U svijetu postoji mnogo lijepih stvari, ali je najljepše kada u cik zore izađem u šumu i slušam pjesmu tetrijeba na planini Vitorog. Taj se osjećaj ne može ničim mjeriti i zamijeniti, osim želje da se to još jednom doživi, kaže Milenko Milovac, etno-stvaralac iz sela Lipovača kod Šipova.
Ovaj zaljubljenik u prirodu i lovac, dok mnogi nemilosrdno sijeku šumsko bogatstvo u selu Lipovača u šipovačkoj opštini, na svaki način pokušava da spasi šumski fond.
Sakupljeni otpad iz šuma, izgorjele panjeve, kriva, suva drva, Milovac u svojoj radionici pretvara u prekrasne etno-suvenire, koji su se skrasili na svim kontinentima i u domovima poznatih ljudi.
Janjski tronožac, specijalni stolić za sjedenje, kojeg su koristili i pravili stari Janjani, Milovac je poklonio i srpskom patrijarhu, gospodinu Pavlu.
Počeo skupljanjem starina: "Moj radni dan nije vremenski ograničen. Nekada ustajem sa prvim zracima sunca odlazim u šumu i tražim materijal. Sve što je otpad od drveta, moja je inspiracija za rad. Kada donesem kući sve stvaram dlijetom, nožem, sjekirom, alatom kojeg sam pravim. Postao sam dio šume... Pronađem drvo i obradim ga. Posao odlično ide. Za mene su čuli mnogi. Dolaze ljudi i kupuju suvenire", kaže ovaj Lipovčanin.
Milovac je, kao i većina njegovih sunarodnjaka, tokom prošlog rata u BiH, napuštao svoj dom. No, nakon završetka rata, vratio se u svoj rodni kraj i počeo život iznova.
Dar za slikanje, prenio je na izradu suvenira kojima je danas ispunjena sva kuća i radionica. Sve je počelo skupljanjem starina iza popaljenih kuća.
"Kada smo se vratili sve je bilo popaljeno. Po nekim štalama, koje su ostale čitave, bilo je malo starih eksponata i odlučio sam da skupim sve što nađem. Tako sam sačuvao stari sač, plug, grebene, i mnoge druge stvari stare po nekoliko stotina godina", sjeća se Milovac.
Kada je u svoju kolekciju unio nekoliko stotina eksponata, koje je oteo zaboravu, krenuo je korak naprijed.
Kako sam kaže, možda je genetika uradila svoje, jer je njegov djed bio stolar, zainteresovao se za izradu suvenira.
Pošto je ljubitelj prirode, shvatio je da je šteta da reže zdrava drva, pa se odlučio da skuplja otpad po šumi.
Na početku je radio fine suvenire bez ijedne grane, ali vremenom su mu se javljali kupci, koji su željeli suvenire od drveta koje je ošarao crv, koje je krivo i nepravilno.
Danas u kolekciji ima nekoliko stotina suvenira koje je sam izradio.
"Od alata imam veliki panj na kojem tešem drva prilikom izrade suvenira. Tu su i bradve, tesle i glijeto, koje je glavni alat za izradu suvenira. I, naravno, moje ruke", kaže Milovac.
Ideje dolaze u šumi: Hodajući šumama Vitoroga, Milovcu dolaze ideje za rad.
Čim nađe neko drvo u šumi, u glavi ima predstavu šta bi mogao da odradi od toga.
On je, kako kaže, u svom preduzeću i direktor i ekonomista i radna snaga. Treba procijeniti koliko materijal treba da se suši da bi se od njega napravio suvenir. Sve se mora na vrijeme nabaviti da ima dovoljno materijala za zimu.
"Živio sam u Beogradu, Makarskoj, Novom Sadu ali srce me vuče Vitorogu. Na toj planini se osjećam kao svoj na svome", kaže Milovac.
Prvo za čim je čovjek imao potrebu da stvara je kašika za jelo. Tako je i Milovac napravio suvenir takozvane kašike preklapače, koja se u stara vremena koristila za jelo na njivi. Na sredini drške se može preklopiti i staviti u džep.
One se, kako pojašnjava Milovac, prave od klena jer drvo prilikom uzimanja vrućeg neće povući buđ.
Izradio je i jednu preslicu kojoj je kriva drška.
"Svi misle da je krivo, ali nije jer to je majstor namjerno uradio kako bi se prilagodilo prelji, da joj je lakše presti", pojašnjava Milovac.
Najviše proizvodi legendarne janjske tronošce, kojih je napravio na desetine. Nema kuće u Janju koja nema tu stolicu.
Koliko je popularan govori podatak da je najdraži poklon koji Milovac poklanja uvaženim gostima.
"Najveća privilegija mi je bila kada je dolazio patrijarh srpski Pavle i kojem sam poklonio janjski tronožac. Inače, moji suveniri se nalaze na svim kontinentima", kaže Milovac.
Hodajući kroz prirodu i šumu katkad primijeti zanimljiv pejzaž iscrtan na drvetu. Tako je nedavno pronašao panj u obliku stijene u kojoj je smješten manastir Ostrog.
"Uzeo sam ga i idući do kuće pronašao sam i kamenu ploču na kojoj sam iscrtao manastir i sada ga čuvam ovdje. Mnogi hoće da ga kupe, ali ne prodajem ga jer planiram da ga poklonim crkvi u Pribeljcima koja je posvećena Svetom Vasiliju Ostroškom", kaže Milovac.
Takođe zanimljivi detalji su i oslikani pejzaži na drvetu. Radeći sa drvetom Milovac najčešće nailazi na nevjerovatne detalje.
Tako je, jednom prilikom, sijekući dio za tronožac uvidio da se na drvetu oslikao Vitorog sa svojm svojim vrhovima i proplancima. To objašnjava činjenicom da ga priroda podaruje tim stvarima.
"Vjerujem da priroda pokloni takve stvari. Nevjerovatno je, kako to izgleda. Svaki dio Vitoroga ocrtao se u unutrašnjosti drveta. Tako je bio slučaj sa jednom hrastovom daskom, na kojoj se oslikala okolina moje kuće i Lipovače", kaže Milovac pokazujući nevjerovatan dar prirode.
Pohvale sa svih strana: Na zidu njegove radnje u Lipovači nalazi se pregršt pohvala i zahvalnica za rad tog istaknutog majstora.
Ta priznanja mu puno znače jer pored njegove satisfakcije za rad to puno znači i za njegove kupce.
"Puno ljudi vidi da sam priznat, da radim dobro svoj posao i daje pečat mom radu. Onda više kupuju i cijene moj rad. A priznanja su stizala sa svih strana, sa raznih etno-manifestacija i susreta", ponosno ističe Milenko.
Iako će iza njega ostati velika djela i bezbroj suvenira, ima jednu veliku želju u životu.
"Volio bih da neko nastavi ono čime se ja bavim. Ovo je rijedak zanat, ali malo je mladih koji su zainteresovani za nastavak ovog posla. Neimaština tjera ljude da idu sa ognjišta", upozorava Milenko, ali se nada, ipak, da će uspjeti da nađe nekog kome je priroda u srcu jer samo takvi mogu da je najbolje čuvaju.
"Vitorog je nešto najplemenitije na ovom svijetu i krije mnoge tajne koje treba otkriti", kaže Milovac.
Ali, dok je Milenka na Vitorogu će biti čista šuma. Svaki panj, koji nagrize zub vremena ili granu koju slomi snijeg biće upotrijebljeni u izradi suvenira.
Samo pitanje je šta će biti nakon što on ne bude mogao više raditi. Da li će neko imati da sluša onaj opijajući zov tetrijeba i da mnoga stabla spasava od propadanja.
Ostavljamo Milovca u nadi da će mu se javiti neko ko će željeti da izuči zanat, koji je davno počeo njegov djed, a onda nastavio on, zajedno sa svojim ocem, koji mu redovno pomaže oko posla.
Vatreni najvijač Partizana
Milenko Milovac ističe da je vatreni navijač FK Partizan i da međunarodne utakmice tog kluba prati sa lica mjesta.
"U Humskoj 1 u Beogradu, gdje je smješten stadion Partizana, već me svi dobro poznaju tako da kada je naveća potražnja za ulaznicama, uvijek se nađe jedna za mene", kaže Milovac