Da se upornošću, željom i s malo truda može postići mnogo, odavno je poznato. Ilijana Todorović, student Američkog univerziteta u Banjaluci, zahvaljujući svojim uspjesima na fakultetu, ali i u sportu, drugi semestar druge godine je završila na Univerzitetu Suny Canton u Njujorku.
Ova mlada Banjalučanka, koja profesionalno igra košarku već duži niz godina, zahvaljujući i dobrim uspjesima na fakultetu dobila je priliku da šest mjeseci boravi u SAD, gdje je takođe igrala za studentski tim.
Ženski košarkaški tim Suny Cantona se takmiči u Sunrise Conference ligi, a Todorovićeva je proglašena najboljom košarkašicom te lige.
Iz SAD je ponijela samo pozitivne utiske, ali i želju da se jednog dana vrati u tu, kako ona kaže, zemlju mogućnosti.
"Odmalena sam bila sportski tip, košarka je došla iznenada, roditelji su vidjeli neku reklamu na televiziji za školu košarke i predložili mi da se upišem i tako sam počela trenirati još 2000. godine", kaže Todorovićeva.
Ona dodaje da je najprije počela da igra za Košarkaški klub Mladi Krajišnik, te da je od trenera tog kluba naučila gotovo sve što zna o košarci, a bila je i veoma uspješna igračica košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine.
"Mnogo sam naučila od trenera Mladog Krajišnika, a zatim sam dobila i ugovor od KK Borac, gdje mi ostaje još jedna godina, a potom ću da odlučim gdje i šta dalje", objašnjava Todorovićeva.
Ona je sa odličnim uspjehom završila Osnovnu školu "Jovan Cvijić" u Banjaluci, a potom i banjalučku Gimnaziju.
Kao najuspješniji student i predsjednik Studentskog parlamenta i predsjednik studenata u Senatu na Američkom univerzitetu u Banjaluci Todorovićeva je otišla u SAD na pola godine, da studira, ali i da igra sport koji najviše voli.
"Kada sam otišla tamo doživjela sam više prijatnih iznenađenja. Pored toga što sam studirala i igrala košarku za studentski tim, kada se završila sezona počela sam da radim u kancelariji za međunarodne odnose, što mi je jako značilo jer sam uspjela da vidim i tu stranu njihovog života", kaže ona. Prema njenim riječima, tempo života jeste naporan i težak i trebalo je vremena da se privikne na sve, ali na kraju se sve višestruko isplatilo.
"Što se tiče košarke to je bila jedna totalno drugačija priča, čak sam u jednom trenutku pomislila igram li ja uopšte košarku ovdje. Stil igre je veoma različit, ali i sam odnos trenera i igrača, sve je više na prijateljskom nivou, nego kod nas gdje je sve strožije i sa više discipline. Poštuju se pravila, ali oni i uživaju u tom što rade, što mislim da je najvažnije", priča ova uspješna Banjalučanka.
Dodaje da imaju i drugačija pravila i što se tiče same igre u smislu trajanja napada, odbrane, akcije, kao i da je sve više individualiziranio, za razliku od nas gdje je još timska igra.
"Takođe, tamo ne morate moliti za opremu jer vas unaprijed sve čeka, dok se kod nas za bilo šta morate sami izboriti. Najviše mi se svidjela ta njihova praktičnost, zaista sam uživala", kaže Todorovićeva.
Da nije lako biti uspješan i na fakultetu i u sportu slaže se i Todorovićeva, ali smatra da se dobrom organizacijom i velikom željom sve može postići.
"Kako bih uspješno balansirala između fakulteta i sporta, neophodno je da se jako dobro organizujem, mada sam nekad u toj organizaciji i potpuno neorganizovana. Ali, opet mislim da ko uživa u tome i ko hoće da radi sigurno je da može uspješno da iskombinuje te dvije stvari", smatra Todorovićeva.
Ova Banjalučanka nije samo imala priliku da nauči nove stvari, već joj je pružena mogućnost da svoje znanje podijeli sa svojim kolegama na fakultetu, saigračicama, a jednom je čak i držala predavanje u jednoj osnovnoj školi.
Dirka Novickog
Zahvaljujući poznanstvu sa porodicom trenera Dalas Maverika Rikom Karlisom, mlada Banjalučanka Ilijana Todorović je ostvarila još jedan svoj san.
"Rik Karlis me je doveo u kontak sa Dirkom Novickim, koji mi je poslao svoje patike, što je zaista bilo sjajno iznenađenje za mene i nešto što ću uvijek pamtiti", kaže Todorovićeva.