Kvalitet života građana u lokalnim sredinama nije determinisan samo ukupnim stanjem u široj društvenoj zajednici, prilikama ili neprilikama koje je zatiču, već u dobroj mjeri zavisi od lidera koji ih vode. Razvojna agencija "Eda", uz podršku Fonda otvoreno društvo BiH i Inicijative za reformu lokalne i javne uprave Instituta otvoreno društvo iz Budimpešte, objavila je "Bukvar dobrog liderstva", dvije zbirke priča (istraživačku i novinarsku) o dvanaest lokalnih lidera sa Balkana, koje potvrđuju da među nama ima ljudi koji znaju dobro voditi. To su oni načelnici opština i gradonačelnici koji u vremenu sveprisutnih izazova i nedoumica odgovaraju vizionarstvom, to su ljudi koji slijede sopstvene instinkte i idu u susret događajima bez obzira na moguće rizike.
Onome ko pročita "Bukvar dobrog liderstva" biće jasno zašto su naši lideri uspješniji od drugih i spoznaće da svi oni imaju mnogo zajedničkog - ljubav prema svom mjestu, želju da ga učine boljim i ljepšim mjestom življenja i hrabrost da pokrenu promjene.
Od dobrih namjera do uspjeha
"Sitnice čine savršenstvo, a savršenstvo nije sitnica", životna je deviza Deneša Šoje, načelnika Kneževih Vinograda u Hrvatskoj. To mjesto danas izgleda kao zapadnjačka sredina, dotjerana i iznutra i izvana, a Šojina formula uspjeha je usklađen odnos poželjnog i mogućeg.
U Kneževim Vinogradima se tek stvara i gradi, a preduzetnicima su otvorena vrata, uz poreske olakšice i oslobađanje obaveza komunalnog doprinosa i naknade. Šoja je uradio ono što su mnogi smatrali nemogućim: ekonomski je pokrenuo opštinu njenim sredstvima.
U situaciji privredne apatije, pojačane propašću nekadašnjeg privrednog giganta, Mesne industrije "Belje", inicirao je usvajanje programa raspolaganja privrednim zemljištem i ohrabrio stanovništvo da se počne baviti poljoprivrednom proizvodnjom i stočarstvom.
Kneževi Vinogradi danas se mogu pohvaliti sportskim centrom, najuređenijim kupalištem u kontinentalnom dijelu Hrvatske i "vinskim cestama". Lice opštine se mijenja, stare kuće ruše, niču nove, a privatni preduzetnici koji su se upustili u investiranje otvaraju po desetak radnih mjesta.
"Mi više ne tražimo investitore, oni sami dolaze", kaže Husejin Smajlović, načelnik Zenice. Odbijajući da lamentira nad lošom sudbinom grada, Smajlović je krenuo u otvorenu bitku na više frontova, sa ciljem da svojim sugrađanima vrati nadu u bolji život. Pozvao je domaće i strane investitore da ulažu u Zenicu i odgovori su ubrzo stigli. U Zenicu su stigli "LNM Group" (Mittal Steel Company), slovenački "Cimos", a u kompleksu bivše Željezare osnovana je poslovna zona u čijem se sklopu nalazi "Poduzetnički inkubator" u kojem trenutno radi 25 preduzeća. Krunu Smajlovićevog rada predstavlja izgradnja poslovnog i sportskog centra "Kamberović polje", do sada najvećeg gradilišta i najveće investicije u BiH.
"Da bi se uspjelo u nekom poslu, osnovno je da imate dobru namjeru, jer kada imate dobru namjeru onda ćete ostvariti ciljeve", tvrdi Smajlović.
Sanjari i pragmatičari
"Smatram da imam pravo bar na san", kaže Zoran Tegeltija, načelnik Mrkonjić Grada, čije su vizije ovaploćene u Strategiji razvoja opštine u periodu od 2007. do 2012. godine.
"Ljudi prave i uništavaju grad. Fokusirali smo se na ljude i veoma nam je važno da se identifikujemo sa ovom strategijom, da svako uradi svoj dio posla kako bismo 2015. rekli 'evo, Mrkonjić je onakav kako smo ga zamišljali 2005''', navodi Tegeltija.
Početni Tegeltijin kredo bio je "da Mrkonjić Grad ponovo bude grad", a vremenom su ostvarena značajna kapitalna ulaganja, afirmisani mladi i obrazovani ljudi i kreirano je novih 300 radnih mjesta. Ostvareni rezultati, u potpunosti su promijenili ambijent u Mrkonjiću, čiji su stanovnici godinama bili zarobljeni u apatiji, bez želje, ambicije i snage da se stvari pokrenu sa mrtve tačke.
Neki od naših lidera su nepopravljivi sanjari, drugi neizlječivi pragmatičari. "Smatram da se opštinom mora rukovoditi kao kompanijom, inače se tržišna trka jednostavno gubi", tvrdi predsjednik opštine Inđija Goran Ješić, čije je ime postalo svojevrsni brend. Pokrenuo je reforme koje su Inđiju, zbog niza pogodnosti koje se nude investitorima, učinile "mjestom za ulaganje". "Pružamo im usluge koje u drugim opštinama ne dobijaju: registrujemo preduzeće, dajemo im besplatan prostor dok grade svoje fabrike, ljude koji operativno prate realizaciju projekata, tako da neko iz Nemačke ili Austrije preko Interneta prati stanje svoje dokumentacije, a službenik iz opštine mu prikuplja saglasnost i druge papire. Apliciramo za državne podsticaje na koje imaju pravo kao investitori i, kao kruna svega, treniramo im buduću radnu snagu. I sve to ih ne košta", navodi Ješić.
Kada je prvi put izabran za predsjednika opštine, imao je samo 26 godina, a Inđija je pod njegovim vođstvom postala politički i ekonomski fenomen. Opština, koja je prije nekoliko godina imala samo jedan kompjuter, danas ima trogodišnji ugovor sa "Majkrosoftom", planirana je izgradnja informaciono-tehnološkog parka, a procjenjuje se da je samo u prošloj godini u Inđiju investirao oko 100 miliona evra. Ješić je u Inđiju uspio da dovede "Red hot čili pepers", rok bend svjetskog glasa, što nije pošlo za rukom većim evropskim gradovima.
Pravi ljudi i u teškim vremenima nađu put ka boljem sutra. Berkovići, mjestašce u istočnoj Hercegovini, podignuti su sa ledine.
Načelnik opštine Ranko Lučić godinama je maštao o tome da tamošnji narod iz čamotinje i siromaštva izvuče na bolji put. Tokom njegovog mandata Berkovići su dobili konture urbane sredine, a kuriozitet je što je ova opština, prije ostalih, imala e-mail adresu. Lučić smatra da je budućnost Berkovića u korištenju prirodnih resursa - energije vode i vjetra.
"Potencijalnim investitorima sam prezentovao projekte i dobar dio koncesionih prava privodi se kraju. Sada je pitanje koliko su investitori hrabri da u loše organizovanoj državi, kakva je BiH, uđu sa velikim investicijama", kaže Lučić.
Ideja vodilja Jasmina Imamovića, načelnika Tuzle, sadržana je u sloganu "Tuzla, grad otvorenih vrata". Strategijom T - 3T - Tuzla je određena Tolerancijom, kao uslovom njenog opstanka i vječnog trajanja, Talentom njenih građana i Tehnologijom.
"U početku su ljudi kazali da je naš program nerealan i sanjarski, utopija. Tada smo odlučili tri najgora mjesta pretvoriti u tri najbolja mjesta u gradu", kaže Imamović. Močvaru, koja je gutala Tuzlu, pretvorio je u Panonsko jezero, na mjestu divlje deponije smeća nikao je tržni centar "Merkator", a veliki trg i natkrivenu jalu preobrazio je u Soni trg, jedini turistički trg u BiH. Važan fokus njegovog rada je promocija modernih industrija sa akcentom na informacionim tehnologijama, dok je na zemljištu bivšeg rudnika Lipnica opština pokrenula Inkubator centar za razvoj malog i srednjeg biznisa u kome je smješteno 22 preduzeća. Imamović je otvorio vrata i trgovačkim megacentrima, u koje su domaći i inostrani investitori uložili preko 100.000.000 KM i zaposlili više od hiljadu radnika.
Daje se na znanje
Na drugom kraju BiH, Tomislav Prka, načelnik Tomislavgrada, odlučio je da nikada ne napusti duvanjsko nebo, iako su Duvnjaci "trbuhom za kruhom" često odlazili iz tog kraja. Prka želi da u ovom graničnom mjestu razvija eko-etnički turizam. "Unutar BiH želim unaprijediti turizam, kao u Risovcu i Kupresu, želim da se razvija eko-etnički turizam, da se ovdje može živjeti i od morskog i od kontinentalnog turizma", kaže on. Osim toga, želja mu je da Tomislavgrad saobraćajnicama bude povezan i sa zapadom i istokom, i sjeverom i jugom, i jednako otvoren i prema Sarajevu, Mostaru i Banjaluci.
Kada spojite pametnu viziju, povoljnu klimu i promišljeno vođstvo, kao što je to u slučaj načelnice Šibenika Nedjeljke Klarić, uspjeh ne izostaje. Za vrijeme njenog mandata ovaj dalmatinski grad snažno je krenuo u ekonomskom pravcu, a u preduzetničkoj zoni Podi iz dana u dan niču novi pogoni. "Za razliku od Zadra, ovdje nema mafije, a privredni i turistički razvoj je vrlo jak. Otvorene su poslovne zone. U gradu vlada red, kako onaj urbanistički, čiji su temelji udarani stoljećima, tako i onaj simbolički, društveni red u višem smislu riječi", navodi Klarićeva.
Najvažniji posao za predsjednika opštine Čoka Predraga Mijića, bilo je stvaranje dobre atmosfere u kojoj niko nije zapostavljen, što i ne čudi, s obzirom na to da je riječ o multietničkoj sredini. Jezik koji podjednako razumiju i Mađari i Srbi je onaj koji nosi napredak, a u tome je Mijić uspio. Čoki će ostaviti veliki industrijski park, koji će donijeti različite sadržaje: od industrije, preko trgovine, usluga, edukacije, do stanovanja. Uz čuvena vina, zaštitni znak ove banatske varoši jesu i dobošari, koji su do prije nekoliko godina radili kao opštinski kuriri. "Bio sam van sebe, mislio sam da nema ništa od posla koji sam počeo da radim, pa imamo dobošare u 21. veku, a nismo imali nijedan medij", prisjeća se Mijić. Dobošare nije ukinuo, već je u Čoki napravio prvi Međunarodni festival dobošara "Daje se na znanje".
Uspjeh, dakle, uvijek ima svoje ime i svoje razloge. Kao i kod naših lidera, sve se može kad se dobro zasanja.
Elektronsku verziju Edine publikacije "Bukvar dobrog liderstva - dobro je dobro voditi" možete preuzeti sa veb adrese: http://www.edabl.org/publikacije.htm