Bosna i Hercegovina je do sada zaslužila i trebalo je da dobije liberalizaciju viznog režima. Smatram velikom greškom što se uopće i pomislilo vezivati to pitanje s ustavnim promjenama ili nekom drugim pitanjima, naglasio je Tonči Staničić, ambasador Republike Hrvatske u BiH u intervjuu za "Nezavisne".
Staničić trenutnu političku situaciju u BiH smatra veoma zabrinjavajućom. Govoreći o statusu Hrvata u BiH, naglasio je da su ugroženi i dodao da razjedinjenost među Hrvatima otežava ostvarenje jednakopravnosti.
On smatra da BiH i Hrvatska više ne smiju i neće tolerisati bijeg kriminalaca, osuđenih za ratne zločine, iz jedne u drugu zemlju.
NN: Šta mislite o trenutnoj političkoj situaciji u BiH?
STANIČIĆ: Politička situacija u BiH je vrlo složena i vrlo zabrinjavajuća. Svi smo svjedoci da to nije "trenutna" pojava. Kriza ovdje, nažalost, nije izuzetak nego pravilo, znamo to dobro. Ipak, današnji je politički trenutak posebno osjetljiv za Bosnu i Hercegovinu. Zemlje regije, posebice Hrvatska, Srbija i Crna Gora, znači, zemlje okruženja, prave ili će uskoro napraviti značajne iskorake na putu euro-atlantskih integracija. BiH se mora pridružiti, jer će u suprotnom ostati po strani. Zaostatak u ovoj fazi mogao bi imati izuzetno teške posljedice u budućnosti. BiH mora zadržati priključak s regijom, jer će inače izolacija produbiti političku i gospodarsku krizu i potpuno onemogućiti bilo kakav napredak.
NN: Kako komentarišete odnose na unutrašnjoj političkoj sceni?
STANIČIĆ: Odnosi na unutarnjoj političkoj sceni su vrlo loši i dalje se pogoršavaju. Svaki sudionik te scene morao bi biti svjestan da bez kompromisa nema rješenja. A do kompromisa je, naravno, moguće doći samo ako svatko da svoj doprinos. Ako je euro-integracijski proces zaista cilj sviju, a svi se deklarativno za to zalažu, onda će do kompromisa biti lako doći. Vrlo je važno shvatiti da je i unutarnje probleme u BiH lako riješiti ako se eurointegracije iskreno prihvate kao nacionalni prioritet BiH, svih naroda i manjina. Taj proces podrazumijeva poduzimanje određenih koraka, koji u konačnici dovode do, kako bi Amerikanci rekli, "win-win situacije", tj. situacije u kojoj nitko ne gubi a svi dobivaju. Prethodni uvjet za sve to je ostvarenje principa konstitutivnosti i jednakopravnosti triju naroda, u praksi.
NN: Kako bi se, po Vašem mišljenju, mogla unaprijediti ekonomska saradnja naše dvije zemlje?
STANIČIĆ: Kao što vam je poznato, Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina međusobno su najznačajniji vanjskotrgovinski partneri. Također, Republika Hrvatska jedan je od najvećih ulagača u BiH. Gospodarska suradnja je više nego zadovoljavajuća, no ipak je u budućnosti potrebno napraviti više - ustrajati na izgradnji zajedničkog okvira, unutar kojeg ćemo omogućiti našim gospodarstvenicima dobar ambijent za zajedničku suradnju. Trebalo bi, u tom smislu, više koristiti mogućnosti koje nam na raspolaganje stavljaju regionalne i europske integracije. Danas je to Sporazum CEFTA, a nadam se, uskoro i članstvo u Europskoj uniji. Upravo kroz eurointegracijski proces, prihvaćenjem europskih normi i standarda, stvaramo poslovni ambijent i, da se tako izrazim, brišemo granice između dva ekonomski srodna prostora.
NN: Na koji način bi se moglo doprinijeti još boljoj ekonomskoj saradnji?
STANIČIĆ: Konkretno, smatram da Hrvatska i BiH gospodarsku suradnju mogu unaprijediti suradnjom na projektima od zajedničkog interesa, kao što je izgradnja prometne infrastrukture, zatim suradnjom na području energetike. Zajedničkim projektima turističkog karaktera i nizom drugih projekata koji se gotovo sami po sebi nameću, kada su odnosi dobrosusjedski i prijateljski. Kada je o turizmu riječ, redovito se govori o turistima iz BiH na Jadranu. Ove ih je krizne godine bilo osam posto više nego prošle, koja je bila rekordna za hrvatski turizam. To je izvanredno značajan podatak. Zaboravlja se, međutim, nešto vrlo važno, a to je da postoje velike mogućnosti za plasman poljoprivrednih proizvoda i hrane iz BiH na naše turističko tržište. Siguran sam da bi se proizvođačima iz BiH višestruko isplatilo da se potrude i udovolje uvjetima za izvoz u Hrvatsku.
NN: Iako je 90 odsto riješeno pitanje granice između BiH i Hrvatske, još nije definitivno završeno. Kada očekujete da bi se to moglo riješiti?
STANIČIĆ: Vjerojatno vrlo brzo, jer se radi na organiziranju skorog sastanka Međudržavnog povjerenstva za granice. Osobno ne vjerujem da se može pojaviti pitanje koje neće biti lako riješiti. Neke granične točke koje se spominju kao neriješene takve su, ne zato što se ne mogu riješiti, nego zato što ih se do sada nije pokušavalo riješiti.
NN: Da li je određen datum potpisivanja ugovora između BiH i Hrvatske o krivičnim stvarima, koji bi onemogućio da se dvojno državljanstvo koristi za izbjegavanje izdržavanja kazni, kao što su to primjeri Branimira Glavaša i Ante Jelavića?
STANIČIĆ: Sporazum je parafiran i ostaje dogovoriti potpisivanje. Pretpostavljam da će do toga doći vrlo brzo, jer je u interesu i jedne i druge države skinuti to pitanje s dnevnog reda.
NN: Kako komentarišete to da optuženi za ratne zločine, ili kriminalci, imaju mogućnost da bježe iz jedne u drugu zemlju, i tako izbjegavaju zasluženu kaznu?
STANIČIĆ: Pa, zar to uopće treba komentirati?! To je situacija koju naše države ne smiju i više neće tolerirati. Upravo Sporazumom za koji pitate, dvije će države pomoći jedna drugoj da pravna država profunkcionira i u tom segmentu.
NN: A kako komentarišete manipulacije pojedinaca koji zbog dvojnog državljanstva primaju penzije u Hrvatskoj, a rade u BiH?
STANIČIĆ: Pa i tu se nema što komentirati. Zakoni u Hrvatskoj i BiH jasno propisuju, jednako kao i međudržavni sporazum, pod kojim se uvjetima može uživati mirovina, a pod kojim se okolnostima, na primjer, primanje plaće iz radnog odnosa u drugoj državi, ona mora zamrznuti. Ako je nepobitno utvrđeno u nekom konkretnom slučaju da zakoni u BiH i Hrvatskoj odnosno, sporazum nisu poštovani, radi se o kršenju zakona za koje bi trebalo odgovarati.
NN: Jesu li Hrvati ugroženi u Bosni i Hercegovini?
STANIČIĆ: Hrvati jesu ugroženi u BiH. Hrvati su najmanji i najugroženiji. Ako BiH zamislimo kao lanac, Hrvati su njegova najslabija karika. Bez Hrvata nema ni Bosne i Hercegovine. Nema je onakve kakva je postojala stoljećima, kao društvene zajednice triju jednakopravnih naroda. Zaključak koji iz ovoga proizlazi je vrlo jednostavan, Bosna i Hercegovina se prvo treba braniti na Hrvatima i njihovu položaju.
NN: Da li su za ugroženost Hrvata krivi i političari koji dolaze iz reda Hrvata, koji se nedovoljno bore za prava svog naroda?
STANIČIĆ: To nema nikakve veze s hrvatskim političarima. Možda bi nekome odgovarala teza da Hrvati sami sebe ugrožavaju, ali to ipak nije slučaj. Bilo bi jako dobro da to shvate i politički čimbenici u BiH i predstavnici takozvane međunarodne zajednice. Drugo je pitanje da li razjedinjenost među Hrvatima otežava ostvarenje njihova osnovnog cilja - jednakopravnosti? Odgovor je - da, otežava. Kada je riječ o strategijskim interesima hrvatskog naroda u BiH, a to je stvarna konstitutivnost i jednakopravnost, razjedinjenost se mora prevladati, i to u najkraćem mogućem roku. Svatko snosi odgovornost za poteze koji vuku u suprotnom smjeru. A vremena više nema…
NN: Da li mislite da i Evropa gura BiH u političku i ekonomsku izolaciju?
STANIČIĆ: Vrlo kratko i jasno - apsolutno ne! Interesi Europe su upravo suprotni. Ona ne želi da BiH, kao ni bilo koja druga zemlja, ostane "crna rupa", koja bi u budućnosti proizvodila krizne situacije i probleme za sebe, regiju i Europu u cjelini. Cilj je svih napora međunarodne zajednice, posebice Europske unije, osigurati stabilnost i - napredak u procesu eurointegracija. BiH u Europi, to je rješenje svih problema, uključivo i unutarnjih problema unutar države. Drugo je pitanje da li su baš svi koji se deklarativno zalažu za pristupanje BiH Europskoj uniji iskreni? Ali, ja nisam taj koji na to pitanje treba odgovoriti.
NN: BiH još nije dobila zeleno svjetlo za "bezvizni režim". Koliko je to bh. građanima nanijelo štete?
STANIČIĆ: Bosna i Hercegovina je do sada zaslužila i morala dobiti liberalizaciju viznog režima. Smatram velikom greškom što se uopće i pomislilo vezivati to pitanje s ustavnim promjenama ili nekom drugim pitanjima. Jednako tako, mislim da BiH treba što prije dobiti i status kandidata za EU. Naravno, da nisu svi uvjeti ispunjeni. Naravno da domaći političari mogu i moraju napraviti više, no EU je i ranije znala zatvoriti jedno oko. Pogledajmo primjer najnovijih zemalja članica. Ali, Europa je imala uvijek i strategiju i viziju, poglavito političku viziju jedinstvene Europe. Prijem Grčke u EU, kada je ta zemlja bila opterećena unutarnjim problemima, koji su čak usporedivi s današnjima u BiH, jest možda najbolji primjer strategije, vizije i političke mudrosti.