Za mjesec dana Sanja Vučić iz Banjaluke, prva beba začeta vantjelesnom oplodnjom u Republici Srpskoj, proslaviće treći rođendan. Sanja je rođena 8. decembra 2003. godine u Ginekološkoakušerskoj klinici u Banjaluci, a ime je dobila po doktorici Sanji Sibinčić, koja je obavila vantjelesnu oplodnju.
Mala Sanja je sada vesela djevojčica, omiljena ne samo u porodici, nego i u cijelom naselju. Kao i svako dijete, obožava crtane filmove, voli da sluša muziku i da se druži s dječicom. A koliko je srećnim učinila svoje roditelje i koliko radosti unijela u njihov dom, ne može se opisati. Majka Snježana i otac Milodrag, koji su dan kada će postati roditelji čekali više od 16 godina, već tri godine svoj svaki slobodan trenutak posvećuju kćerki.
`Sreća koju sam osjetila kada sam postala majka je neuporediva s bilo čim. Sanja je i ljubav i sreća i vedrina u našem domu. Iako smo imali četiri neuspjela pokušaja vantjelesne oplodnje, nikada nisam izgubila nadu da ću postati majka. Svaki put bih nastavljala dalje, optimizam me nije napuštao i, evo, isplatilo se`, priča Snježana koja je tek nakon petog postupka vantjelesne oplodnje uspjela da ostane trudna. Za svaki od četiri prethodna pokušaja morala je odlaziti u Beograd jer tada u Banjaluci ovaj proces nije bilo moguće uraditi. Finansijsku pomoć, koja je porodici Vučić bila više nego potrebna, pružila je rodbina, prijatelji, kao i Snježanini poslodavci. Nakon 16 godina liječenja od steriliteta, kada je proces vantjelesne oplodnje prvi put urađen u Banjaluci, Snježani i Milodragu se sreća najzad osmijehnula.
`Prije nego što sam dobila nalaze da sam trudna već sam to nekako predosjetila - kao da sam naslutila da se ovog puta ništa neće ispriječiti na putu da postanem majka`, prisjeća se Snježana, čiji je optimizam bio opravdan jer je baš tada začeta mala Sanja.
Ovoj ženi se ostvarila želja da rodi djevojčicu i danas svim parovima poručuje da je volja najbitnija, da budu uporni i nikada ne gube nadu jer će im nada i vjera jednog dana donijeti sreću kakvu samo roditelji mogu da osjete.
Postupak vrijedan 2.600 KM
Priča o Vučićima je jedna od četrnaest sličnih u Republici Srpskoj koje su se srećno završile, ali na našim prostorima postoji još mnogo parova koji prirodnim putem ne mogu da postanu roditelji iako to svim srcem žele. Doktor medicinskih nauka Sanja Sibinčić jedina je u RS koja radi medicinski postupak vantjelesne oplodnje.
Klasična vantjelesna oplodnja u BiH košta 1.600 KM, a za komplikovanije metode koje se rade u indikovanim slučajevima potrebno je 2.600 KM. Sibinčićeva naglašava da je kod pacijenata koji su se javljali u zadnja dva mjeseca više izražen muški sterilitet. S obzirom na to da je prosjek pacijenata tokom prošle godine bio iznad 39 godina, klinika u Banjaluci je ostvarila jako dobre rezultate jer je tokom protekle tri godine, od ukupno 25 trudnoća, rođeno 14 beba.
Jedan od razloga koji mnoge parove usporava na putu da vantjelesnom oplodnjom postanu roditelji jesu finansijska ograničenja jer nisu svi u mogućnosti da obezbijede više pokušaja vantjelesne oplodnje, s obzirom na to da nije rijetkost da žena ne zatrudni nakon prvog procesa. Iako je cijena ovog postupka u RS daleko niža u odnosu na cijene oplodnje u zemljama u okruženju, ipak je mnogima problem da obezbijede ovaj novac.
RS: Jedan pokušaj finansira vlada
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 17 odsto populacije ima problema s neplodnošću. Budući da je stopa prirodnog priraštaja u padu, te da je problem reproduktivnog zdravlja sve izraženiji kod nas, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS od prije tri mjeseca, u saradnji s Fondom zdravstvenog osiguranja, odlučilo je da parovima finansira jedan pokušaj vantjelesne oplodnje.
`Zatražili smo od Fonda zdravstvenog osiguranja da izračuna cijenu ovakvih intervencija da bi se eventualno razmotrila mogućnost planiranja sredstava za ove namjene u budžetu, odnosno finansijskom planu Fonda`, navode u Ministarstvu.
Govoreći o ovom postupku dr Nenad Babić, izvršni direktor Zdravstvenog sektora u Fondu zdravstvenog osiguranja, ističe da je finansiranje vantjelesne oplodnje do sada vršeno u formi refundacije troškova koje su snosili sami pacijenti, a uskoro bi trebalo da bude donesen akt kojim će se definisati u kojim slučajevima je indikovana metoda vantjelesne oplodnje. Na osnovu ovog i drugih kriterijuma će se odobriti finansiranje jednog pokušaja vantjelesne oplodnje. Dr Babić ističe da su donošenju ove odluke prethodili zahtjevi za refundaciju troškova vantjelesne oplodnje, kao i opšti stavovi u vezi sa stanjem reproduktivnog zdravlja.
`Ljudi su veoma zadovoljni ovom podrškom jer se otkako je Fond odlučio refundirati sredstva broj pacijenata znatno povećao, što dokazuje da je novac mnogima problem za stvaranje porodice. Ovo su skupi postupci, a prosječni lični dohodak je takav da ljudi ne mogu lako izdvojiti toliko novca. U prošloj godini gotovo 50 odsto zainteresovanih je odustalo velikim dijelom zbog finansijskih sredstava`, objašnjava Sibinčićeva.
Terapija koja se primjenjuje prije samog postupka vantjelesne oplodnje košta od 800 do 1.200 KM u zavisnosti od hormonskog statusa, a troškove terapije snose pacijenti, dok Fond snosi sam postupak. Iako se još tačno ne zna kada će ordinacija za vantjelesnu oplodnju početi s radom u Kliničkom centru u Banjaluci, u ovoj ustanovi ističu da je realizacija plana već počela, te da je plan finansijski podržan od strane Vlade. Trenutno je u toku nabavka potrebne opreme, a zatim slijedi usavršavanje i edukacija kadra.
I u zemljama u svijetu i nekim zemljama u regionu postupak vantjelesne oplodnje finansijski takođe podržava Fond zdravstva. Tako u Srbiji Fond snosi troškove i terapije i postupka, bez obzira na to koji se postupak radi, a u Sloveniji Fond finansira čak četiri postupka, s tim da žena, ukoliko ostane trudna u nekom od ta četiri postupka, ima pravo na još četiri postupka za drugo dijete.
FBiH: Besplatno za ratne vojne invalide
Za razliku od Fonda zdravstva RS, Federalni zavod zdravstvenog osiguranja finansira vještačku oplodnju samo za kategoriju ratnih vojnih invalida.
U izvještaju o izvršenju financijskog plana Federalnog fonda solidarnosti za prošlu godinu navodi se da su ukupni rashodi za izvršenje ovog programa u 2005. godini iznosili 48.829 KM, što je tek 33 posto od planiranih rashoda.
`Za pretpostaviti je da je razlog manjeg izvršenja obima ovih usluga u odnosu na planirani zapravo ograničen broj zainteresiranih i indiciranih slučajeva iz populacije koja se tretira kroz ovaj program`, stoji između ostalog u ovom izvještaju.
Prema riječima Novke Agić, direktora Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja, bez obzira na činjenicu da je ostalo gotovo 70 odsto neutrošenih sredstava program finansiranja vantjelesne oplodnje ne može obuhvatiti ostale kategorije bez odluke Vlade Federacije.
`Sredstva koja nisu iskorištena se mogu prenijeti u narednu godinu ukoliko neka od zdravstvenih ustanova u svom izvještaju navede da ima je potreban novac za određene usluge i programe. Ali da bi se ona iskoristila za finansiranje vantjelesne oplodnje ostalih kategorija stanovništva potrebna je saglasnost Vlade`, objasnila je Agićeva.
Sve više pacijenata
Dr Zulfo Godinjak, ljekar na Odjelu za sterilitet Ginekološko-akušerske klinike Kliničkog centra u Sarajevu ističe da ima dosta zainteresiranih parova za umjetnu oplodnju.
Godinjak naglašava da postoje parovi koji su probali metodu bebe iz epruvete, koja je izuzetno skupa, da bi tek nakon svih pretraga i određenih terapeutskih metoda žene zatrudnjele. Prema njegovim riječima, uspješnost liječenja neplodnosti na ovoj klinici iznosi oko 15 odsto.
`Imamo pacijente koji su dobili bebu još prije godinu i po i sada su ponovo zainteresirani za još jedno dijete, što su zaista pozitivni primjeri`, ističe Godinjak i nastavlja:
`Da bi pomogli bračnom paru u rješavanju steriliteta moramo napraviti dijagnostiku muža i žene. Najjednostavnije je napraviti dijagnostiku kod muža, dok je dijagnostika žene malo komplikovanija. Na našoj klinici danas se koriste metode za dijagnostiku koje se primjenjuju i u nasavremenijim klinikama u svijetu.`
U Sarajevu je ovoj postupak moguće izvršiti i u privatnoj ginekološkoj ordinaciji `Mehmedbašić` u Sarajevu, a vantjelesna oplodnja u BiH obavlja se i u Centru za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju pri Kantonalnoj bolnici Zenica.
`Naš centar je osnovan 18. jula 2003. godine. Zainteresovanost pacijenata za pomognutu oplodnju je zaista velika, a ova problematika sve izraženija. Uspješnost liječenja u Centru za humanu reprodukciju je na nivou svjetskih standarda i ovisi od mnogih faktora, kao što su dob pacijentice, pokretnost spermija, prateća oboljenja, hormonski status, infekcije i slično. Ona se nekumulativnom statistikom kreće od 10 do 27 posto`, kaže Ermin Čehić, načelnik Centra. Dodaje da se u ovom centru radi i ICSI metoda (metoda mikroinjekcije), koja se primjenjuje kod određenih oblika bračne neplodnosti kada je narušen kvalitet ejakulata i pokretnost spermija.
Istorijat
Prva beba začeta postupkom vantjelene oplodnje rođena je prije 25 godina. U medicini ovo je bio značajan iskorak, ali vijest o rođenju bebe iz epruvete uzburkala je javnost i izazvala različita reagovanja od potpunog neodobravanja ovog postupka, do radosti i ushićenja. Danas se ovaj postupak u svijetu uveliko izvodi. Međutim, još je predmet spora i dilema onih koji nisu upućeni u sam proces. Procjenjuje se da je do sada u svijetu postupkom vantjelesne oplodnje rođeno preko dva miliona beba.
Vantjelesna oplodnja usavršena je kako bi se parovima omogućilo da ostvare trudnoću, koja prirodnim putem nije moguća zbog različitih problema. U cilju povećanja procenata trudnoća vršena su mnoga istraživanja o uticaju pojedinih terapija nakon embriotransfera, ali nisu dobijeni značajni rezultati. Najveći problem je što se većina istraživanja vezanih za ovaj problem vrši eksperimentalno jer je nemoguće nakon obavljenog postupka na ljudima vršiti bilo kakva istraživanja.
U normalnom ciklusu začeća tokom ovulacije dolazi do prskanja folikula i oslobađanja jajne ćelije, koja zatim ulazi u jajovod, gdje se na svom putu prema unutrašnjosti materice susreće sa spermatozoidom, koji ostavljajući genetski material u materici dovodi do formiranja embriona, od kog zatim nastaje fetus, pa novorođenče. Međutim, ukoliko su jajovodi odstranjeni ili zapušeni, jajna ćelija propada u abdomenalnoj šupljini jer nema načina da prođe do materice. Ovaj, a i drugi problemi mogu se prevazići u procesu vantjelesne oplodnje i omogućiti ženama začeće.
Prije početka postupka vantjelesne oplodnje potrebno je da se prethodno urade određeni nalazi jer bolji rezultati pospješuju procenat trudnoće.
Sam postupak vanatjelesne oplodnje odvija se u četiri faze.
U prvoj fazi izvodi se postupak stimulacije, podijeljen u nekoliko protokola u zavisnosti od preparata koji se koriste. Najzastupljeniji protokol je dugi protokol, kada se superfakt počinje davati od 18 do 21 dana pa do aspiracije. Uspjeh stimulacije prati se ultrazvučno i hormonski, a od osmog dana se prati rast folikula.
Druga faza aspiracije novim tehnologijama se veoma jednostavno obavlja pomoću vaginalne sonde i odgovarajućih nastavaka.
U fazi laboratorije, u strogo kontrolisanim uslovima se spajaju zrele jajne ćelije s obrađenom spermom i čeka se oplodnja narednih nekoliko dana.
U ovoj fazi moguće je vršiti preimplantacionu dijagnostiku, koja još nije dozvoljena u mnogim zemljama.
Posljednja faza, embriotransfer, u kojoj se vraćaju oplođene jajne ćelije, danas se radi pod kontrolom ultrazvuka jer se na taj način određuje mjesto u unutrašnjosti materice gdje se ostavlja embrion. Svakodnevno se usavršavaju kateteri putem kojih se vraćaju embrioni, iako su oni tako meki i savitljivi da se gotovo i ne osjete kad se uvode u matericu.
Uspješnost postupka
Sibinčićeva ističe da se uspješnost vantjelesne oplodnje kreće od 25 do 30 odsto u idealnim uslovima, što znači da pacijent mora biti mlađi od 35 godina, da ima dobar hormonski profil, da dobro odreaguje na terapiju i da je nalaz spermiograma relativno dobar. Što su pacijenti stariji, procenat uspješnosti trudnoće se rapidno smanjuje, pa uspješnost kod pacijenata koji imaju 42 godine je svega tri odsto. S obzirom na to da je u ordinaciji Sibinčićeve do sada najstarija pacijentkinja rodila s 44 godine može se zaključiti da su dosadašnji rezultati više nego dobri.
Svjetska zdravstvena organizacija svim parovima preporučuje da, ukoliko u roku od godinu dana ne dođe do trudnoće, treba da se obrate zdravstvenim institucijama kako bi uradile potrebne pretrage i nalaze da bi se utvrdilo njihovo stanje, a pri tom, ukoliko je potrebno, pristupilo pružanju pomoći.
U svakom slučaju, i kod nas je sve je više mogućnosti da parovi koji prirodnim putem ne mogu dobiti dijete tu svoju veliku želju ostvare uz pomoć medicine i pretvore je u stvarnost.