BANJALUKA - Od rođenja bolujem od cerebralne paralize. Ne mogu samostalno da hodam, ali uz pomoć svoje majke uspijevam da idem u školu i budem odličan učenik. Ona je cijeli dan uz mene u školi, a od kuće do škole me nosi na svojim leđima samo da ja ne bih odustala, riječi su kojima svoju potresnu ispovijest započinje četrnaestogodišnja Slađana Kajkut iz sela Jagare nadomak Banjaluke, učenica osmog razreda Osnovne škole "Milan Rakić" u banjalučkom naselju Karanovac.
Ova skromna djevojčica potištenog glasa kaže da želi samo dvije stvari u životu - da nastavi školovanje u nekoj od banjalučkih srednjih škola i da ide na liječenje, ali te dvije želje, bez pomoći ljudi dobre volje neće biti izvodljive.
Dok njeni vršnjaci razmišljaju o nastavku školovanja, bave se sportom, putuju, počinju da izlaze u grad, ona i dalje na majčinim leđima, uporno i bez izostanaka ide u školu.
Majka, koja je uz nju po cijeli dan, kako u školi tako i kod kuće, nije zaposlena, kao ni otac, a žive od dječjeg dodatka koji iznosi 90 KM i primanja za tuđu njegu od 41 KM.
"Naša mjesečna primanja iznose 131 marku, a samo rata kredita koji smo podigli za njeno školovanje i liječenje iznosi 158", kazala je Slađanina majka Milja Kajkut, čiji je cijeli život posvećen kćerki, njenom ozdravljenju i školovanju.
Pomoć
Slađana želi da ide na liječenje i dalje školovanje, a za to joj je potrebna pomoć humanih ljudi
Prije nego što joj je kćerka krenula u osnovnu školu, majka Milja je prihvatila da će kroz cijelo školovanje biti uz Slađanu, pomagati joj prije, u toku i poslije časova, jer ona nije sposobna da se brine sama o sebi.
"Ona je od početka škole odličan đak i želim da to svi znaju i da joj na bilo koji način pomognu, jer njena hrabrost i upornost ne poznaju granice, a ona ne želi mnogo, samo da se liječi i ide u školu", kazala je Milja drhtavim glasom. Majka je uz Slađanu svaki trenutak, nosi je u školu više od tri kilometra na leđima i kaže da joj to uopšte nije teško, jer samo želi da pomogne svojoj Slađani u ostvarenju želja.
Kaže da je u školi vodi iz jedne učionice u drugu, u zavisnosti koji čas ima, te joj donosi vodu i hranu i pomaže joj da ide do toaleta.
"Čini mi se da bih išla glavom kroz zid, samo da uspijemo i da ona ostvari svoje želje, a za to treba samo neko da stane iza nas i pomogne", rekla je uporna majka, koja ovim pokazuje da majčinska ljubav ne poznaje granice.
Ona kaže da bi bilo dobro kada bi Slađana otišla na rehabilitaciju i vježbe u neku banju, kako bi njene noge bile funkcionalnije, ali da za nešto takvo nemaju novca i da im je potrebna pomoć humanih ljudi.
Njihove komšije kažu da su Slađana i Milja pravo čudo i da ih svakog jutra i poslijepodneva možete sresti na putu od Jagara do škole u Karanovcu.
"Najtužnije je kad vidim Milju kako je nosi, a onda kad joj sjedi na koljenima dok odmaraju to je zaista tužna slika", rekao je jedan komšija.
U Osnovnoj školi "Milan Rakić" u Karanovcu, koju inače pohađaju 164 učenika, imaju samo riječi hvale za Slađanu i naglašavaju da je odličan đak i da po znanju i marljivosti ne zaostaje za ostalim vršnjacima, koji su je, inače, odlično prihvatili od prvog dana.
Svi ljudi dobre volje koji žele pomoći Slađani kako bi nastavila liječenje i školovanje mogu uplatiti sredstva na tekući račun Milje Kajkut 5620998025295009, otvoren u NLB Razvojnoj banci.
