TREBINJE - Mještani trebinjskog sela Mesari otkrili su nedaleko od svojih kuća staru crkvu, uraslu u šiblje, za koju su mnogi mislili da je samo dio nekadašnjeg srednjevjekovnog grada, koji je bio na mjestu gdje je sada selo.
Simo Popović, mještanin, kaže da se i danas seljaci iz Mesara međusobno nazivaju Građanima i Zagrađanima, odnosno oni koji žive unutar zidina i oni koji su kuće sagradili van njih. Kada su mještani otkrili crkvu, selo su posjetili radnici Muzeja Hercegovine da bi se uvjerili kolika je starost ove bogomolje.
"Da bi grad bio grad morao je imati bogomolju, pa je tako napravljena i ova crkvica, čiji su obrisi iskrsli tek kada je raščišćen okolni teren, a unutrašnjost, u stvari, ostala i te kako dobro očuvana, jer je, primjera radi, kamena časna trpeza na prvi pogled ostala netaknuta", kaže Popović.
Zanimljivo je da oko crkve, čije su dimenzije svega tri puta pet metara, nema groblja, već samo debele zidine nekadašnjeg naselja, za koje radnici Muzeja Hercegovine kažu da je veoma staro, ali bez preciznijih istraživanja ne mogu odgonetnuti koji je to period.
Oni se slažu da su Mesari vjerovatno areheološka riznica, ali se ništa precizno ne može utvrditi bez temeljitijeg istraživanja.
"Naniže od sela, na lokalitetu Ilijina glavica, postoje jedna druga crkva i seosko groblje, a sama crkva je zanimljiva jer je građena s tri oltara, ali ne znamo da li je ona tu najstarija ili je građena na temeljima neke starije bogomolje. Ono što pouzdano znamo jeste da crkva ima krst na kome piše 1494. godina", kaže Đorđe Odavić, areheolog Muzeja Hercegovine.
Popović tvrdi da bi dio Mesara koji zovu Grad na neki način mogao biti povezan s carem Dušanom Silnim, koji je, po narodnom predanju, prilikom posjete Dubrovniku navodno posjetio i Mesare da se pokloni nekoj svetinji ili da u Gradu prenoći.
"Činjenica je da pored zidina ovog grada postoji i stara čatrnja za vodu, koja ima kubika koliko i dana u godini, ali ni za nju niko ne zna koliko je stara. Kasnije je i obnavljana, a poslije Prvog svjetskog rata su joj tadašnji žitelji Mesara sagradili i splav za vodu, tako da vode i danas ima u njoj", objašnjava Popović.
Niko u Mesarima ne zna ni koliko su stare kuće u Gradu, jer su kasnije i obnavljane i nadograđivane, ali je činjenica da su Mesari vrlo zanimljivo hercegovačko kameno selo, sa starim pokućstvom i oruđima kojima bi se neko morao ozbiljnije pozabaviti.
Priča o ocu i sinovima
Selo Mesari je, po predanju, nastalo kada je u davna vremena u Popovom polju živio nekakav Dragić i imao dva sina, od kojih se jedan bavio stokom, a drugi bio kovač.
Kada su se sinovi posvađali, otac reče da se podijele, pa svaki od njih od očeve kuće pođe po 500 metara, a od njihovih domaćinstava nastadoše dva susjedna sela, odnosno od onoga koji je imao stoku nastadoše Mesari, a od onoga koji je bio kovač nastade selo Kovačina.