U BiH se tokom maja desilo više ubistava, a za za samo pet dana dogodila su se tri, čiji su počinioci potom izvršili samoubistvo. U sva tri slučaja u kojima je stradalo sedam lica, u pitanju su ubistva u porodici i ljubavnim vezama. Ovakvi zločini, nažalost, sve češće pune "crne hronike".
Najpotresniji, od pomenuta tri zločina, dogodio se u Cimirotima kod Gradiške, prve nedjelje u maju, kada je dvadesetdvogodišnji Miroslav Pavlovski ubio svoju bivšu djevojku Slađanu Ljoljić i njenog novog momka Srđana Rakovića, poslije čega je i sebi oduzeo život. Prema riječima najboljeg prijatelja ubijenog mladića, Pavlovski se, poslije prekida trogodišnje veze sa Slađanom, nije mogao pomiriti sa činjenicom da ga je ona ostavila, što je rezultiralo ubistvima.
Serija ovakvih tragedija je nastavljena tri dana poslije u gradiškom selu Gašnica, gdje je Predrag Bulović (45) iz puške ubio suprugu Jovanku (43), poslije čega je izvršio samoubistvo.
Gotovo ista tragedija dogodila se dan kasnije u Doboju u mjestu Matuzići. Kasim Jupić ubio je svoju nevjenčanu suprugu Jasminu Tukić, u kući gdje su živjeli u vanbračnoj zajednici sa njenih dvoje djece, a nakon toga je izvršio samoubistvo.
TRAGEDIJE U BRAKOVIMA
Da su slučajevi ubistava u porodici i vezama u porastu, svjedoče podaci FMUP-a za prošlu godinu tokom koje je na području Federacije BiH zabilježeno pet slučajeva ubistava i samoubistava u brakovima i vezama.
Za samo prva tri mjeseca 2007. godine, već su zabilježena četiri slučaja ubistva, u kojim je počinilac navedenog krivičnog djela rodbinski povezan sa žrtvom.
U januaru 2006. godine dogodila su se dva ovakva ubistva, a u oba slučaja je žena usmrtila muža. Tokom maja na području Unsko-sanskog kantona, registrovan je jedan slučaj ubistva u kojem je žrtva bila vjenčana supruga.
U oktobru je na području Hercegovačko-neretvanskog kantona evidentiran jedan slučaj ubistva, u kome je žrtva bila nevjenčana supruga. A isti slučaj ubistva nevjenčane supruge, dogodio se u decembru na području Kantona Sarajevo.
U januaru 2007. godine dogodio se jedan slučaj ubistva, gdje je čovjek ubio svoju suprugu, pa potom izvršio samoubistvo, a isti se dogodio i na području Zapadno-hercegovačkog kantona. Dva slučaja zabilježena su u februaru ove godine, u jednom slučaju je žrtva bila vjenčana, a u drugom nevjenčana supruga. U martu se na području Kantona Tuzla dogodio jedan ovakav slučaj, u kome je čovjek ubio svoju suprugu i maloljetnu kćerku, a potom izvršio samoubistvo.
KAJANJE POSLIJE POČINJENOG UBISTVA
Na području koje pokriva MUP RS, u prva četiri mjeseca 2007. godine evidentirano je deset ubistava, od toga je šest ubistava izvršeno od strane nepoznatih počinilaca.
`U jednom slučaju ubistvo je počinjeno unutar porodice, a prema našim saznanjima u tri slučaja izvršioci su bili u trenutnoj ili prošloj ljubavnoj vezi sa žrtvama`, navode u MUR-u RS.
Svi počinioci ubistava, u analiziranom periodu, su osobe muškog pola, starosne dobi od 20 do 50 godina.
Nihad Mešić, inspektor na Odjeljenju Kriminalističke policije Prve policijske uprave Bihać, koji je 11 godina radio na slučajevima ubistava, tvrdi da u 95 odsto slučajeva, odmah poslije počinjenog ubistva, kod počinilaca nastupa kajanje.
`Uopšteno mogu da kažem da se počinioci, kada postanu svjesni šta su uradili, odmah pokaju za počinjeno ubistvo. Obično ubistvo počinioci izvrše u afektu i u takvim slučajevim, oni ne izražavaju agresivnost prilikom dokazivanja krivičnog djela, svjesni su posljedica i spremni su da odgovaraju`, objašnjava Mešić, koji je tokom svog rada više puta učestvovao u obrađivanju slučajeva ubistava u porodici ili vezama.
Kada su u pitanju takva ubistva, Mešić navodi da su motivi, koje iznose počinioci ovakvog krivičnog djela, različiti.
`Izvršioci najčešće navode tešku materijalnu situaciju, zatim tvrde da su bili dovedeni do afekta od strane same žrtve, u kome su nesvjesno počinili takvo ubistvo`, kaže on.
Navodi da su uglavnom ubistva učestalija u nerazvijenijim sredinama, u kojima ljudi lakše posežu za oružjem ili drugim ubitačnim sredstvom.
Počinioci su često neobrazovane osobe koje su već ranije bile poznate policiji kao izvršioci krivičnih djela različitih vrsta. I Mešić naglašava da su ubistva u porodici i ljubavnim vezama sve učestalija.
`Analitičkim praćenjem podataka i iz iskustva sigurno mogu reći da je u poslijeratnom periodu zabilježen porast krivičnog djela ubistva`, kaže on.
SNIŽEN NIVO LJUDSKE IZDRŽLJIVOSTI
Ubistva u porodičnim i vanbračnim vezama posljednjih godina sve su učestalija, a razlozi za takav tragičan čin su neraščišćeni odnosi, ljubomora, preljuba i drugi.
Prema mišljenju sociologa Peje Đurašinovića ubistva sama po sebi su kako psihološki tako i medicinski, pa i društveni problem.
`U naše vrijeme, statistike bilježe blagi porast samoubistava i ubistava ovakve vrste. Ako su uzroci koji proizilaze iz društvene stvarnosti, onda je to signal da i nauka i institucije sistema treba da se temeljno pozabave ovim pitanjem`, kaže Đurašinović.
Prema njegovim riječima, raznovrsni su uzroci koji dovode do ubistava u porodičnim i ljubavnim vezama i samoubistava, ali su tragične posljedice po porodicu i društvo istovjetne.
`U suštini ovih pojava leži prelazak granice nezadovoljstva i psihološke izdržljivosti u savladavanju životnih problema. Materijalni i socijalni status, nezaposlenost, nemogućnost ostvarenja ličnosti, realizacije postavljenih ciljeva i svrhe života. Postratni period veoma je opterećen sporošću izlaska iz teškoća`, objašnjava Đurašinović.
Kaže da siromaštvo i beznađe lome mnoge ličnosti koje ne vide izlaz iz svojih problema, pa se tako lakše odlučuju na samoubistvo.
Upozorava da su sociološke komparacije, psihičke i psihološke traume, dekadentne i destruktivne pojave i tendencije, snizile nivo izdržljivosti ljudi.
`Kada su prisutne najteže prilike u društvu, kao što su ratovi, u tom periodu ojačavaju odbrambeni mehanizmi i izdržljivost ljudi, jer je važno samo preživjeti u ratu, a evo kad je najgore prošlo popustili su odbrambeni mehanizmi, pa se sve češće dešavaju ovakva ubistva i samoubistva`, navodi Đurašinović.
Smatra da institucije sistema moraju ovom problemu posvetiti dužnu pažnju.
`Neophodno je temeljno istražiti stanje ovog fenomena u našem društvu i sistematski na bazi dijagnoza, uzroka i posljedica, predupređivati prevenciju ove pojave, a onda i sanirati i iskorjenjivati samu pojavu`, objašnjava Đurašinović.
Određene koordinacije subjekata koji se bave ovim pojavama, prema mišljenju Đurašinovića, morale bi dati veći značaj ovom problemu iz čije aktivnosti bi proizašla određena društvena akcija koja bi dala značajan i ozbiljan karakter prevenciji same pojave.
`Bez ovih mjera mi ćemo se baviti samo statistikom i površno i povremeno vraćati ovom problemu`, smatra Đurašinović.
Više od stotinu samoubistava
Prema podacima Federalnog MUP-a, u prva tri mjeseca ove godine evidentirano je 50 samoubistava, od kojih u Tuzlanskom kantonu i Kantonu Sarajevo po 12, u Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom po šest, a Hercegovačko-neretvanskom i Srednjobosanskom po četiri. Tri samoubistva zabilježena su u Posavskom, u Kantonu 10 - Livnu dva i Zapadno-hercegovačkom kantonu jedno.
Počinioci samoubistava su u 41 slučaju (ili 82 odsto) muškarci, a u devet slučajeva (ili 18 odsto) žene. Za četiri mjeseca ove godine u RS evidentirana su 83 samoubistva.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije godišnje u svijetu oko milion ljudi izvrši samoubistvo.
Suicidi česti u maju i na jesen
Kako navodi prof. dr Marija Burgić-Radmanović, načelnik Klinike za psihijatriju u Banjaluci, prema istraživanjima, samoubistva se najčešće događaju u prelaznim godišnjim dobima, a posebno izdvaja mjesec maj i jesen.
`Međutim, to se može pripisati takozvanim periodičnim depresijama, pa pacijenti koji pate od tih oblika depresije skloniji su samoubistvu u određeno doba godine. Neke mentalne bolesti se značajno pogoršavaju u proljeće i rano ljeto, što se može objasniti uticajem klimatskih faktora, kao što je porast temperature zraka, te biološkim faktorima, na primjer ritmičke biološke promjene i socijalni faktori, u smislu intenziviranja dnevnog života`, ističe dr Burgić-Radmanovićeva.
Ona ističe da većina osoba sa suicidnim ponašanjem pati od neke psihičke bolesti, te da su suicidi posebno česti kod osoba koje boluju od depresije, bipolarnog afektivnog poremećaja, šizofrenije i alkoholizma.
`Takve osobe ili ne vide nikakvu dalju perspektivu u životu ili su pod uticajem psihopatoloških zbivanja, na primer halucinacija. Postoje i samoubistva koja nemaju veze s psihopatologijom. Suicidno ponašanje se može javiti iz sociopatoloških razloga, kao što su ljubavni konflikti, konflikti u braku ili porodici i neuspjeh u školi, te zbog teških i hroničnih bolesti ili invaliditeta`, upozorava dr Burgić-Radmanovićeva.
Takođe, navodi da stresovi i psihotraume mogu imati važnu ulogu u nastanku i oblikovanju mnogih mentalnih poremećaja.