Nakon što je bio ugodno smješten nekoliko miliona godina u srcu pećine u Južnoj Africi najkompletniji fosil hominida koji je ikad pronađen najzad je izašao na vidjelo. Jedan dio "malog stopala", fosil koji ima osobine i majmuna i čovjeka, predstavljen je prošle sedmice u Interaktivnom muzeju u Maropengu, smješten u blizini pećina Sterkfonten, i tako je približen publici koja znatiželjno traga za ovakvim primjercima.
Drugi dio fosila će biti prikazan u Prirodnjačkom muzeju u Njujorku, dok je treći dio fosila ostao u pećini. `Malo stopalo` je privuklu veliku pažnju kada je pronađeno devedestih godina u pećinama Sterkfonten, smještenim sjeverno od Johanesburga, s obzirom na to da je njegova starost procijenjena na između tri i tri i po miliona godina. Saga o ovom fosilu je počela 1994. godine, kada je završena era aparthejda u Južnoj Africi, kada je paleoantropolog Ronald Klark uočio kosti lijevog stopala hominida dok je provjeravao vreće s fosilnim ostacima životinjskih kostiju, koje su izašle na površinu poslije jedne rudarske eksplozije unutar velikog proširenja pećine. On je dodijelio ove kosti pretku hominida australopiteku i zato što su kosti bile relativno male ovaj primjerak je nazvan `malo stopalo`.
`Mi smo radili u unutrašnjosti pećine i uglavnom smo pronalazili kosti velikih mačaka, majmuna i antilopa. Onda sam se okrenuo prema kutiji s kostima da vidim da li u njoj ima kostiju antilope i na moje iznanađenja pronašao sam ove male kosti. To je bilo sasvim slučajno otkriće`, rekao je Klark. Godine 1997. Klark, koji opisuje `malo stopalo` kao čovjek majmun, otkrio je fragmente druge noge u odsjeku anatomije na Univerzitetu Vitsvater u Johanesburgu. Ovo je dovelo do potrage za ostalim ostacima, što je opet dovelo do otkrića kompletnog skeletona kojem su ove kosti pripadale, zacementiranog u čvrstu sedimentnu stijenu.
Pećine Sterkfonten predstavljaju epicentar onoga što se naziva kolijevka čovječanstva, koje se prostiru na oko 47.000 hektara i u kojima se nalazi najveća kolekcija ostataka ljudskih fosila. Ovo područje je uvršteno u Svjetsku baštinu 1999. godine. Klark je rekao da je `malo stopalo` jedva bilo visoko jedan metar i imalo je pokretljive noge i ruke kako na zemlji, tako i na granama drveća, zahvaljujući svom dugačkom palcu i dugačkim prstima na rukama i nogama.
On je odbacio tvrdnje u američkom časopisu `Nauka` u kojem se prošle sedmice navelo da je `malo stopalo` najvjerovatnije bilo staro 2,2 miliona godina. Ova tvrdnja je bila bazirana na metodi određivanja datuma, koja se bazira na mjerenju izotopa olova Pb 206, koji je nastao raspadom uranijuma 238, koji je pronađen na naslagama stijena ispod i iznad fosila. Što se više olova nađe, onda je i stijena starija. `Malom stopalu` je po jednoj drugoj studiji određena starost od četiri miliona godina. `To je potpuna besmislica`, rekao je Klark. `Datum od 2,2 miliona godina je nemoguć zato što ovo stijenje ne može biti mlađe od stijenja koje se nalazi iznad njega i koje je već procijenjeno na dva miliona godina. Ono ne može biti toliko mlado, ali ne može biti ni toliko staro. Zato smo se zadovoljili godinama starosti od 3,3 miliona godina.` Klark je rekao da je `malo stopalo` bilo `jedan od rođaka naših predaka, a možda i direktni predak`. Kompletan skelet ljudi neće moći vidjeti dok se svi njegovi dijelovi ne izvade iz pećine, očiste i fotografišu.