Titova pećina u Drvaru, jedna od najposjećenijih turističkih destinacija bivše Jugoslavije koju je prije rata posjećivalo oko 150.000 posjetilaca godišnje, polako vraća stari sjaj i značaj.
Poslije prošlogodišnjeg obnavljanja dvije drvene barake sve je više posjetilaca Titove pećine, a procjenjuje se da ju je tokom ovog ljeta posjetilo oko 5.000 ljudi.
"Imamo namjeru da obnovimo cijeli kompleks Titove pećine i Muzej '25. maj'. Dobili smo određena obećanja za finansijsku pomoć tako da ćemo do sljedeće godine napraviti projekat sanacije", izjavila je Anka Papak-Dodig, načelnik opštine Drvar, dodajući da ipak nije moguće da sanacija bude završena sljedeće godine.
Ulaz u Titovu pećinu za sada ne naplaćuju, a najveći broj posjetilaca privlači priča o desantu na Drvar, borbi oko pećine i Titovom bijegu kroz pećinu.
Adolf Hitler je 1944. godine povjerio generalu Lotharu Rendulicu, komandantu 2. oklopne njemačke armije, desant na Drvar s ciljem likvidiranja Josipa Broza Tita, tadašnjeg vrhovnog komandanta Jugoslovenske armije. Tadašnji Titov Drvar bio je centar oslobođene teritorije i sjedište Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, AVNOJ-a, Nacionalnog komiteta, Vrhovnog štaba i savezničkih vojnih misija. Okolinu Drvara branili su 1. proleterski, 5. bosanski, 8. dalmatinski korpus i Oficirska škola Jugoslovenske vojske.
Uz Vrhovni štab nalazio se prateći bataljon od tri pješadijske čete, jedna protivavionska četa, eskadron konjice i tenkovski vod.
Rendulic je pripremio višestruki napad iz smjerova Sarajevo, Jajce, Banjaluka, Prijedor, Bihać i Knin. General je kao špicu napada odlučio da upotrijebi 500. SS lovački bataljon. To je bila eksperimentalna jedinica - jedina vazdušno-desantna SS trupa. Bataljon je brojao 900 ljudi, od kojih su većina bili kažnjenici.
Dok su se Drvar i okolina budili tog sudbonosnog dana, 25. maja 1944. godine, dana koji je kasnije obilježavan kao Dan mladosti, kao i Titov rođendan, iako je on rođen 7. maja 1892. godine, ništa ne sluteći, na zagrebačkom i banjalučkom aerodromu počeli su urlati avioni s ukrcanim 500. SS bataljonom i lovačko-bombarderskom prethodnicom...
Malo poslije šest časova ujutro Drvar su nadletjela dva izviđačka aviona. Samo nekoliko minuta kasnije započelo je bombardovanje. Oko sedam časova otvorili su se prvi padobrani i već za 15 minuta su bili na zemlji. Tek nakon što su zauzeli sve ciljeve Nijemci su shvatili da su pogriješili Titovu lokaciju i počeli su napadati tamo gdje je pružan najveći otpor - Titovu pećinu.
Tita su odbranile 3. dalmatinska i 6. lička brigada, a nakon novog naleta padobranaca Tito je iskoristio trenutak i zajedno sa saradnicima pobjegao iz pećine i iz Drvara. To je ujedno bio i jedini neuspjeli desant u Drugom svjetskom ratu. Drvar je tog dana dobio svoje mjesto na karti svijeta i na stranicama školskih udžbenika istorije pod imenom Titov Drvar.
Danas pećina izgleda skoro isto kao i prije rata. Do pećine se stiže kozjom stazom uz koju bi se bilo gotovo nemoguće popeti bez željeznih rukohvata. Poslije petominutnog uspona dolazi se do baraka, koje su nažalost i dalje potpuno prazne, a iza kojih se nalazi ulaz u pećinu.
O omogućavanju posjetiocima da uđu u pećinu trenutno se ne razmišlja jer tokom proljeća i ljeta kroz pećinu teče voda, koja se u kaskadama slijeva pored staze kojom se dolazi do pećine. Činjenica da se u pećinu ne ulazi posjetioce koji prvi put dolaze na ovo mjesto djelimično razočarava, ali nezadovoljstvo kompenzuje pogled na Drvar sa platoa ispred pećine, kao i lijepo prirodno okruženje.
Ponovno otvaranje muzeja i kompleksa svakako će upotpuniti turističku ponudu Drvara i privući više posjetilaca.