Četrdesetogodišnji Mirko Jotanović iz Maslovara kod Kotor Varoša ubio je prošle sedmice sjekirom svog oca Rodoljuba Jotanovića (75). Ubistvo se dogodilo u dvorištu ispred porodične kuće u selu Gornje Maslovare. Mještani su ispričali da je porodica Jotanović tog kobnog dana u dvorištu ispred kuće pripremala meso za predstojeći Božić.
U večernjim časovima otac i sin su ostali sami u dvorištu. Mirko je tada, pod još nerazjašnjenim okolnostima, udario oca sjekirom nanijevši mu teške povrede od kojih je preminuo na putu do kotorvaroškog Doma zdravlja. Komšije pričaju da Mirko, koji sa suprugom i djecom živi u kući pored očeve, nije bio u svađi s ocem, te da ne znaju šta ga je nagnalo da počini ovaj zločin.
Ovo je samo jedan u nizu slučajeva ubistava užih članova porodice, koji u posljednje vrijeme pune crne hronike i šokiraju javnost.
Tražeći odgovor na pitanje zašto trzavice unutar porodice završavaju u otvorenom nasilju, pa čak i ubistvima psiholozi i socijalni radnici često kao uzrok navode teret siromaštva ili nemogućnost liječenja psihičkih poremećaja.
KORAK OD LJUBAVI DO MRŽNJE
Iz ministarstava unutrašnjih poslova navode da je u protekloj 2006. godini u BiH evidentirano ukupno 70 krivičnih djela ubistva. Od 41 evidentiranog ubistva u Federaciji BiH, za 32 je poznat počinilac, dok je devet počinilaca nepoznato.
`Od navedenog broja ubistava, devet slučajeva se odnosi na ubistvo člana obitelji. Po dva slučaja su zabilježena u Zeničko-dobojskom, Hercegovačko-neretvanskom i Sarajevskom kantonu. Po jedan slučaj zabilježen je u Unsko-sanskom, Posavskom i Tuzlanskom kantonu`, navode iz federalne uprave policije. Od navedenih devet slučajeva koji se odnose na ubistvo člana porodice četiri se odnose na ubistvo supružnika, i po jedan na ubistvo roditelja, potomaka, brata, punca i zeta.
Iz MUP-a RS navode zabrinjavajući podatak da je broj slučajeva ubistava u RS u protekloj godini u odnosu na 2005. godinu bio u blagom porastu.
`U toku prvih 11 mjeseci 2006. godine evidentirano je 29 slučajeva ubistva, dok su u toku 2005. godine evidentirana 23 ubistva`, pojasnila je Tamara Despenić, šef Biroa za odnose s javnošću MUP-a RS.
Aleksandar Milić, psiholog na banjalučkom Filozofskom fakultetu, ističe da počinioci ubistava mogu biti motivisani raznim faktorima.
`Tu su isprepletene poruke, interesi, komunikacije itd, a u porodici nijedan konflikt ne ide bez patogenog faktora. Glavni faktori ubistva prvenstveno proističu iz konflikata, nakon čega slijedi upotreba sile`, navodi Milić i dodaje: `Sve pozitivne emocije pod određenim uslovima prerastaju u negativne, a ljubav pod uticajem patogenih faktora u takvim slučajevima prelazi u mržnju.`
Postoje razni faktori koji mogu dovesti do slučajeva ubistava užih članova porodice, a jedni od njih su, prema Milićevim riječima, neželjeno ili otežano odrastanje počinioca ubistva, traumatska iskustva počinioca, duševno bolesna osoba, a u nekim slučajevima i bolesna ljubomora.
Žrtve ubistava takođe mogu biti različitog statusa. Ima onih koji su se iživljavali nad počiniocima ubistva, ali i onih krajnje nedužnih.
Zbog toga, kako tvrdi Milić, za svaki pojedinačni slučaj treba detaljno izvršiti psihološku analizu, a sudsko postupanje zahtijeva detaljnu procjenu ličnosti koja počini ubistvo.
Ipak, za neka od ubistava teško je naći pravi razlog, a jedno od takvih monstruoznih šokiralo je prošle godine Zenicu.
MAJKA MONSTRUM
Midheta Halilović, dvadesetšestogodišnja domaćica iz sela Kahrimani kod Zenice, ubila je svoju dvoipogodišnju kćerku Saru Halilović 69. septembra 2006. godine. Tog dana, kada se vratila od komšinice, Sara nije bila u krevetu. Djevojčicu je majka tražila po kući, a potom i u dvorištu, gdje ju je pronašla dok se igrala. Zgrabila ju je i odnijela na njivu iznad kuće, snažno je počela tući i tresti, a na kraju monstruozno zadavila rukama. Nakon što je vidjela da nemoćna djevojčica ne daje znake života, a kako bi prikrila ubistvo, odnijela ju je mrtvu u šumu nedaleko od kuće, svukla s nje odjeću, a nago tijelo ostavila u šiblju. Leš sirote Sare, koja je u decembru trebalo da proslaviti treći rođendan, pronađen je 27. septembra na mjestu gdje ga je majka ostavila.
Midheta Halilović je 5. oktobra podvrgnuta testiranju na poligrafu i tada je priznala surovo ubistvo dvoipogodišnje kćerke. Majka monstrum, kako je nazvana Midheta, pred Kantonalnim sudom u Zenici osuđena je na 18 godina zatvora.
`Majka ne može imati razlog da ubije vlastito dijete. Osim toga, optužena prema izvještaju ekspertnog tima vještaka psihijatara, ni prije ni poslije nije bila trajni duševni bolesnik, nije duševno zaostala osoba i ubistvo je učinila s predumišljajem. Nakon ubistva pokazala je visok stepen racionalnosti u cilju sprečavanja istrage, usmjeravajući istražitelje u pogrešnom pravcu. Sve su to otežavajuće okolnosti zbog kojih je kazna stroga`, rekao je tada sudija Asim Pezer.
S druge strane, kao olakšavajuće okolnosti uzeti su priznanje krivice i činjenica da Halilovićeva do sada nije osuđivana.
Monstruozna majka, koju su psihijatri okarakterisali kao osobu zlog uma, nije bila rječita kada ju je predsjedavajući Pezer upitao ima li šta da kaže.
`Nemam šta reći. Žao mi je što se to dogodilo`, kratko je rekla Midheta Halilović.
Koji su stvarni razlozi ovakvih i sličnih monstrouznih ubistava u mnogim slučajevima će, uprkos analizama psihologa, sociologa i ostalih stručnjaka vjerovatno ostati nerazjašnjeni.
PSIHOLOŠKI POREMEĆAJI
Nasilje može da eksplodira i u slučajevima kada je teško obezbijediti liječenje članova porodice koji imaju mentalne ili psihološke poremećaje. Ovakvi problemi dovode do velike napetosti u porodičnim odnosima, a često se završe i ubistvom.
Jedan od takvih primjera je i slučaj Željka Zeca iz Novog Grada, koji je prošle godine osuđen na pet godina zbog ubistva mentalno oboljele majke. U obrazloženju presude stoji da je Zec majku do smrti tukao šakama i drškom od metle. Zec se prije ubistva obraćao svim zdravstvenim ustanovama koje bi je mogle liječiti i pomoći mu da se o njoj brine i kazao da su mu svi govorili da to nije u njihovoj nadležnosti, da nemaju novca i mjesta za nju u bolnici. Sve ove okolnosti dovele su do tragičnog epiloga.
Jedan sličan slučaj potresao je prošle godine i Ljubiju. Zdravka Oljača, dugogodišnji duševni bolesnik, u noći između 22. i 23. decembra ubila je svoju majku Ljeposavu sjekirom. Policija iz Ljubije je leš Ljeposave Oljača pronašla tek dan kasnije, nakon što su komšije ove porodice dojavile da majku i kćerku, koje su živjele same, nisu viđale dva dana. Nakon što su provalili ulazna vrata porodične kuće u Ljeskarama, policajci su Ljeposavu pronašli na podu, nepomičnu i u lokvi krvi. Njena kćerka Zdravka bila je na krevetu u blizini majčinog tijela pokrivena ćebetom. I u ovom slučaju porodica nije imala novca za liječenje, pa je i ova životna priča dobila tragičan kraj.
NASILJE SE UČI U DJETINJSTVU
Mara Radovanović, pravnik i potpredsjednik nevladine organizacije `Lara` iz Bijeljine, koja se bavi zastupanjem žena žrtava nasilja, ističe da se nasilje uči u djetinjstvu i postaje izvor novog nasilja u budućnosti.
`Ako je otac nasilnik i tuče majku, muško dijete koje raste u takvoj porodici odrasta s porukom da je to jedno normalno ponašanje`, kaže Radovanovićeva. Objašnjava da će dijete kopirati obrazac ponašanja svog oca i kasnije, kada bude imalo svoju porodicu, ponovo će biti nasilno...
`Isto tako, ako je djevojčica odrasla u porodici u kojoj je majka žrtva nasilja i trpi nasilje bez pogovora, onda će obično naći osobu za koju će se udati i koja će isto tako biti nasilnik, a ona će biti žrtva nasilja i trpjeće to nasilje. Ta nekakva ponašanja se nose iz porodice i kasnije se kopiraju...`
Primjer koji potvrđuje ove njene riječi je slučaj Josipa Marinčića. Osuđen je na 11 godina za ubistvo svog sina Amadea. Zatvorske dane provodi u Foči. U dokumentima sa suđenja navodi se da je Marinčić pesnicom udario u glavu svoju tromjesečnu bebu s namjerom da je ubije. On kaže da se ničega ne sjeća. Priča kako svaki dan čita presudu u kojoj je tačno opisano šta je uradio, ali `to nikako ne može da smjesti u svoju glavu`.
Marinčićev otac napustio je porodicu prije njegovog rođenja. Majka, koja je rodila još petoro djece, ostavila ga je odmah po rođenju. Odgajala ga je baka, a nakon njene smrti Centar ga je dodijelio jednoj ženi na čuvanje. Nakon srednje škole boravio je u Domu za nezbrinutu djecu u Zenici. Marinčić se nije snašao u životu i završio je kao beskućnik u romskom naselju u Kiseljaku. Na kraju se desilo ubistvo, a potom zatvor.
Ono što posebno zabrinjava su sve češći slučajevi čedomorstva.
ČEDOMORSTVO
Mrtav, tek rođen dječačić pronađen je prošlog mjeseca u jednom kontejneru u Sarajevu. Pretpostavlja se da je novorođenče, prije nego što je bačeno u kontejner u Ulici Džemala Bijedića u naselju Čengić vila, bilo ugušeno rukama ili najlonskom vrećicom. Pretpostavlja se da je dijete rođeno samo dan prije nego što je pronađeno i da je porođaj izazvan nasilno. Mrtvo novorođenče je u kontejneru pronašla jedna Romkinja koja je tražila stari kruh. Očevici su ispričali kako je djetetu vreća bila vezana oko vrata, te je bilo umotano u iznošenu robu.
Međutim, iako je prošlo više od mjesec dana kako je u kontejneru pronađeno mrtvo novorođenče, sarajevska policija još nije otkrila identitet majke za koju se pretpostavlja da ga je ubila.
Sagovornik iz MUP-a KS blizak istrazi ističe da policija intenzivno radi na otkrivanju počinioca ovog monstruoznog ubistva, ali da nažalost još nema rezultata.
`Nakon izvršenih provjera u svim bh. institucijama u kojima se vrše porodi ustanovljeno je da se žena koja je izvršila čedomorstvo nije porodila ni u jednoj od ovih institucija, ali to smo mogli i pretpostaviti`, kaže naš sagovornik.
Iz MUP-a KS pozivaju građane na saradnju u ovom slučaju.
`Apelujemo na građane koji raspolažu bilo kakvim saznanjima koja bi mogla pomoći u rasvjetljavanju ovog krivičnog djela da se jave na brojeve telefona 122, 033/206-666, 033/207-777, najbližoj policijskoj stanici ili policajcu na ulici`, kazao je Jusuf Zornić, portparol MUP-a KS.
U ovakvim slučajevima je, međutim, veoma teško utvrditi identitet majke koja je izvršila čedomorstvo nad tek rođenim djetetom. Prije godinu dana u sarajevskom naselju Alipašino polje u kontejneru je, takođe, pronađen leš novorođenčeta - djevojčice. Identitet majke još nije utvrđen.
Koliko jaki razlozi moraju biti da bi se ubilo tek rođeno dijete pitanje je kojim bi trebalo da se pozabavi cjelokupno društvo. Iako je čedomorstvo jedan od najgnusnijih oblika ubistva, mnogi psiholozi smatraju da je u njegovoj pozadini niz uzroka.
`Poznato je da su prije poroda i u samom postporođajnom periodu mnoge majke veoma osjetljive i smanjene uračunljivosti. Majke koje izvrše čedomorstvo uglavnom su prošle kroz ranije traumatično iskustvo u smislu neželjene trudnoće ili potrebom da skriva trudnoću. Ona je u takvoj situaciji nedovoljno otporna da se suoči i efikasno ponese sa svim problemima u životu. Dakle, radi se uglavnom o nemoćnim osobama, a posebno duševno stanje i slabost majki nakon poroda uglavnom se pri vještačenju uzimaju kao olakšavajuća okolnost`, objašnjava psiholog Milić.
Društvo bi, smatra on, trebalo više da primjećuje ljude koji imaju određene životne probleme i nastojati im pomoći u njihovom prevazilaženju. `Cjelokupno društvo bi mnogo više trebalo da se bavi uzrocima koji dovode do kobnih situacija, kao i da pruži više psihosocijalne podrške mladim ljudima kako bi mogli da se izbore sa životnim problemima`, apeluje na kraju Milić.