevima za besplatan obrok.
Nezvanično u javnim kuhinjama, i pored strogih kriterija, hrani se najmanje 15.000 ljudi, a do kraja godine očekuje se još veći broj ljudi koji će trebati besplatan obrok. U humanitarnim organizacijama, međutim, upozoravaju da su njihovi kapaciteti potrošeni i da novim korisnicima neće moći pomoći. Naime, sadašnji kapaciteti javnih kuhinja, bez značajnih sredstava iz budžeta svih nivoa vlasti, nisu dovoljni da zadovolje potrebe sve većeg broja stanovništva koje je prinuđeno hraniti se u javnim kuhinjama.
Međutim, zabrinjavajuća je činjenica da je, za razliku od prošlih godina, sada u redovima za besplatan obrok sve više mladih.
Tridesetpetogodišnji Haris Sarač po besplatan obrok dolazi svako jutro u Narodnu kuhinju "Stari grad" u Sarajevu. Sarač je već godinama na birou za zapošljavanje, a svaki pokušaj da nađe posao bio je bezuspješan.
"Imam diplomu saobraćajne škole i diplomu za fudbalskog sudiju. Ne bježim ni od kakvog posla, ali ne mogu ga naći. Gdje god sam tražio posao, nisam ga dobio. Podstanar sam i to znatno otežava stvar. Ne mogu dobiti zaposlenje i da nema ove kuhinje, ne znam šta bih. Pokušaću da odem negdje van, jer ovdje perspektive nema", kaže Sarač.
Najugroženiji penzioneri: Ipak, najugroženiji i najbrojniji u javnim kuhinjama su penzioneri sa najmanjom penzijom od 289 KM.
"Ja sa penzijom mogu da pokrijem režije i kupim kilogram limuna. Ne žalim se, dobro je. Super nam je, a izgleda da će biti sve bolje", kazao je ironično penzioner Suad N.
Penzionerka Nada Marčeta, koja se već nekoliko godina hrani obrocima dobijenim u javnoj kuhinji banjalučkog Crvenog krsta, tvrdi da bi, da nema njih, gladovala.
"Ma kako bih izdržala? Kada platim režije i lijekove, za hranu mi ne ostane ništa. Bolesna sam, ali i za najneophodnije lijekove nekada nemam novca, a da ne pričam o kupovini hrane. Jedan obrok dnevno koji dobijem u javnoj kuhinji me jedino održava u životu", priča ova sedamdesetogodišnjakinja.
U javnim kuhinjama u bh. gradovima tvrde da je situacija kritična i da će, ako se nešto ne učini, biti sve gora. U ovoj godini broj korisnika povećan je za oko 20 odsto, a do kraja godine tek očekuju povećanje tog broja. Iako se trude da obroci za njihove korisnike, najugroženiju populaciju društva, ostanu pristojni, ipak kažu da bi narodni kazani mogli biti ispražnjeni zbog malih količina novca koji pristiže iz opšinskih proračuna i donacija.
Iz Centra za socijalni rad u Banjaluci navode da je broj zahtjeva za korištenje javne kuhinje Crvenog krsta u ovom gradu znatno povećan u odnosu na broj zahtjeva u prošloj godini.
Znatno povećan broj zahtjeva: "Centar za socijalni rad Banjaluka dobio je veliki broj novih zahtjeva za obroke u javnoj kuhinji, a u ovoj godini su prihvaćena i odobrena 22 nova zahtjeva, sa 37 obroka i to lica koja su u najtežoj situaciji. Tako će uz 400 obroka javne kuhinje Crvenog krsta, koliko dnevno dobije oko 300 pojedinaca i porodica, broj korisnika biti dodatno uvećan", kaže Nevenka Pejašinović, socijalni radnik u tom centru.
Dodaje da je od ukupnog broja korisnika 50 odsto njih upućeno od strane Centra, dok su ostale korisnike predlagale komisije po mjesnim zajednicama.
Prema njenim riječima, razlozi znatnog povećanja broja zahtjeva za korištenje javne kuhinje mogu se vidjeti u teškoj ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze građani, dodatno otežanoj ekonomskom krizom.
Kriterijumi na osnovu kojih se određuje ko može da koristi usluge javne kuhinje su materijalno i zdravstveno stanje osoba, kao i to da li ta osoba ima zakonske obveznike koji su dužni da joj pomognu.
Međutim, kako kaže Pejašinovićeva, zbog ograničenog broja obroka kriteriji su pooštreni, a prioriteti su starosna dob osobe, pokretljivost, visina mjesečnih prihoda, težina bolesti i mogućnost izdržavanja zakonskih obveznika.
Kao poseban problem u javnim kuhinjama ističe ograničen broj obroka, jer broj potencijalnih korisnika premašuje broj osiguranih obroka.
"Ako se uzme u obzir to da je 1.500 osoba u ovoj godini kod Centra za socijalni rad Banjaluka predalo zahtjev za jednokratnu novčanu pomoć, jer se nalaze u stanju socijalne potrebe, može se očekivati još veći porast broja zahtjeva za korištenje javne kuhinje", smatra Pejašinovićeva.
Ona je pojasnila da javna kuhinja Crvenog krsta u saradnji sa Javnom ustanovom Centar za socijalni rad Banjaluka obezbjeđuje besplatne obroke.
Javna kuhinja Crvenog krsta finansirana je iz budžeta grada Banjaluka, a za ovu godinu za njen rad izdvojeno je 400.000 KM.
Potrebe veće od mogućnosti: U Centru za socijalni rad ističu da su, s obzirom na veliki broj korisnika obroka javne kuhinje, sredstva koja grad trenuno izdvaja za njen rad nedovoljna.
"U toku jeseni očekujemo kod rebalansa budžeta grada Banjaluka veće izdvajanje sredstava", kaže Pejašinovićeva.
I Ranko Baralić, šef banjalučke javne kuhinje CK, ističe da su sredstva koja dobijaju nedovoljna za pripremanje obroka.
"Otkako je počeo rad javne kuhinje, uvijek je isto novca izdvajano za njeno finansiranje. Međutim, nama su troškovi, zbog poskupljenja hrane i uvođenja PDV-a svake godine rasli i normalno je da sve to utiče i na kvalitet hrane koju spremamo. Nismo oslobođeni ni PDV-a, tako da je veoma teško sa tim novcem obezbijediti dobar obrok. Može se reći da su to samo neki obroci za preživljavanje", ističe Baralić, dodajući da se za jedan obrok, otrpilike, izdvaja od 1,8 do dvije KM, što je izuzetno malo.
Smatra da bi bilo neophodno povećati sredstva za rad kuhinje, s obzirom na to da stalno raste broj onih koji su prinuđeni hraniti se u javnim kuhinjama, ali i kako bi njenim korisnicima mogao biti poboljšan obrok uvođenjem salata i voća.
A korisnici javne kuhinje na pitanja o kvalitetu hrane odmahuju glavom, kažu da su zadovoljni jer im obrok znači mnogo i ne znaju kako bi preživjeli da ga ne dobijaju. Sa druge strane, smatraju da mnogo toga može biti poboljšano samo uz mali trud nadležnih vlasti.
Osim gradske narodne kuhinje Crvenog krsta, u Banjaluci djeluje i "Merhametova" javna kuhinja koja trenutno svakodnevno priprema obroke za 150 najugroženijih korisnika. Iako, kako ističu, ima mnogo više onih kojima je potreban obrok zbog ograničenih finansijskih sredstava nisu u mogućnosti povećati broj korisnika.
Finansije ograničene: "Od 150 osoba, koliko ih trenutno prima obroke iz naše javne kuhinje, njih 690 dolazi po hranu, dok najtežim bolesnicima, kojih ima oko 20, obroke odvozimo njihovim domovima. Iako postoji potreba za povećanjem broja obroka, nažalost, naša finansijska sredstva su ograničena i mi ne možemo povećati broj korisnika", kaže Fahrudin Prlja, predsjednik "Merhameta".
Prema njegovim riječima, jedan dio te javne kuhinje finansira Administrativna služba grada Banjaluka, dio sredstava dobiju i od Vlade RS, dok ostatak troškova zavisi od pomoći građana.
"Od grada mjesečno dobijemo oko 3.000 KM i od tog novca možemo podmiriti oko pola sredstava potrebnih za rad javne kuhinje koja se odnosi samo na pripremu hrane. Ostatak sredstava koja su nam potrebna za rad javne kuhinje uglavnom zavisi od donacija građana. Iako su nam sredstva prilično ograničena, još nekako uspijevamo našim korisnicima ponuditi koliko-toliko kvalitetan obrok", kaže Prlja, dodajući da zabrinjava činjenica što je među korisnicima sve više mlađih osoba.
S obzirom na to da bi u Federaciji BiH o javnim kuhinjama trebalo da brinu vlade kantona i opštine, situacija se razlikuje od kantona do kantona. Zasad je u svim kantonima, osim Sarajevskog kantona, situacija alarmantna.
Adil Pezerović, direktor "Merhametove" javne kuhinje "Imaret" u Tuzli, kaže da je ovo najteža godina i da već imaju više od 250 korisnika kojima ne mogu pomoći. Dodao je da sada primaju samo najteže slučajeve.
"Imamo 350.000 KM duga prema nabavljačima hrane. Ukoliko opština i kanton ne pomognu, mi ćemo morati otkazati velik broj korisnika. U Živinicama imamo 250 ljudi koji imaju potvrdu da su u stanju socijalne potrebe iz Centra za socijalni rad, ali im mi ne možemo pomoći. Mi sad u pet kuhinja imamo 3.650 korisnika i u ovoj godini je za oko 400 novih korisnika. Cilj nam je da zadržimo ovaj broj i da nikog ne otpisujemo. Zahtjevi pristižu, ali mi ne možemo primati nove korisnike", kaže Pezerović.
Situacija alarmantna: Dodaje da je situacija alarmantna, jer je sve više mladih u redovima javnih kuhinja.
Alen Kajtaz, predsjednik Crvenog križa u Mostaru, kaže da mu se posao zadnje dvije sedmice svodi samo na primanje novih korisnika za javnu kuhinju. Upozorava da je toj kuhinji grad Mostar ove godine smanjio budžet za 10 odsto, što je još jedan udar na najsiromašnije.
"Za proteklih 12 godina od kantona smo dobili 4.500 KM, što nije dovoljno ni za vodu da platimo. Ali se zato kupuju vozila. Mi smo javnom kuhinjom u Mostaru, a vjerujem i u drugim gradovima, kupovali socijalni mir. Niko ne zna koliko je ljudi na javnim kuhinjama, ali cifra je sigurno poražavajuća i niko ne želi da je zna", kaže Kajtaz.
Kada je u pitanju rad javnih kuhinja, najbolja situacija je u Sarajevskom kantonu, u kojem se trenutno pravi oko 4.500 obroka dnevno.
U Narodnoj kuhinji "Stari grad" trenutno se hrani 1.500 osoba.
Zilha Šeta, šef te kuhinje, kaže da je u ovoj godini povećan broj korisnika za 200, a novi zahtjevi pristižu svaki dan. Međutim, zahvaljujući pomoći Vlade Kantona Sarajevo, grada Sarajeva i privatnika, hrane zasad ne nedostaje.
"Do kraja godine očekujemo još najmanje 200 novih korisnika, ali u Sarajevu je lakše stanje nego u drugim gradovima. Imamo pomoć od vlasti, a i česte su donacije građana, pogotovo sad za vrijeme mjeseca ramazana. Imamo sreću što se nalazimo u privrednom centru na Baščaršiji i ljudi često pomažu u novcu ili hrani. Za vrijeme praznika građani nas najviše pomažu", kaže Šeta.
Međutim, dosta je ljudi koji traže pomoć iako nisu na spisku za javnu kuhinju. U centru "Caritas" u naselju Stup nalazi se restoran gdje svaki dan od 11 do 12 sati jedu najugroženiji.
"U prosjeku spremamo 5.500 obroka mjesečno. Zasad nekako iznalazimo sredstva. Međutim, kako se broj korisnika povećava, nama je sve teže pronaći sredstva kako bismo pomogli najugroženijoj populaciji našeg društva", kaže Marijo Dlohi iz logistike "Caritasa".
U humanitarnim organizacijama upozoravaju da javne kuhinje ne smiju postati dugotrajno rješenje za krizu u zemlji.
Šeta kaže da je sramotan odnos političara prema sirotinji.
"Šta će mlad čovjek bez posla, a sa djecom. Humano bi bilo da zaposle tog čovjeka, a ne da mu daju hranu. Ne idu kantice i skupi automobili, gala prijemi i velike hale. Ne ide to uz kanticu", kaže Šeta.