Kako država stimuliše mlade da zasnuju porodicu i povećaju natalitet, najbolje pokazuju podaci da je skoro svaka peta punoljetna žena u BiH neudata, a da je svaki treći muškarac neženja!
Javnost u našoj regiji posljednjih dana zainteresovala je inicijativa makedonske političke stranke Trajno makedonsko radikalno objedinjenje (TMRO), koja je zatražila uvođenje momačkog poreza za neženje kao mjeru za povećavanje nataliteta.
Prosječna starost
Njihov projekat "momački porez" predviđa da svaki muškarac koji se nije oženio do 35. i djevojke koje se nisu udale do 30. godine, moraju izdvojiti jednu mjesečnu platu na godišnjem nivou kako bi platili kaznu za neformiranje porodice.
Njihovo objašnjenje za ovakvu, radikalnu ideju je da Makedonija ulaže u svakog pojedinca, što joj daje moralno pravo da ga sankcioniše putem plaćanja poreza, kao i da bi to dovelo do značajnog punjenja budžeta.
Prema određenim istraživanjima u BiH, skoro 19 posto djevojaka starijih od 30 godina je neudato, dok je taj procent kod muškaraca znatno veći i iznosi skoro 30 posto. Takođe, čak je skoro 20 posto udovica, dok je svega šest posto udovaca.
Posebno privlači pažnju činjenica da se procent osoba koje žive same u posljednjih pet godina udvostručio.
Preciznija istraživanja provedena su u Republici Srpskoj, a prema podacima iz publikacije "Žene i muškarci", u kojoj su sadržana posljednja istraživanja iz 2010., muškarci i žene sve su stariji prilikom sklapanja braka.
Tako su nevjeste 2007. imale, u prosjeku, 25 godina prilikom sklapanja prvog braka, a 43 prilikom ulaska u treći, dok su u 2010. imale, u prosjeku, 27 godina i devet mjeseci prilikom zaključivanja prvog, odnosno 47 godina i dva mjeseca kada su stupale u treći brak.
Muškarci u brak stupaju dosta stariji pa je prosječna starost mladoženje prilikom sklapanja prvog braka 29 godina, drugog 48 godina, a kod ulaska u treći 53 godine.
Svatovska muzika najrjeđe se čuje u seoskim sredinama, a u nekima, tvrde seljani, prođu decenije a da se ne oženi nijedan mladić i da se ne uda nijedna djevojka.
Mjesta kao što su Agino selo ili Crvice, već su stekli i svojevrsnu reputaciju neslavnim rekordima po broju neženja.
Od skoro 830 stanovnika Aginog sela nedaleko od Banjaluke čak je 70 neženja, dok je u selu Crvice kod Skelana 50 neženja među 300 stanovnika.
Demograf Stevo Pašalić objašnjava da je oporezivanje neženja i neudavača jedna od mjera populacione politike u devet zemalja svijeta.
- Naša istraživanja u seoskim sredinama pokazala su da su se muškarci i djevojke koji nisu u braku, plašili davati odgovore na ankete, upravo misleći da će biti oporezovani. Ipak, mislim da, zbog ekonomskih, socijalnih i drugih razloga, na našim prostorima ne trebamo primjenjivati tu mjeru u dogledno vrijeme - dodao je Pašalić.
On smatra i da postoji mnogo drugih mjera koje mogu biti efikasne ukoliko se definiše populaciona politika na nivou države, a onda da se te mjere komplementarno doziraju u lokalnim zajednicama.
- Ne možemo uvoditi mjere i očekivati brze efekte. U demografiji se, inače, pozitivni efekti ne mogu dobiti za kratko vrijeme. Ono na čemu treba insistirati jeste dugoročna edukacija najširih slojeva stanovništva kroz obrazovanje, zdravstvo, kulturu, medije i slično. Populaciona edukacija je od suštinske važnosti na našim prostorima - kazao je Pašalić.
U Aginom Selu momci neće ni da pričaju o braku
Mitar, mještanin banjalučkog Aginog sela, ispričao nam je kako tamošnje neženje neće ni da pričaju o braku.
- Sramota ih je da govore što se ne žene, ali ih nije sramota da već u kasnim godinama hodaju po selu i ponašaju se kao da su momci. Niti imaju ženu niti potomke. Onda se pitaju što sela izumiru. Sve manje se čuju svatovska muzika i plač djece. Zatvaraju nam škole, jer nema djece da u njih idu. Kako će ih biti kad niko o ženidbi i ne razmišlja. Ja imam dva sina starija od 30 godina, a nijedan neće da nam dovede snahu u kuću - kaže Mitar iz Aginog sela.
U skelanske Crvice dolaze udavače Ukrajinke, Ruskinje ili Albanke?
Mještani skelanskog sela Crvice, jedne od najrazvijenijih seoskih opština u srebreničkoj regiji, pričaju da su prošle decenije a da nisu svjedočili da kroz selo prođu svatovi. Imaju toliko neženja da, kada prave statističke procjene, uopšte ne uzimaju u obzir one koji su zagazili u četvrtu ili petu deceniju nego samo broje neoženjene mladiće.
Objašnjavaju da su djevojke "pobjegle" u grad, kao što je slučaj u većini seoskih sredina, a da su momci ostali da se bave poljoprivredom i zemljoradničkim poslovima i ne žele da izađu iz svoje sredine u potrazi za mogućim budućim nevjestama.
- Već duže se razgovara o inicijativi da se u selu osnuje agencija za bračno posredovanje, a iz iskustva nekih srbijanskih opština, razmišlja se o tome da se dovedu strane državljanke, Ukrajinke, Ruskinje ili Albanke, koje bi udavali za naše momke - ispričali su u Mjesnoj zajednici.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.