U BiH je za nekoliko proteklih godina policiji prijavljen nestanak više stotina lica mlađih od 18 godina, od tog broja većina je pronađena, ali postoje i oni slučajevi koji će zauvijek ostati pod velom tajne.
Jedan od najekstremnijih primjera je nestanak troipogodišnjeg Ratka Makarića iz potkozarskog sela Idžani, koji je posljednji put viđen 16. jula u selu Josipovići, kada je sa stricem otišao da napoji konje na potoku. Akcija koja je uslijedila nakon nestanka dječaka, nažalost, nije dala rezultate.
Iz Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova navode da je u periodu od 2003. godine do danas na području Federacije prijavljeno 1.066 nestalih lica, a od toga je 105 lica starosne dobi do 18 godina.
`Od pomenutog broja nestalih lica do 18 godina u protekle četiri godine obustavljena je potraga za 86 lica, odnosno ona su pronađena ili su se svojevoljno vratila kućama, dok se 19 lica i dalje vode kao nestala`, kažu iz Federalnog MUP-a.
Iz MUP-a RS navode podatak da su u periodu od 2000. godine do danas evidentirana 183 slučaja nestanka lica mlađih od 18 godina.
Od tog broja pronađeno je i vraćeno kući 175 maloljetnih lica, pronađena su četiri leša maloljetnika, dok četiri lica još nisu pronađena.
Najviše slučajeva nestanka maloljetnika, njih 93, prijavljeno je CJB Banjaluka. Od tog broja 91 lice vraćeno je kući ili u drugu odgovarajuću ustanovu, dok se za dvoje maloljetnih lica i dalje traga.
U CJB Doboj prijavljeno je 20 slučajeva nestanka lica starosti do 18 godina. Od tog broja 19 lica je pronađeno ili se vratilo kući, dok je u jednom slučaju pronađen leš maloljetnika.
U CJB Bijeljina prijavljeno je 57 slučajeva nestanka maloljetnika, od čega su 53 lica pronađena živa, dok su tri slučaja završena sa smrtnim ishodom, a jedno lice još nije pronađeno.
Najčešće bježe od kuće zbog problema
`U navedenom broju slučajeva nije bilo nestanka djece pod sumnjivim okolnostima. Razlozi nestanka maloljetnika su najčešće bili odlazak od kuće zbog problema u školi, duševne bolesti, bolesti ovisnosti, nesređena materijalna situacija ili porodični konflikti`, kaže Tamara Despenić, šef Biroa za odnose s javnošću MUP-a RS.
Mali Ratko Makarić nestao je u trenutku nepažnje, dok većina drugih maloljetnika koji su dosta stariji od Ratka sami uglavnom pobjegnu od kuća zbog problema s kojima ne mogu da se izbore.
Jedan od posljednjih slučajeva je bijeg od kuće petnaestogodišnje Suzane iz Ramića, kod Banjaluke. Nakon što je Suzanin nestanak prije dvadesetak dana prijavila njena majka Marina Mihajlović, patrola banjalučke Policijske stanice 1 je u prošli ponedjeljak maloljetnu Suzanu pronašla u jednom ugostiteljskom objektu u Banjaluci.
Suzanina majka ispričala je da je njena kćerka i ranije bježala od kuće, te da se nakon nekoliko dana sama vraćala kući.
`Problemi su nastali još kada je Suzana išla u sedmi razred osnovne škole. Od tada su nastale njene promjene u ponašanju i buntovničko raspoloženje. Moj sadašnji suprug i ja pokušavali smo više puta da razgovaramo s njom, ali njeno ponašanje se nije promijenilo`, priča Suzanina majka, tvrdeći da ne zna pravi razlog zašto se njena kćerka odlučuje na bijeg od kuće.
Prema riječima psihologa Aleksandra Milića, doktora medicinskih nauka, u slučaju nestanka neke osobe veoma je bitno prvo obaviti razgovore s porodicom i najbližima, kako bi se dobilo što više informacija o nestaloj osobi.
Operativna služba bi, smatra Milić, u traganju za nestalom osobom trebalo da uključiti timove psihologa, kao i socijalne radnike koje bi uveliko mogli pomoći u rasvjetljavanju slučajeva nestanka.
`Veoma je bitno da od samog početka istraga krene u dobrom pravcu. Osnovno što u ovim slučajevima treba činiti je da se putem informativnih razgovora i putem drugih opservacija ide na sagledavanje razloga nestanka određene osobe. Same informacije o nestaloj osobi, nebitno o kojem uzrastu da se radi, najbolje će dati osobe koje su bile najbliže. Znači, veoma je bitno saznati kakvo je dosadašnje odrastanje tog djeteta ili starije osobe, kakve su relacije između roditelja, rodbine...`, navodi Milić.
Bitno zdravo odrastanje
Razlozi nestanka često upućuju da se radi o osobama kod kojih postoje određeni poremećaji u ponašanju, a iza kojih negdje leži patogeni faktor. To se odnosi na osobe koje se bliže punoljetstvu ili na odrasle osobe.
`Naravno, uzroci, izvori ili porijeklo tih patogenih faktora leže u ličnosti, ali i u socijalnoj sredini, gdje je veoma bitna socijalna adaptacija te ličnosti. Ako govorimo o periodu odrastanja, sazrijevanja, tu se radi o osobama koje su u traganju za ciljem života, za identitetom. U slučajevima kada su te ličnosti neotporne, osjetljive, krhke, ranjive, kojima odgovori u socijalnoj sredini često ne odgovaraju, odnosno oni na njih na neki način neefikasno reaguju, dolazi do pokušaja bijega iz određene situacije`, kaže Milić.
Kod krkih osoba nema dovoljno otpornosti, borbenosti, nema jakih odbrambenih mehanizama.
Prema Milićevim riječima, sa psihološko-psihijatrijskog aspekta može se govoriti o nestanku neke osobe koji je povezan s patogenim faktorima te ličnosti. Međutim, navodi, praksa pokazuje da osobe mogu nestati i iz različitih razloga.
`Kada se radi o nestalim osobama koje budu pronađene ili nepronađene, ili bude otkriveno da su pokušale ili izvršile suicid, onda možemo govoriti o osobama koje iz tih patogenih razloga bježe, nestaju. Međutim, osoba može biti kidnapovana, prisiljena, oteta, ubijena... Dakle, pored patogenog, postoje i drugi razlozi nestanka osoba`, objašnjava Milić.
Smatra da postoje mnoge stvari kojima bi se društvo moralo više pozabaviti kada su u pitanju razlozi nestanka.
`Mislim da, prije svega, posebnu pažnju treba posvetiti uočavanju problema. Morali bismo imati jedan kompleksan preventivni istraživački projekat koji bi sagledao svu simptomatologiju i njenu učestalost, zatim uzroke, a oni su tu negdje u odrastanju ili u slabostima ličnosti. Tendencija je da bude zdravo odrastanje i ja sada uveliko forsiram da se radi s porodicama, naročito preko škola, kako bi se ovoj temi dalo što više prostora`, kaže Milić.
U ovu problematiku trebalo bi više da se uključe i zdravstvo, školstvo, policija, pravosuđe, centri za socijalni rad, nevladine i vladine organizacije, mediji...