BEOGRAD - Posljednji živi ljekar koji je bio u konzilijumu od sedam eksperata koji su se starali o doživotnom predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu do njegove smrti, prof. dr Predrag Lalević danas je predstavio knjigu "S Titom po svetu", u izdanju " Službenog glasnika".
O knjizi su pored autora, govorili i prof. dr Miroljub Labus i direktor izdavačke djelatnosti " Glasnika" i urednik knjige Petar Arbutina, dok je kćerka autora Maja Piščević pročitala odlomke iz predgovora koji je neposredno prije smrti napisao Živorad Kovačević.
Ova knjiga se izdvaja u mnoštvu napisa o Titu, jer je njen autor imao jedinstvenu priliku da 16 godina bude uz Tita na putovanjima.
Prema riječima urednika, Lalević je autentičan svjedok koji, s jedne strane, kompetentno govori o Titovim zdravstvenim problemima i, s druge strane, zapisuje svoje lične utiske o zemljama koje je Tito posjetio i liderima sa kojima se sretao.
Za Arbutinu je ova knjiga najbolji primjer "sekundarne istorije" koja će jednoga dana biti nezaobilazna građa za svako ozbiljno istraživanje neke epohe ili istorijske ličnosti poput Tita.
Lalević je ispričao mnoge događaje koji su poznati svima, dajući im lični pečat, uz poptunu iskrenost jer ne mora nikome da se dodvorava niti da sebe "uljepšava", smatra urednik.
Miroljub Labus je objasnio svoje prisustvo na promociji činjenicom da se već više od dvije decenije porodično druži sa autorom pošto su "komšije" na Kopaoniku i imao je priliku da iz prve ruke sluša njegove reminiscencije na putovanja sa predsjednikom SFRJ koji je igrao važnu ulogu na svjetskoj političkoh sceni.
Za Labusa je bitno da se te intimne ispovijesti poklapaju sa onim što se sada nalazi u knjizi i odao je priznanje Laleviću da je pisao nepretenciozno, strogo se držeći svoje uloge ljekara, bez političkih ocjena, sa distancom i dužnim poštovanjem prema Titu, koga i dan-danas zove predsjednikom.
Lalević koji je, uprkos 84 godine, izuzetno vitalan i pun duha, konstatovao je da je do sada imao samo iskustvo pisanja stručnih tekstova i ovo je prvi pokušaj da izađe iz tog okvira. Pošto se često sretao sa pitanjem zašto je čekao 30 godina da napiše ovu knjigu, Lalević je odgovorio da se poslije Titove smrti sretao sa najgorim tračevima i neistinama koje su ljudi objavljivali, uvjereni da više nema nikoga ko bi ih mogao demantovati. To je kod njega izazvalo takvo gađenje da je prekršio ljekarski kredo da je nepristojno iznositi detalje iz privatnog života pacijenta.
On je istakao da je Tito bio 68 dana u komi i na aparatima za vještačko disanje i to zvanično nije napisano ni u izvještaju konzilijuma poslije njegove smrti, a smatrao je da te, za istoriju važne podatke nema pravo da prećuti.