Iako je posljednjih godina pedofilija jedan od najaktuelnijih problema u BiH, seksualno zlostavljana djeca ne primaju pravovremenu i adekvatnu pomoć od društva, a žrtve i porodice često su izložene provokacijama.
Najčešće prepušteni sami sebi djeca žrtve i njihove porodice prolaze kroz težak period, dok, zbog zakonskih nedorečenosti, pedofili budu uglavnom osuđeni na minimalne kazne. Tako žrtve od društva budu odbačene, a nasilnici ni približno potrebno vrijeme u zatvorima. Ipak, iako je seksualno iskorištavanje i nasilje nad djecom u našoj zemlji sve učestalije, stručnjaci upozoravaju da zlostavljana djeca ne primaju adekvatnu pomoć od društva. Takođe, na nivou BiH i dalje ne postoji niti jedna državna institucija za zaštitu i praćenje poštovanja prava djece.
Primjer za to je i četrnaestogodišnja S. iz Kobaša kod Srpca, žrtva pedofila, na koju je tek nakon što je u medijima pisano o tragediji koja ju je zadesila, javnost obratila više pažnje.
Merima Zejnić, majka djevojčice koja je prije četiri godine bila žrtva pedofila, kaže da je njena kćerka nakon što je bila zlostavljana od prvog komšije, dugo živjela izolovana i napuštena od mnogih. Nesretna majka priča da je njena djevojčica svakodnevno, u školi i na putu do škole, doživljavala provokacije, drugarice više nisu željele da se druže s njom, a ni neki nastavnici nisu bili voljni da joj pruže podršku.
Šok i povučenost: "Nakon tragedije koja ju je zadesila, moja djevojčica ni s kim nije komunicirala, stalno je držala spuštenu glavu. Danima je znala ležati na krevetu i ni skim ne progovoriti ni riječ. Moje dijete je živjelo na najjačim anidepresivima i tabletama za spavanje. Poslije svega što je preživjela, osjećala je strahove, oblačila silnu robu na sebe, a znala je odlutati i od kuće", sjeća se majka najtežih dana.
Danas ova djevojčica, uz pomoć stručnih lica, dobrih ljudi koji je posjećuju, ali i svesrdne pomoći majke koja joj je najveća podrška, polako pokušava da prevaziđe traume koje je preživjela.
"Nakon dugo vremena, moje dijete danas se bolje osjeća, komunicira s drugim osobama, a ponekad joj zaiskri i osmijeh na licu, što je prije samo nekoliko mjeseci bilo nezamislivo ", priča ova majka.
Dodaje da je veliku pomoć i podršku u prevazilaženju krize njena djevojčica dobila nakon objavljivanja članka u "Nezavisnim novinama". Do tada ih, kako ističe, nikada niko nije obišao.
"Mnogi su znali kakva se tragedija desila mojoj porodici i da sama u teškim uslovima školujem mojih petoro djece, ali, nažalost, nikoga nije za to bilo briga. Međutim, kada sam prije nekoliko mjeseci odlučila javno da progovorim i kada su vaše novine pisale o tragediji koja je zadesila moju kćerku, počeli su se javljati dobri ljudi, ali i neka udruženja i ustanove", ističe ova majka.
Iako pravda nije zadovoljena i pedofil, koji je njenoj kćerki uništio život, nije adekvatno kažnjen, Merima je, kaže, presrećna što je vidljiv pomak kada je u pitanju oporavak njene kćerke.
Pomak u ozdravljenju zbog dobrih ljudi: "Nakon što je u novinama izašla priča o mojoj djevojčici, dosta ljudi je zvalo telefonom, a posjetili su nas i iz Kancelarije ombudsmana za djecu RS, Udruženje samohranih roditelja 'Ponos', učenici Srednje škole iz Srpca... Te posjete mojoj kćerki su mnogo značile. Veoma joj je bitna komunikacija s ljudima, jer je ranije doživljavala mnogo uvreda i provokacija", priča ova majka, dodajući da je, nažalost, njena kćerka prije nekoliko dana doživjela veoma ružne provokacije od komšinice, zbog čega je dva dana bila u šoku.
A da se sudbina zaista nemilosrdno poigrala s ovom porodicom dokaz je i teška situacija u kojoj se majka i njena djeca već godinama nalaze.
Naime, ova samohrana majka sa svojih petoro mališana živi na ivici bijede i u uslovima krajnje nehumanim za život. Šestočlana porodica uglavnom preživljava od dječjeg doplatka i povremenih nadnica koje Merima zaradi. Ipak, priča ova četrdesetogodišnja žena, sada joj je najvažnije da se njenoj kćerki nakon dugo vremena bar malo povratila volja za životom.
Iako se, kako kaže, njena djevojčica osjeća bolje, ipak, i dalje treba stručnu pomoć psihologa i psihijatra, a redovno ide i na terapije.
A četrnaestogodišnja S. kao nešto najljepše što joj se dogodilo u posljednje vrijeme izdvaja odlazak na more u Kumbor koje joj je, uz preporuku Centra za socijalni rad, omogućio Javni fond za dječju zaštitu RS. Tu je, priča, stekla nove prijatelje, družila se, a osvojila je i neke nagrade.
"Na moru mi je bilo super. Kupala sam se i družila s prijateljima. Organizovana su i takmičenja, a ja sam dobila i neke diplome", tiho priča S.
Da je kod djevojčice primjetan napredak u opravku potvrdili su i u Udruženju samohranih roditelja "Ponos ", ali i u Kancelariji ombudsmana za djecu RS, koji su ovu djevojčicu nekoliko puta posjetili.
Vrijeme liječi rane: "Kada smo prije nekoliko mjeseci, prvi put posjetili ovu porodicu, zatekli smo djevojčicu u izuzetno teškom psihičkom stanju. Nije ni s kim razgovarala, povlačila se u sebe i stalno je držala spuštenu glavu. Primijetili smo da se danas mnogo bolje osjeća, želi da komunicira i druži se, što je, u odnosu na njeno ranije stanje, veliki napredak", priča Ramzija Spahić, predsjednica Udruženja samohranih roditelja "Ponos ", koje je prvo posjetilo ovu porodicu nakon saznanja o tragediji koja ih je zadesila.
Djevojčica iz Kobaša je samo jedna u nizu žrtava pedofije, najgnusnijeg zločina koji posljednjih godina u BiH postaje sve češća pojava. Stručnjaci navode da je teško i pretpostaviti koliki je tačan broj takve djece u našoj zemlji. Ističu da većina zlostavljača i zlostavljanih svoje mračne tajne skrivaju duboko u sebi, a tek manji dio biva otkriven.
Merima je jedna od rijetkih majki koja je smogla snage da u javnosti priča o tragediji koja je zadesila njenu kćerku. Mnogo je više onih koji duboko u sebi skrivaju mračnu istinu, jer znaju da će biti šikanirani i odbačeni od društva i države.
Nema pomoći: Činjenica je da se javnost s vremena na vrijeme zgrozi otkrivanjem pojedine pedofilske afere. Nažalost, mnoge od njih, prilično brzo, kad siđu s novinskih naslovnica, padnu u zaborav. Jedan od posljednjih primjera pedofilije koji je zgrozio bh. javnost jeste slučaj trinaestogodišnje S.J. iz Tuzle, koju su seksualno iskorištavali ugledni ljekar i poduzetnik. Ovo je još jedan primjer da se nasilje nad djecom dešava u svim društvenim slojevima, te da, nezavisno od stepena obrazovanja, pedofila ima svuda oko nas, a djeca nisu uopšte zaštićena.
Violeta Rožić, psiholog u banjalučkom Centru za socijalni rad, navodi da je neophodno osnivanje Kancelarije dječjeg pravobranioca, odnosno institucije koja bi se bavila isključivo problemima koji se odnose na zlostavljanje djece.
"Ta institucija bi podrazumijevala postojanje stručnjaka koji bi prošao kroz određene obuke i stekao vještine i znanja o tome kako pristupiti djetetu koje je pretrpjelo neki oblik zlostavljanja", pojašnjava Rožićeva.
Ističe da je u slučaju seksualnog zlostavljanja djeteta veoma bitno i da roditelji ojačavaju svoju djecu kako bi ona znala prepoznati situaciju koja je opasna za njih i kako izaći iz takve situacije.
Iz Kancelarije ombudsmana za djecu RS ističu da seksualno zlostavljana djeca kod nas ne primaju adekvatnu pomoć od društva, te da ona i njihove porodice nerijetko ostanu prepuštena sama sebi.
"Ako se uzmu u obzir sve posljedice koje počinjeno djelo ostavlja na odrastanje djeteta, onda je jasno da su psihosocijalne mjere neophodne i djetetu žrtvi, ali i njegovoj porodici, da bi, koliko je to moguće, bile ublažene posljedice počinjenog. Nažalost, pravovremena i adekvatna pomoć i podrška i djetetu i porodici kod nas je danas izostala", navodi Nada Grahovac, ombudsman za djecu RS.
Prema njenim riječima, u toku 2009. godine, ombudsmanu za djecu RS su prijavljena tri slučaja seksualno zlostavljane djece, dok je u toku ove godine prijavljeno sedam takvih slučajeva.
Preventivno djelovanje: Grahovčeva ističe da je u cilju preventivnog djelovanja neophodno obezbijediti programe obrazovanja i informisanja djece o svim oblicima seksualnog nasilja, te da u tome naročito važnu ulogu treba da imaju vaspitno-obrazovne ustanove.
"Konvencija o pravima djeteta obavezuje države potpisnice da preduzimaju sve odgovarajuće mjere za bolji fizički i psihički oporavak i socijalnu reintegraciju djeteta koje je žrtva nekog oblika zanemarivanja, mučenja ili bilo kojeg drugog oblika nehumanog ili ponižavajućeg postupanja. Takav oporavak i reintegracija se odvijaju u sredini koja podstiče zdravlje, samopoštovanje i dostojanstvo djeteta. Nažalost, u našoj dosadašnjoj praksi i nakon procesuiranja pojedinih slučajeva, došli smo do saznanja da su djeca žrtve prepuštena sama sebi", navodi Grahovčeva.
Preduslov kvalitetan zakon: Ističe da je za jačanje sistema zaštite djece i njihovih prava i interesa preduslov kvalitetan zakon koji će prepoznati sve aspekte ovih za djecu najtežih vidova zlostavljanja, te da zakonom utvrđene sankcije moraju biti adekvatne težini počinjenog djela.
"Djecu koja su žrtve nasilja treba ohrabriti da o problemu govore i da traže pomoć. Pri tome oni moraju znati kome se u datom trenutku mogu obratiti i kakvu pomoć mogu i moraju dobiti.U svim ovim slučajevima je vrlo važno da reakcija nadležnih institucija bude brza i adekvatna. U protivnom, posljedice po dijete mogu biti još teže ", upozorava Grahovčeva.
Pokretanje istrage: Navodi da ombudsman za djecu u svim slučajevima, kada po bilo kom osnovu dođe do saznanja o počinjenom nasilju nad djetetom, odmah traži izvještaj Centra za socijalni rad o preduzetim mjerama, Centru nalaže preduzimanje odgovarajućih mjera i prati njihovo dalje postupanje kao i drugih institucija.
"Radeći na svakom predmetu pojedinačno, istovremeno identifikujemo slabosti u dijelovima sistema i u tom pravcu predlažemo mjere. Mora se znati šta je čija nadležnost i odgovornost. U tom smislu smo i predložili niz mjera koje mogu doprinijeti boljoj zaštiti djeteta u ovoj oblasti", navodi Grahovčeva, dodajući da za slučajeve nasilja nad djetetom najčešće saznaju iz medija.
Kao pozitivan slučaj saradnje navodi i primjer djevojčice iz Kobaša, o čijem slučaju su saznali, takođe, putem medija.
"Dva puta smo bili u ovoj porodici, naložili Centru odgovarajuće postupanje, bili u stalnom kontaktu s porodicom i Centrom i to je dalo rezultate. I djevojčica i njena majka su nam potvrdile da se ona bolje osjeća", kaže Grahovčeva.
Ona dodaje da je takođe, po prijedlogu Centra za socijalni rad, djevojčica boravila deset dana u Kumboru i da joj je boravak na moru izuzetno prijao. "Nedavno smo kontaktirali Javni fond dječje zaštite RS koji će omogućiti boravak ove djevojčice u još jednoj smjeni u programu socijalizacije. Ovaj primjer je još jedan dokaz da se u rješavanju pitanja koja se odnose na djecu moraju uključiti sve nadležne institucije i da zajednički moraju tražiti najbolje rješenje u interesu djeteta", navodi Grahovčeva, napominjući da ovaj slučaj još nije završen, te da Centar mora stalno da prati situaciju i, zavisno od potreba, da reaguje.
Žrtve djeca od tri do 12 godina: Ranka Kalinić, specijalista dječje psihijatrije u banjalučkom Centru za mentalno zdravlje, navodi da su žrtve pedofila uglavnom djeca uzrasta od tri do 12 godina, ali da su zabilježeni i slučajevi kada su žrtve bila i manja djeca.
Prema riječima Kalinićeve, u Centar za mentalno zdravlje se godišnje javi između troje i petoro djece, žrtava pedofilije, uglavnom na insistiranje policije, a prije početka sudskog procesa.
"Najčešće su roditelji ti koji otkriju da je dijete zlostavljano, jer dolazi do promjena u ponašanju i opštem funkcionisanju djeteta, a zavisno od uzrasta djeteta i simptomi su različiti. Takođe, i pedijatri i porodični ljekari mogu posumnjati na zlostavljanje djeteta, na osnovu nekih tjelesnih pokazatelja koji se ponavljaju", navodi Kalinićeva.
Ističe da su posljedice koje mogu imati žrtve pedofila mnogobrojne, od tjelesnih do psihičkih promjena te da su, zavisno od uzrasta djeteta, posljedice traumatskog iskustva različite.
"Na mlađem uzrastu, uslovno rečeno, djeca 'lakše' prerade traumu, jer naprosto ne shvataju šta im se desilo. Međutim, djeca školskog uzrasta mnogo teže 'izlaze' nakraj s traumatskim iskustvom i može se reći da to iskustvo značajno utiče na njihov psihosocijalni razvoj", pojašnjava Kalinićeva.
Tretmani: Dodaje da je tretman djece koja su bila žrtve seksualnog zlostavljanja kompleksan, te da zavisi od više činilaca.
"Zavisno od 'težine' simptoma u radu s djecom bude uključena medikamentozna terapija, a zatim, zavisno od uzrasta djeteta, primjenjuju se različite vrste psihoterapije. Takođe je obavezan i rad s roditeljima djece", navodi ovaj psihijatar za djecu.
Stručnjaci upozoravaju da malo ko u svom krugu poznanika, prijatelja ili članova porodice može prepoznati pedofila. Navode da se uglavnom radi o osobi koju dijete jako dobro poznaje i kojoj vjeruje.
"Klasična upozorenja roditelja djeci da ne uzimaju slatkiše od nepoznatih osoba, ne stupaju u razgovor s nepoznatim osobama, veoma često su neprimjenjiva u slučaju pedofilije, jer su pedofili najčešće osobe iz okruženja djeteta, znači osobe koje dijete poznaje", upozorava dr Ranka Kalinić.
Preventivno djelovanje: Nada Grahovac ističe da se samo seksualno nasilje manifestuje kao perfidan i skriven oblik i vrlo teško se otkriva.
"S jedne strane, razlog tome 'leži' u prisutnom patrijarhalnom vaspitanju i vjerovanju da je nasilje privatni problem porodice kojoj dijete pripada, a s druge strane, razlog je moć izvršioca za koje je dijete vezano i od koga je vrlo često bilo zavisno emocionalno ili ekonomski", pojašnjava ovaj ombudsman, ističući da poseban problem predstavlja trgovina djecom radi seksualnog iskorištavanja, gdje se radi zarade djeca navode i podstiču na pružanje seksualnih usluga.
Istraživanja pokazuju da se nasilje dešava u svim društvenim slojevima, nezavisno od prihoda, vrste i stepena obrazovanja, kulture i društvenog statusa. Takođe, navodi Grahovčeva, istraživanja pokazuju i da se većina silovanja dešava ili u kući žrtve ili počinioca.
"Počinilac je najčešće lice koje žrtva dobro poznaje i kome bez rezerve vjeruje. To su lica za koja nikada ne bismo pomislili da bi to uradila, to su lica bez prethodno postavljenih psihijatrijskih dijagnoza i bez policijskog dosijea, a žrtva može biti svako dijete. Dijete je žrtva jer mu vjeruje, vjeruje da ono što radi, radi za njegovo dobro", navodi Grahovčeva, ističući da djeca danas teško mogu prepoznati ovu vrstu nasilja koje im se dešava.
"A kad to i prepoznaju, o tome ne govore jer se boje i stide. Boje se da će osramotiti porodicu, da im se neće vjerovati, da su oni krivi za to... Boje se počinilaca koji ih različitim prijetnjama i ucjenama drže u strahu od posljedica koje će im se desiti ako progovore", kaže Grahovčeva.
Zato je, ističe, obaveza odraslih, roditelja, nastavnika i drugih da svaku izjavu djeteta koja upućuje na zlostavljanje od bilo koga ozbiljno shvate i provjere.
Stručnjaci upozoravaju da djeca o tome nikada ne lažu, i da oni koji ih slušaju i pri tome čuju šta govore mogu prepoznati postojanje nekog od oblika nasilja koje dijete trpi.
Sigurno je da je zaštita od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece moguća jedino kroz efikasnije djelovanje svih nadležnih institucija, aktivniju ulogu škole i porodice, ali i strože kažnjavanje pedofila.
Posljedice zlostavljanja
Prema riječima omdusmana Nade Grahovac, seksualno zlostavljanje predstavlja jedan od najtežih oblika narušavanja tjelesnog i duhovnog integriteta djeteta.
"Za razliku od fizičkog zlostavljanja djeteta, seksualno zlostavljanje najčešće ne ostavlja spolja vidljive tragove, ali psihičke traume ostaju zauvijek. Dijete odrasta sa grižom savjesti i osjećanjem da je samo tome doprinijelo i da je krivo, osjeća se izdatim i prevarenim, gubi povjerenje u sebe i druge ljude, teško uspostavlja komunikaciju, ima poremećaj u koncentraciji, živi sa strahom i stidom, poniženo i povrijeđeno", pojašnjava Grahovčeva, dodajući da veoma često zlostavljana djeca žive sama sa svojim strahovima koji ih vode u depresiju, koja se može manifestovati tek u odraslim godinama.
Potcijenjen zločin (premale kazne)
Iz Kancelarije ombudsmana za djecu RS ističu da kazne izrečene počiniocima pedofilije najčešće nisu adekvatne počinjenom djelu, te da zbog zakonske nedorečenosti, uglavnom dobijaju minimalne kazne.
Naime, prema važećem Krivičnom zakonu RS, onaj ko izvrši obljubu ili drugu polnu radnju nad djetetom, kažnjava se zatvorom od jedne do osam godina. "Onaj ko izvrši nasilnu obljubu ili drugu polnu radnju nad djetetom kazniće se zatvorom od tri do petnaest godina", stoji u tački dva istog člana. Ipak, iako je zakonodavac dao mogućnost izricanja i težih kazni u rasponu npr. od tri do petnaest godina, Grahovčeva ističe da budu izricane samo minimalne kazne.
"Najnovijim izmjenama i dopunama zakona propisane kazne su pooštrene ali još nedovoljno. I dalje je problem što je minimalna kazna tako mala, tako da bi nove izmjene zakona morale ići u pravcu povećanja minimalne kazne za ova djela", navodi ovaj ombmudsman za djecu.
Poručuje da ni jedna kazna nije dovoljna za počinioca, jer je uništio dječji život, ali ako bude izrečena kazna od godinu ili dvije zatvora onda je to novo nasilje nad djetetom.