SARAJEVO - Muzej stare pravoslavne crkve u Sarajevu, osnovan 1889. godine, baštini neprocjenjivo kulturnohistorijsko blago, koje je u ratnom i poslijeratnom periodu sačuvano zahvaljujući sveštenstvu, jer nijedan nivo vlasti u BiH nije zainteresovan da pomogne u očuvanju ove riznice umjetnina.
Muzej stare pravoslavne crkve posjeduje kolekciju ikona koja je svjetsko kulturno blago, a sveštenici sami pokušavaju koliko-toliko zaštiti više od 700 vrijednih eksponata, među kojima su slike, ikone, knjige, te veliki broj predmeta potrebnih za bogosluženje
Vanja Jovanović, paroh sarajevski, podsjeća da se u Muzeju čuva veći broj rukopisnih i štampanih crkvenih knjiga velike historijske i umjetničke vrijednosti, poput "Sarajevske krmčije", napisane na pergamentu, iz prve polovine 14. stoljeća.
Muzej je obnovljen poslije rata, a uz njega i kolekcija ikona koja se u njemu nalazi, ali to je samo mali dio umjetnina od 700 eksponata koji se većinom čuvaju u crkvenom trezoru.
"Nažalost, iako smo više puta za Muzej tražili pomoć od svih nivoa vlasti, nismo je dobili. Nemaju političari sluha za ovu problematiku. Neke ikone izložene su u crkvi i one su jako vrijedne. Realnost je da od svojih skromnih sredstava održavamo Muzej", kaže paroh Vanja.
Crkvi su pomagali i obični građani, a nasljeđe u Muzeju nikome u vlasti nije interesantno, ni entitetima ni institucijama BiH, rekao Jovanović
Muzej stare pravoslavne crkve interesantan je za turiste i mogao bi se prikupiti značajan dio novca od ulaznica, koje koštaju dvije KM, ali zarada većinom ide u ruke turističkih agencija.
"Većina turističkih vodiča dođe, uvede turiste u dvorište i u crkvu, ali ne odvedu ih u Muzej. Nakon nekoliko godina saznali smo da oni, u stvari, naplaćuju turistima ulaz za Muzej iako posjete samo crkvu, gdje se ulaz, naravno, ne naplaćuje. Kad su turisti htjeli u Muzej, rekli smo da su ulaznice dvije KM, a oni su nam odgovorili da su već platili toj agenciji", ispričao je paroh Vanja kako su saznali za ovu "turističku ponudu".
Kaže da ne priliči sveštenicima da izigravaju policiju u svemu tome, te da bi sredstva od posjete Muzeju bila značajna pomoć, iako ne i velika.
"Ulaz ne naplaćujemo djeci i organizovanim posjetama iz škola. Bitnije nam je da nešto vide i dožive naše nasljeđe", kaže Jovanović.
Ističe da Crkva nema finansijskih mogućnosti da zaposli kustosa koji bi vodio Muzej, ali zbog loše finansijske situacije ne koriste ni uređaje za vlažnost vazduha kako bi se eksponati što bolje očuvali.
"Ne uključujemo ni grijanje, jer su to za nas ogromni troškovi. Sreća je što je objekat dijelom izgrađen od ćerpića pa, na neki način, štiti eksponate koji su tu. Vrijedno umjetničko i nacionalno blago je nešto u što se neprestano mora ulagati da bi opstalo", kaže paroh sarajevski.
Ističe da je crkva pokrenula kampanju u kojoj poziva ljude, koji to mogu, da daju sredstva za restauraciju ikona koje se nalaze u njoj. "Na taj način uspjeli smo za godinu restaurisati pet ikona. To je dokaz da obični ljudi imaju više razvijenu svijest o nacionalnom blagu nego ovi na vlasti", rekao je Jovanović.
Muzej je interesantan za turiste, ali zarada od ulaznica, koje koštaju dvije KM, odlazila je u ruke turističkih agencija
Naglasio je da pomoći od Vlade FBiH za Muzej nije bilo, jer su rekli da nemaju sredstava, a prilikom restauraciju stare pravoslavne crkve prozore je poklonila jedna privatna firma, a skelu jedan Sarajlija.
"Taj čovjek je Bošnjak i on je od sebe dao besplatno skelu da bude u crkvi koliko je potrebno. Obični građani su nam pomagali da obnovimo crkvu. Što se tiče Muzeja, tu nemamo apsulutno nikakve konekcije sa bilo kim. To nasljeđe trenutno nikome u vlasti nije interesantno. Kad kažem nikome, onda mislim na oba entiteta i institucije BiH", rekao je paroh Vanja Jovanović.
Paroh sarajevski kaže da im je pomoć za obezbjeđenje objekta stare pravoslavne crkve i građavinskih radova pružio samo Ibrahim Hadžibajrić, načelnik opštine Satri grad, te da su tek njegovim dolaskom saznali da u budžetu postoji stavka za vjerske zajednice.
Eksponati
Muzej stare pravoslavne crkve u Sarajevu nastao je iz njene riznice po ideji crkvenog tutora Jeftana Despića 1889. godine. Ovaj muzej posjeduje, pored domaćih, i italo-grčke i ruske ikone nastale u razdoblju od 16. i 19. stoljeća. Osim "Sarajevske krmčije" na pergamentu, tu je "Siloanovo jevanđelje" s kraja 14. stoljeća, te Teodisijev "Život svetog Save", koji je prepisao dijak Vladislav 1508. godine u Mileševi. Od štampanih knjiga sačuvana su dva "Cetinjska oktoiha" Đurđa Crnojevića iz 1494. godine, kao i "Psaltir" iz manastira Mileševe. U Muzeju se čuvaju i mnoge potvrde koje su izdavali sultani za vrijeme turske vladavine.