Reforma policije u BiH nije uspjela jer predstavnici Republike Srpske uporno insistiraju na ostanku policije RS, koja je proglašena izvršiocem genocida u Srebrenici, kazao je Tarik Sadović, ministar bezbjednosti BiH i zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
Sadović, između ostalog, naglašava da rad Vijeća ministara BiH nije blokiran.
On tvrdi da ne može u Vijeću ministara BiH podržati odluku o prolongiranju primjene Odluke o kvaliteti tečnih naftnih goriva, neophodnu za privatizaciju Rafinerije u Bosanskom Brodu jer nije upoznat s ugovorom o prodaju naftne industrije RS.
NN: Kako komentarišete propast reforme policije u BiH?
SADOVIĆ: Republika Srpska je tokom 2005. godine više puta odbila da prihvati takozvani Martensov model reforme policije u BiH. Tada, kao i danas, to je bio ključni uslov za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH s Evropskom unijom. Pritisak je rastao i počeo opasno ugrožavati poziciju Republike Srpske. Njeni lideri (o)pozicije izradili su politički sporazum, a onda ga isposlovali kod visokog predstavnika i nekih ambasadora. Parlamenti države i entiteta morali su ga izglasati kao okvir za reformu. Varka iz Republike Srpske je uspjela. Svi su prihvatili ulogu zlatne ribice koja je obećala ispuniti tri evropska principa.
Multietnička direkcija eksperata, osnovana prema sporazumu, poslije godinu dana, jedva je okončala posao.
NN: Zbog čega?
SADOVIĆ: Cijelo vrijeme njen rad pratila je prizemna politizacija jer su politički šefovi naredili direktoru policije RS da bude posmatrač, a ne učesnik. Plan Direkcije predstavlja kompromis sa policijskom strukom. Međunarodna zajednica rekla je da plan počiva na tri europska principa. `Bošnjačke` i `hrvatske` stranke su ga prihvatile kao osnovu za nastavak procesa reforme policije, ali i kao ključ za potpisivanje ugovora Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom. Srpske stranke horski su ga odbile. Prije skoro dvije godine izjavio sam da ćemo se s početkom 2007. godine vratiti na početak. Žao mi je što sam bio u pravu.
NN: Ko je odgovoran za krah pregovora o restrukturiranju policije u BiH?
SADOVIĆ: Pravo pitanje nije `ko je odgovoran`, nego `ko smije biti toliko neodgovoran`. Činjenice će sve reći. Čelnici RS su odbili Martensov plan. Oni su napisali politički sporazum, obavezali se, usvojili ga, a onda u Direkciju poslali posmatrača. Dok je direktor policije posmatrao, istovremeno, najbolji `policajac` RS je učestvovao i saglasio se sa završnim dokumentom. Sada je ministar u Vijeću ministara. Ko je odbio da prihvati kompromisni plan Direkcije? Politička elita RS sve je redovno odbijala, a sada druge optužuje i hvali se kako su nudili kompromis kompromisa. Sjećam se nekog sastanka na kojem su svi srpski političari uglas ponavljali Pediju Ešdaunu kako podržavaju reformu policije uz uslov da ostane policija RS. Meni nije preostalo ništa drugo nego da se pravim Englez. Upitao sam Ešdauna: `Visoki predstavniče, možete li nam predložiti reformu, ali da se ništa ne promijeni?`
NN: Jesu li pregovori o reformi policije trebali da budu vođeni u institucijama, odnosno Vijeću ministara BiH, ili na nivou predsjednika političkih stranaka?
SADOVIĆ: Da se o planu reforme policije izjasnilo Vijeće ministara pokazalo bi se ko je za reformu, a ko nije. Političari iz RS od početka igraju lukavu igru i izbjegavaju da pruže jasne dokaze protiv sebe. Zato su inicirali pregovore o planu koji su napravili policijski stručnjaci. Čuvaju policiju RS kao da je Haški tribunal pravde nije naveo kao izvršioca genocida u Srebrenici i masovnih zločina širom BiH.
Prethodni ministar uputio je Vijeću ministara plan za reformu. Nije ga razmatralo. Ja sam taj isti plan Direkcije proslijedio Odboru za unutrašnju politiku. Volio bih da se o tome što prije izjasnimo.
NN: Koje ćete mjere poduzeti kako bi Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) konačno počela raditi u punom kapacitetu?
SADOVIĆ: Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA je upravna organizacija unutar Ministarstva sigurnosti BiH. Uprkos svim teškoćama ona se razvija u respektabilnu policijsku agenciju koja se mora uhvatiti u koštac sa terorizmom, organizovanim kriminalom, finansijskim kriminalom, ratnim zločinima, trgovinom ljudima kao i svim drugim krivičnim djelima sa međuentitetskim i međunarodnim elementom. Kadrovska popunjenost SIPA je 55 odsto. U toku je izgradnja objekta za potrebe SIPA u Istočnom Sarajevu. Budžet za 2007. godinu je znatno uvećan. Zato sam vršiocu dužnosti direktora rekao da očekujem znatno bolje rezultate ove, a i narednih godina. Oni su mjerljivi brojkama i procentima. Mislim da treba otvoriti još nekoliko regionalnih centara širom BiH radi bolje `pokrivenosti`, primiti u službu mlade, školovane ljude, stalno vršiti edukaciju svih zaposlenih, nabavljati novu opremu i vozila, unaprijediti saradnju sa drugim policijama, MUP-ovima i obavještajnom službom. SIPA mora odmah preuzimati slučajeve iz svoje nadležnosti na cijeloj teritoriji BiH i biti sposobna da ih efikasno rješava. Samo na taj način zauzet će svoje mjesto u sistemu sigurnosti. SIPA se tek mora izboriti za povjerenje građana. Povjerenje u policiju se teško stiče, a lahko gubi. Ukratko, od SIPA želim napraviti bosanski FBI.
NN: Kad će biti raspisan konkurs za izbor direktora SIPA?
SADOVIĆ: Donedavnog direktora SIPA iz reda srpskog naroda postavio je visoki predstavnik. Mislim da na to mjesto sada treba postaviti vrhunskog profesionalca iz reda bošnjačkog naroda s obzirom na to da je direktor Državne granične službe Hrvat, a direktor Službe za poslove sa strancima Srbin. U ovoj osjetljivoj oblasti još se mora održavati nacionalna ravnoteža. Kad bih se samo ja pitao, sutra bi bio raspisan konkurs za direktora.
NN: Hoćete li tražiti izvještaj o radu Obavještajno-sigurnosne agencije BiH?
SADOVIĆ: Obavještajno-sigurnosna služba OSA za svoj rad prvenstveno je odgovorna Predsjedništvu BiH i predsjedavajućem Vijeća ministara, a ne direktno ministru sigurnosti. Svjestan sam da bez dobre koordinacije između obavještajne službe i drugih policijskih agencija ni sistem sigurnosti ne može biti dobar. Savremeni koncept sigurnosti podrazumijeva uvezanost svih obavještajnih policijskih struktura s Oružanim snagama, Finansijskom policijom, Poreskom upravom, bankama i osiguravajućim kućama, čak i zaštitarskim agencijama. Kad dobijem izvještaj o radu OSA pažljivo ću ga pročitati i iznijeti svoj stav o njenim čelnicima. Radi vaših čitalaca moram reći da je ministar sigurnosti politička ličnost i po zakonu se ne smije miješati u operativni rad policije i obavještajne službe.
NN: Hoćete li inicirati smjenu čelnika OSA jer su nezakonito otpuštali radnike, što je potvrdio Sud BiH svojim presudama?
SADOVIĆ: Neću. Neka to urade, ako imaju osnove, oni kojima to zakon nalaže.
NN: Je li rad Vijeća ministara BiH blokiran?
SADOVIĆ: Mislim da nije. Postoji nezadovoljstvo nekih ministara što nije usvojeno par odluka koje su forsirali. Zašto bi rad Vijeća ministara bio blokiran zbog neke odluke ako postoje stotine drugih odluka koje možemo usvojiti bez ikakvih problema. Bio sam neprijatno iznenađen kad nije održana tematska sjednica o pitanjima evropskih integracija oko kojih je postojao konsenzus samo zato što su se predsjedavajući i neke kolege naljutili jer nisu ostvarili svoje namjere. Ja sam imao više razloga za ljutnju jer je dnevni red sjednice napravljen uprkos mom neslaganju s nekim tačkama dnevnog reda. Možda Vijeće ministara mora `preboljeti dječje bolesti`.
NN: Postoji li namjerna opstrukcija rada Vijeća ministara BiH?
SADOVIĆ: Podržavam onaj princip rada koji je predsjedavajući Špirić više puta javno iznosio. Treba da nam budu prioritetne one stvari oko kojih se slažemo. Uvijek ćemo imati spornih pitanja. Ne treba ih dramatizirati. Ona pitanja oko kojih se ne slažemo ne smiju biti razlog za blokadu. Možda treba da ih rješavamo bez medijske galame i prepucavanja, naravno, na bazi argumenata i u interesu građana.
NN: Zašto ne želite dati saglasnost na prolongiranje primjene Odluke o kvaliteti tečnih naftnih goriva?
SADOVIĆ: Prethodni saziv Vijeća ministara je produžio do kraja 2007. godine primjenu Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva. Čini se kako javnost za to slabo zna. Od 2002. godine uvijek se produžava primjena na godišnjem nivou. Ne znam zašto se diglo toliko prašine baš kao da ne postoji odluka kojom se osigurava domaćem proizvođaču nafte da plasira na tržište BiH gorivo lošeg kvaliteta. Ako kupac naftnog sektora traži da mu za nekoliko godina osiguramo tržište za proizvode koji `NISU PO STANDARDU`, onda je moje pravo i dužnost da tražim ugovor kako bih se uvjerio da je to istina. Naravno, postoje i drugi značajni elementi ugovora koji su važni za donošenje odluke. Nevjerovatno je da se prodaje jedan od najvećih resursa, čitav naftni sektor u RS, a od mene se ultimativno traži da vjerujem na riječ. Zar ne mislite da javnost treba da bude bolje upoznata s eventualnim negativnim posljedicama prodaje Rafinerije? Šta je s rizicima kojima će vozači biti izloženi u narednim godinama zbog kupovine lošeg goriva, mogućim malverzacijama i prevarama u smislu uvoza, distribucije i prodaje naftnih derivata? Koliko je efikasan sadašnji sistem kontrole kvaliteta? Hoće li povećana emisija štetnih materija - sumpora, olova itd. uticati na našu okolinu i zdravlje ljudi? Naslušali smo se medijskih hvalospjeva, a o mogućim posljedicama, izgleda, niko ne smije govoriti. Kako će se riješiti pitanje nekoliko stotina radnika koji su krajem 1992. godine otpušteni s posla samo zato što su imali bošnjačko ili hrvatsko ime?
Radna grupa sastavljena od predstavnika oba entiteta nije se usaglasila oko odluke. Pita li njih neko zašto se nisu usaglasili?
Resorni ministar predložio je da na svakom `pištolju` za točenje lošijeg goriva umjesto sadašnjeg naziva `NIJE PO STANDARDU` piše `PROIZVEDENO U BiH`. Zašto bi pravili tako lošu reklamu svojoj državi? Zašto npr. nije napisano `PROIZVEDENO U RS, NIJE PO STANDARDU`?
Ne razumijem i ne prihvatam da prodaja čitavog naftnog sektora bude obavijena velom službene tajne, pogotovo što kompanija u 100 odsto vlasništvu druge države kupuje našu kompaniju u većinskom državnom vlasništvu. Naravno da želim da Rafinerija proradi, a radnici `progledaju` ali mi zbog toga niko neće bacati prašinu u oči.
NN: Zašto se, kako tvrdite, krije ugovor s ruskim kupcem Rafinerije nafte Bosanski Brod?
SADOVIĆ: Oni koji kriju ugovor imaju razlog zašto ga kriju. Pitajte njih ako smijete. Pitajte ih ko će platiti obaveze rafinerija po osnovu poreza i doprinosa jer kupac će platiti samo komercijalne obaveze!
NN: Bojite li se da bi propast prodaje ove rafinerije mogla štetno uticati na ostale investicije u BiH?
SADOVIĆ: Zašto bih se bojao ako se ne boje oni koji ne daju zamjeniku premijera i ministru sigurnosti da se upozna s onim o čemu bi trebalo da se izjasni? Strah me je investicija koje nose oznaku `službena tajna`.