Gradovi koje su stručnjaci proglasili najzagađenijima na svijetu, prilično su mali i nepoznati čak i u vlastitim zemljama. Ipak, više od 10 miliona ljudi snosi posljedice tog očiglednog nemara prema čovječanstvu i prirodi. Zagađenja u ovim gradovima prouzrokuju rak, deformacije novorođenčadi, mentalnu retardaciju i kratak životni vijek.
"Ovakva zagađenja uzrokuju nevjerovatno zlo, naročito djeci", izjavio je Ričard Fuler, osnivač instituta "Blacksmith" za proučavanje i zaštitu okoline, koji je i sačinio ovu listu.
Bitno je napomenuti da najzagađeniji gradovi nisu poređani nikakvim posebnim redom. Poređati ih po zagađenosti ne bi imalo smisla. Ono što im je zajedničko jeste da je život u svim ovim gradovima skoro zastrašujući.
Linfen (Kina)
Zagađenost je posebno kulminirala u kineskom gradu Linfen, koji ima 3.000.000 stanovnika, a radi se o zagađenju ugljenom prašinom. Izvor zagađenja su automobili i industrijsko zagađenje.
Riječ je o malo poznatom gradu u kineskoj provinciji Šansi, s kojim je u poređenju London poput prirodnog parka. Šansi je srce kineske rudarske industrije, jer je ovaj kraj izuzetno bogat ugljem. O kakvoj se zagađenosti radi, svjedoči i to da nigdje nećete vidjeti veš na štrikovima, jer će prije pocrniti nego osušiti se. Kineska državna agencija za ekologiju je označila Linfen kao grad s najzagađenijim vazduhom u Kini.
Ako se uzme u obzir da je u nekim ranijim istraživanjima od 20 najzagađenijih gradova 16 u Kini, onda se samo može zamisliti nivo zagađenosti vazduha u Linfenu. Situacija je obično najgora uveče kada se stanovnici prosto guše u ugljenoj prašini.
Tjanjing (Kina)
U gradu Tjanjing, sa 140.000 stanovnika, veliko je zagađenje olovom i drugim teškim metalima. Izvor zagađenosti su rudnici i prerada olova.
Ovaj industrijski grad nalazi se na sjeveroistoku Kine. U ovom gradu proizvedu skoro polovinu kineske proizvodnje olova. Usljed zastarjele tehnologije i još zastarjelijih propisa, većina toksičnih materijala završi u vodama i tlu Tjanjinga, a zatim i u organizmu djece, što prouzrokuje smanjenje IQ. Pronađeno je da pšenica koja je rasla u okolini Tjanjinga ima 24 puta više olova od kineskog standarda, koji je opet viši od ostalih svjetskih standarda.
Sukinda (Indija)
U indijskom gradu Sukinda, sa 2.600.000 stanovnika, tip zagađenja su heksavalentni hrom i drugi materijali. Izvor zagađenja su rudnici hroma.
Ukoliko ste gledali Erin Brokovič, onda znate šta je heksavalentni hrom, teški materijal koji je prilično kancerogen. U Sukindi se nalazi jedan od najvećih rudnika hroma na svijetu, a 60 odsto vode za piće sadrži ovaj hrom i to duplo više od međunarodnih standarda. Indijske grupe za zaštitu zdravlja procjenjuju da je čak 84,7 odsto smrti povezano s bolestima izazvanih hromom, a najalarmantnije je što nema rješenja problema.
Vapi (Indija)
U drugom indijskom gradiću, sa 71.000 stanovnika, tip zagađenja su hemikalije i teški metali, a izvor zagađenja su industrijska postrojenja.
Indija je ipak daleko manje zagađena od susjedne Kine, a razlog tome je što se industrija ove zemlje daleko sporije razvija od kineske. Međutim, Indija pored Sukinde ima još jedno žarište - Vapi, gdje je glavni industrijski pojas Indije. U gradskoj vodi Vapija nalazi se čak 96 puta više žive nego što je dozvoljeno prema standardima SZO (Svjetske zdravstvene organizacije). Teški metali su takođe prisutni u vazduhu, što situaciju čini katastrofalnom.
La Oroja (Peru)
U peruanskom gradu La Oroja, sa 35.000 stanovnika, tip zagađenja su živa, bakar, cink, a izvor zagađenja su teški metali.
U La Oroji, rudarskom mjestu u peruanskim Andima, nalazi se fabrika korporacije Doe Run, čije je sjedište u američkoj državi Misuri. Ujedno je to i vodeća fabrika na svijetu po količini ispuštenog toksičnog olova u okolinu. Čak 99 odsto djece u krvi ima više žive nego što je to dozvoljeno. Pa čak i da se smanji emisija, živa će ostati u tlu La Oroje vijekovima.
Dzerzinsk (Rusija)
U ruskom gradu Dzerzinsku, sa 300.000 stanovnika, tip zagađenja su hemikalije, toksični bioproizvodi, uključujući sarin. Izvori zagađenja su proizvodnja hemijskog naoružanja, zaostavština hladnog rata.
U doba hladnog rata ovdje se proizvodilo hemijsko naoružanje, što je i danas ostavilo traga. Iako je ovo slučaj s brojnim ruskim gradovima, Dzerzinsk je najgori. U ovom gradu se nalazi skoro 300.000 tona hemijskog otpada, koji nikada nije propisno uskladišten. U nekim dijelovima grada u vodi se nalazi dioksin i fenol čak 17 miliona puta više od dozvoljenog. Dzerzinsk je ušao i u Ginisovu knjigu rekorda kao hemijski najzagađeniji grad na planeti.
Norilsk (Rusija)
Grad Norilsk, sa 694.000 stanovnika, tip zagađenja su teški metali i fenol, a izvor zagađenja je najveća talionica teških metala na svijetu.
Norilsk je osnovan 1935. godine kao sibirski logor, a tokom decenija život se nije ništa promijenilo nabolje. Stopa smrtnosti izazvana vazdušnim zagađenjem je daleko veća nego bilo gdje u Rusiji.
U prečniku od 50 kilometara od talionice nema nijednog drveta, što sasvim dovoljno govori o uslovima u kojima žive stanovnici Norilska.
Neki ga čak porede i s pustinjom u kojoj kako-tako opstaju ljudi.
Černobilj (Ukrajina)
U ukrajinskom gradu Černobilju, s oko 5,5 miliona stanovnika, tip zagađenja je radijacija, izvor zagađenja su eksplozija nuklearke.
Kada je došlo do stravične eksplozije 26. aprila 1986. godine uništena nuklearka je ispustila radijaciju koja je 100 puta bila viša od radijacije u Hirošimi i Nagasakiju.
Danas u prečniku od 30 km od nuklearke nije naseljivo. Od 1992. do 2002. godine dijagnostikovano je 4.000 slučajeva karcinoma štitne žlijezde i to među ukrajinskom, bjeloruskom i ruskom djecom. Černoblji je bio i ostao najveći industrijski incident na svijetu.
Kabve (Zambija)
Zambijski grad Kabve ima 255.000 stanovnika, a tip zagađenja je olovo.
Izvor zagađenja je rudnik olova.
Nažalost, Kabve je još jedan od gradova u kojima je udisanje vazduha zagađenog olovom normalna stvar. To je grad u kojem svi stanovnici imaju po 10 puta više olova u krvi nego što je dopušteno.
Kada su otkrivene naslage olova u Kabveu, Zambija je bila britanska kolonija i nosila naziv Sjeverna Rodezija. Tada nikog nije ni zanimalo ima li to uticaja na lokalno stanovništvo.
Nažalost, i nakon toliko decenija nema nikakvog napretka, a nivoi olova su dostigli astronomske visine. Iz "Bleksmita" kažu da kada su mjerili nivo olova u krvi njihove djece, mašine jednostavno nisu mogle očitati vrijednosti.