Nedavno ubistvo zeničkog taksiste Hasana Bilala, kojem je ukradeno i vozilo, uplašilo je mnoge taksiste u BiH koji strahujući za svoju sigurnosti i živu glavu traže da im se dozvoli da nose oružje, a sami se već snalaze za dodatne mjere zaštite.
I zenički i tuzlanski taksisti su podnijeli zahtjeve za odobrenje nošenja oružja kako ne bi nastradali zbog svojih automobila zbog kojih, uglavnom, i jesu meta napada. Sarajevski taksisti su to davno učinili jer su usljed čestih napada, otimanja vozila, bili prinuđeni da počnu nositi oružje.
"Bilo je to prije nekoliko godina. Ne volim se ni prisjećati. Dvojica su ušla u moje vozilo i zatražila da ih odvezem do entitetske linije. Kako smo se približavali traženoj lokaciji, postali su mi sumnjivi. Počeli su se komešati, a onda sam shvatio da mi je život u opasnosti. Promijenio sam smjer i autom udario u stub. Oni su u međuvremenu već izvadili oružje, ali su pobjegli. Ko zna šta bi bilo da na vrijeme nisam uočio opasnost", ispričao nam je svoje iskustvo taksista iz Sarajeva.
Zbog napada napustio posao
Adnan Mujadić, danas bivši taksista, vozio je za banjalučki "Patrol taksi" i posljednje noći marta ove godine bio pretučen i opljačkan. Mujadić je tri momka dovezao u banjalučko naselje Priječani, gdje su mu rekli da zaustavi auto kod "Lovačkog bara". Jedan od momaka sa zadnjeg sjedišta taksistu je udario u glavu. Mujadić je poslije nekoliko dobijenih udaraca uspio da se izvuče iz auta i pobjegne, a napadači su mu uzeli pazar i iščupali taksimetar.
"Policija nikada nije uhvatila napadače, ja sam par puta išao na identifikaciju, ali ti momci koji su privođeni nisu bili napadači", kaže Mujadić, koji je zbog toga napada napustio posao taksiste, koji je radio u dva navrata skoro dvije godine.
"Shvatio sam da je taj posao previše opasan, a da ne postoji način da se zaštitimo. Sada imam drugi posao, ali ako jednog dana ne budem imao šta raditi, ne kažem da se neću vratiti taksiranju jer čovjek nešto mora da radi", navodi Mujadić.
Dževad Dajić, predsjednik Udruženja taksista Zeničko-dobojskog kantona, kaže da su i prije nedavnog ubistva njihovog kolege Hasana Bilala taksi vozači u Zenici često bili izloženi napadima.
"Sve nas je pogodilo ovo što se dogodilo s našim kolegom. I prije je bilo maltretiranja, otimanja vozila, ali ovo je prvi slučaj da je jedan naš taksista ubijen. Predali smo zahtjeve za odobrenje nošenja oružja i taj će postupak teći brže zbog cjelokupne situacije. Naravno, dozvolu će moći dobiti onaj ko ima čist dosije, ko zadovoljava potrebne uslove", ističe Dajić dodajući da su zenički taksisti preduzeli još neke mjere zaštite.
"Pošto nismo svi uvezani u sistem veze, biće situacija kada će u vozilo jednog od kolega sjesti i jedan taksista pozadi. Ukoliko nam je neka osoba, ili više njih, sumnjiva zatražićemo da zapišemo njihova imena i prezimena. Ako odbiju, moraće napustiti vozilo. Isto tako od inspekcije očekujemo da jednom za sva vremena riješi problem divljih taksista", kaže Dajić.
Zahtijevaju oružje
Samir Mukinović, predsjednik Udruženja "Tuzla-taksi", i sam je nedavno bio napadnut.
"Da nisam imao radio-stanicu, vjerovatno ni ja danas ne bih bio među živima. Mene je napao divlji taksista i taj problem nikako da se riješi. Tužili smo sve koje treba, a ne rade svoj posao. Sigurnost taksista je na jako niskom nivou. Kod nas nemaju svi radio-stanice. Ako ih i nabave onda su to polovne, jer nove koštaju oko 600 dolara. Svjesni smo da obavljamo jako težak i rizičan posao, ali od nečega se mora živjeti. Sve do sada smo htjeli zaobići nošenje oružja, jer smo mislili da se možemo zaštititi na drugi način", priča Mukinović.
Smatra da je ipak došlo vrijeme za podnošenje zahtjeva da se taksisti legalno naoružaju i sami zaštite.
"S jedne strane, od nas se očekuje da imamo novija vozila, a to je s druge strane mamac za kriminalce i ubice. Malo je komplikovana i skupa procedura nabavke oružja, ali spremni smo i na to", naglašava Samir Mukinović.
Ističe da je problem i to što sada svako može biti taksista.
"Pri tome još radi 'na divlje', ne plaća porez državi. Kako bi bilo da ja sutra obučem bijeli mantil i hoću da budem doktor. Ne može se tako. Niti svako može biti taksista, niti ljekar. Postoje kvalifikacije i sve što treba da se prođe da bi se bavili nekim poslom", ogorčen je Samir Mukinović, predsjednik Udruženja "Tuzla-taksi".
Smail Bašić, sekretar Udruženja taksi vozača Federacije BiH, najavljuje da će na narednoj sjednici Upravnog odbora razmatrati sigurnost taksi vozača.
"Vidjećemo šta se još može učiniti na pojačanju zaštite i samozaštite. Kao što je poznato, u Sarajevskom kantonu su taksisti često bili meta napada, a nekoliko njih je ubijeno na radnom zadatku. Ne znam u koliko su slučajeva otkriveni počinioci. Najgore je bilo u periodu od 1996. do 2003. godine. Motivi zbog kojih smo napadani su različiti, ali koristoljublje je bilo nekako u vrhu", kaže Smail koji je i član Udruženja "Sarajevo-taksi".
Ubistva taksista
Ističe da su poduzimanjem niza mjera uticali na smanjenje napada na taksiste u Sarajevu.
"Pored svog sistema zaštite, uspostavili smo odličnu saradnju sa MUP-om Kantona Sarajevo, Istočnog Sarajeva, kolegama taksistima iz tog dijela grada. Svaka akcija razbijanja auto-mafije nama, kao i svim građanima, ulijeva nadu u bolji, sigurniji život. S druge strane, uvijek moramo biti na oprezu", dodaje Bašić.
Jusuf Zornić, portparol MUP-a Kantona Sarajevo, kaže da su na području ovog kantona od 1996. godine do danas ubijena dva taksi vozača na radnom mjestu, dok je 1998. godine prijavljen nestanak taksiste Denisa Imamovića koji je potom pronađen mrtav na području Istočnog Sarajeva.
"Na lokalitetu Bentbaše iz pištolja je ubijen taksi vozač Zijad Tokača, a osumnjičeni Almedin Drkić je uhapšen i predat na dalji postupak istražnom sucu Kantonalnog suda. Godine 2004. na lokalitetu Stojčevca je iz pištolja ubijen taksi vozač Adnan Žiko, dok je osumnjičeni Adis Mekić uhapšen", precizirao je Zornić.
Taksisti u glavnom gradu BiH svjesni su da se veoma teško mogu zaštititi.
"Dnevno toliko mušterija prođe kroz vozilo da ne možete svaku analizirati i u njoj gledati nekog sumnjivog. Zna se da oružje može nositi onaj ko ima dozvolu. Ali nije ni nepoznato da se oružje, ako želite, može nabaviti i nelegalno. Imamo neke svoje načine zaštite. Najgore nam je bilo kada su nam kazali da se moramo vezati u vozilu, ipak nekako nam policija u vezi s tim gleda kroz prste. Kada bismo se vezali ne bismo imali nikakve šanse protiv napadača", rekao nam je jedan sarajevski taksista.
Ćamil Čavkunović, predsjednik Udruženja taksi vozača iz Bihaća, ističe da oni još nemaju odobrenje za nošenje oružja.
"U policiju kažu da kod nas još nema potrebe za tim. Jasno je da nas je potresla smrt zeničkog taksiste i da nam nije svejedno. Ima nas 17 taksista i za sada imamo neki svoj sistem zaštite jer opasnost od napada uvijek postoji", kazao je Čavkunović.
Taksisti pomažu kolegama u nevolji
Banjalučkim ulicama vozi se 265 taksista koji su jedinstveni kada se radi o napadima na nekog od njih, bez obzira iz kog je taksi udruženja ili preduzeća, jer ako je kolega napadnut svi će mu priteći u pomoć.
"Jedino što nam preostaje jeste da se tješimo činjenicom da je Banjaluka mali grad i da se većina ljudi poznaje, pa i nama ne bi bilo teško pronaći napadača. To bi potencijalni napadači trebali znati, pa možda upravo zbog toga od nekog napada odustanu", kaže Darko Vučić, predsjednik Banjalučkog udruženja "Eurotaksi".
Fizički nasrtaji na taksiste su sve češći, a zakon ih ne štiti ništa više nego ostale građane.
"Čak nemamo ni bilo kakve povlastice pri dobijanju dozvole za nošenje oružja", navodi Nedeljko Kajkut, direktor "Patrol taksija" iz Banjaluke.
Kaže da policija ne olakšava taksistima, pa su rigorozni i kada im u taksiju pronađu bejzbol palicu, koju nose radi svoje sigurnosti.
"Mi na posao ne idemo da bismo nekoga tukli ili se iživljavali na njemu, ali je upravo to namjera nekih ljudi koji ulaze u naše automobile, pa moramo nečim da se zaštitimo. Jedino što nam sada ostaje jeste da radimo na brzim radio-vezama kako bi u slučaju problema kolege što prije došle napadnutom u pomoć", priča Kajkut.
Dragan Stanojević je vozač taksija iz Bijeljine u koga je polovinom 2001. godine ruski pripadnik UNPROFOR-a ispalio dva metka.
"Drogiran i pijan je sjeo u auto i nakon nekog vremena bez razloga izvadio pištolj i ispalio dva metka u mene. Prvi metak koji su mi izvadili u beogradskoj bolnici je završio u desnoj nadlaktici, a drugi koji je bio ispaljen u usta mi još nisu izvadili", priča Stanojević.
Napadač je dobio tri godine zatvora za ovaj napad, a Stanojević još nije dobio nikakvu odštetu.
"Taksiram i dalje, posao jeste opasan. Svakakve ljude srećemo, ali nešto mora da se radi. Mi nemamo ni radio-vezu, svaki od nas ima mobilni telefon i tako komuniciramo u slučaju napada. Skoro smo tražili dozvole za nošenje oružja, ali su nas u SUP-u odbili", kaže Stanojević.
Kažnjivo nelegalno posjedovanje oružja
Većina takstista se slaže da su uglavnom napadači pijani muškarci koji ili to rade zbog novca, ili žele pokazati neku svoju nadmoć nad vozačem.
Jedan od težih slučajeva napada na taksistu se desio sredinom 2005. godine kada su tri vozila "Mobil taksija" u Banjaluci krenula po putnike.
"Sa kolegama sam krenuo po putnike kod Zelenog mosta, a tamo nas je čekala jedna pijana grupa ljudi. Kako nisam dozvolio da u moj auto ubace flašu alkohola, putnik je iz koleginog auta izašao i na moj bacio flašu, te na mene nasrnuo nožem. Tu sam zadobio dva uboda, a on je osuđen na tri godine zatvora", priča taksista Petrašin Vujčić.
Vujčić se poslije napada vratio taksiranju, ali se nalazi u nedoumici da li vrijedi nastaviti jer, kako kaže, umjesto da im opština omogući neke povlastice još ih uslovljavaju kupovinom novih auta.
Mario Sopko, predsjednik Udruženja "Mobil taksi", kaže da je zabrinut za situaciju u kojoj se nalaze taksisti, naglašavajući da oni najviše rade noću kada je većina mušterija pod uticajem alkohola i drugih opojnih sredstava agresivnija nego inače.
"Na stranu to što nam ne dozvoljavaju da nosimo oružje ili bilo kakve tvrde predmete sa sobom, sada nas i uslovljavaju da moramo imati automobile ne starije od deset godina", kaže Vujčić.
Zoran Stanišljević, načelnik Centra javne bezbjednosti Banjaluka, kaže da se u postupku izdavanja oružanog lista prema taksistima odnosi kao i prema svim drugim građanima.
"Svaki građanin, pa samim tim i taksisti, ukoliko ispuni uslove definisane Zakonom o oružju i municiji može predati zahtjev da mu se izda oružni list, te ukoliko su isti ispunjeni, njegov zahtjev će biti pozitivno riješen", dodaje Stanišljević.
Ukoliko kod taksiste bude pronađeno oružje i municija koje prema Zakonu o oružju i municiji ne može posjedovati, navodi Stanišljević, prema istom će se preduzeti mjere i radnje koje su zakonskim odredbama predviđene za navedeni slučaj.