Protesti, štrajkovi i nezapamćeno veliki broj štrajkova glađu ispratili su 2006. godinu. Nažalost, ovaj nepopularni trend nastavljen je i u prvom mjesecu 2007. godine. Radničkom strpljenju je očito kraj, njihovo siromaštvo i poniženje dosegli su maksimum. Glad, bijeda i agonija ostavila je mnogim radnicima štrajk kao jedinu mogućnost da se izbore za svoja ljudska prava.
Ulice i transparenti zamijenili su fabrike i alate, a zahtjevi radnika su gotovo identični. Oni traže isplatu svih novčanih dugovanja koja su proteklih godina pošteno zaradili, ali i smjenu rukovodstva koje ih je dovelo do prosjačkog štapa. Ne traže, dakle, ni više, ali ne pristaju ni na manje od onoga što su pošteno zaradili.
REKORDAN BROJ PROTESTA
Poražavajući podatak je da je samo od početka godine u bh. gradovima zabilježeno preko 100 javnih okupljanja radnika, koji su kroz proteste i blokade pokušali privući pažnju drušva i odgovornih za tešku situaciju u koju su dovedeni. Prema riječima Edhema Bibera, predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH, prošle godine u BiH je zabilježeno više od 1.000 štrajkova, a naročito, kako navodi, zabrinjava činjenica što je od početka ove godine evidentirano njih preko 100.
`Neki od tih štrajkova su medijski bili popraćeni, a neki su u javnosti prošli nezapaženo. Međutim, zabrinjava činjenica što se nastavlja tendencija rasta raznih oblika štrajkova kojim nezadovoljni radnici pokušavaju doći do svojih prava`, navodi Biber. Dodaje da su loša organizacija posla u nekim preduzećima i neisplaćivane plate glavni razlozi za ovakvo stanje. Lošu situaciju u društvu dodatno pogoršava i nefunkcionisanje nove vlasti.
`I četiri mjeseca nakon izbora još ne funkcioniše nova vlast, a vakuum između dvije vlade doprinio je da se problemi samo nagomilavaju, umjesto da budu riješeni`, kaže Biber.
Prema riječima Amera Toksića, predsjednika Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika, isključivi razlog za kolaps bh. društva i veliki broj štrajkova je privatizacija koja je bila nezakonita, kriminalna, korumpirana nepripremljena i loše vođena od onih koji su je osmislili.
`Podatke o tačnom broju štrajkova još pripremamo, ali kada se oni spoje s brojem štrajkova koji su u posljednje vrijeme potresli i Federaciju BiH i RS, možemo vidjeti koliko je katastrofalna situacija u cijeloj BiH`, navodi Toksić.
IZ FABRIKA NA ULICE
A obespravljenim radnicima štrajk je ostao jedina nada da se javnosti ukaže na njihova prekršena ljudska prava i tešku situaciju u kojoj se oni i njihove porodice nalaze. Nažalost, ulica je danas postala skoro svakodnevno okupljalište na hiljade radnika koji traže svoje plate, uplatu doprinosa za socijalno, zdravstveno i penziono osiguranje, uvezivanje staža, pokretanje proizvodnje, smjenu rukovodstava...
Jedan od posljednjih je protest oko 1.500 radnika Industrijskog preduzeća `Krivaja` iz Zavidovića koji su u srijedu blokirali magistralni put M-17 na petlji u Žepču. Nezadovoljni radnici su uradili ono što su najavili prije desetak dana, kada su se okupili ispred zgrade Vlade Federacije BiH u Sarajevu, vapeći za pomoć. Nažalost, nije bilo ni pomoći, ali ni članova Vlade, jer su oni tog dana zasjedali u Mostaru. Nakon oglušivanja nadležnih na njihove zahtjeve, oni su svoje prijetnje i ostvarili i blokirali put. Nakon što su predstavnici Vlade FBiH pozvali Sindikat da započnu novu rundu pregovora, blokada je prekinuta.
Ističući da će, ukoliko se nadležni ponovo ogluše na njihove zahtjeve, poduzeti još radikalnije mjere, radnici najavljuju da će im se u štrajku pridružiti i djeca.
`Tražimo čvrstu garanciju da će računi biti deblokirani, a plaće isplaćene. Spremni smo odmah radnike vratiti u pogone. U protivnom nastavljamo proteste u mnogo radikalnijem obliku `poručuje Vehbija Aličić, predsjednik Sindikata `Krivaje`.
Kome to nije u interesu, pitaju se radnici, da oživi preduzeće koje je prošle godine imalo izvoz od 42 miliona KM.
Edhem Biber, ocijenio je da je stanje u `Krivaji` rezultat mešetarenja političkih grupacija, te napomenuo da je oko stotinu preduzeća u FBiH sa oko 30.000 radnika u sličnoj situaciji.
U agoniji su i radnici preduzeća `Šumeks` iz Vareša koji su takođe protekle sedmice protestujući željeli skrenuti pažnju na tešku situaciju u kojoj se nalaze.
`Dosta praznih obećanja`, `Hoćemo dostojan život`, `Zašto nam ne date posao`, `Uništili ste šumu, hoćete i nas`, samo su neki od transparenata koje su nezadovoljni radnici ovog preduzeća nosili protestujući ispred zgrade Vlade Zeničko-dobojskog kantona. Više od stotinu radnika ovog preduzeća tražilo je poništenje privatizacije i ulazak preduzeća u sastav Šumskog privrednog društva ZDK.
`Dugovanja preduzeća prema dobavljačima su 397.000 KM. Prošle godine smo radili sa 50 odsto svojih kapaciteta, međutim, ni to više nismo u stanju. Proizvodnja je obustavljena i preostalo nam je da u pregovorima sa SPD ZDK, čiji Nadzorni odbor nije pokazivao želju za dogovorom, pokušamo pronaći rješenje za sudbinu 692 zaposlena radnika u 'Šumeksu'`, izjavio je direktor ovog preduzeća Sead Ganić.
A svoja prava štrajkovima su u januaru tražili i radnici `Kombiteksa`, `Polietilenke`, `Žitoprerade`, `Sateksa`, `Bosnagrafa`, Metalne industrije `Soko`, rudari `Breze`...
SVAKI DAN NOVI ŠTRAJK
Kao i FBiH, štrajkovi potresaju i RS. Jedan od protestnih skupova nedavno je organizovala Sindikalna organizacija GIP `11. novembar ` iz Srpca. Radnici su u `Betonjerki` održali protestni skup, na kome je zatraženo od rukovodstva firme da radnicima isplati dug za plate, regres i topli obrok za protekle dvije godine i poveže staž od 1998. godine. Ogorčeni radnici, uz podršku sindikalaca, najavili su da će od nadležnih ustanova zatražiti pokretanje stečaja u toj firmi ukoliko njihovi zahtjevi ne budu realizovani.
`Ovo je bruka i sramota prema radnicima. Ja imam 40 godina radnog staža, ali doprinos za PIO nije uplaćen za sedam godina, tako da ne mogu otići u penziju`, kaže Predrag Lepir, poslovođa `Betonjerke`. Direktor GIP-a Dragan Bakić izjavio je da razumije zahtjeve radnika i da razgovara s predstavnicima opštine Srbac o prodaji zemljišta na lokaciji stare `Betonjerke` za 100.000 KM, što bi, kako je naveo, pomoglo da bude pronađen izlaz iz krize.
Skoro 200 zaposlenih banjalučkog preduzeća `Jelšingrad - Fabrika alatnih mašina` takođe je u štrajku. Oni su zaprijetili da se neće vratiti na posao dok im ne bude isplaćeno nekoliko plata od ukupno 45, koliko im je firma dužna, a zahtijevaju i smjenu menadžmenta.
A oko 140 radnika banjalučke Robne kuće `Boska` prije desetak dana je mirnim protestima na Trgu Krajine iskazalo nezadovoljstvo zbog loše situacije u kojoj se ovo preduzeće nalazi.
`Ovo je jedini način da skrenemo pažnju kako bi se pristupilo rješavanju problema u 'Boski', a za to je došlo krajnje vrijeme`, kaže Gorica Kurtić, član Sindikalnog odbora preduzeća. Radnici traže od Vlade RS hitnu privatizaciju i reviziju poslovanja preduzeća, koje se već duže vrijeme nalazi u agoniji, a direktora nema već osam mjeseci .
`Tražimo ovjeru zdravstvenih knjižica, jer su prošle godine tri radnika 'Boske' umrla pošto nisu imali mogućnost zdravstvene zaštite`, kazala je Kurtićeva. Više od 280 radnika `Boske` zahtijeva takođe provjeru štetnosti ugovora o izdavanju poslovnih prostora i prodaji dijela državnog kapitala, finansijskog poslovanja preduzeća u posljednjih deset godina i utvrđivanje krivične odgovornosti dosadašnjih rukovodilaca `Boske`.
`Svaki dan ćemo se okupljati na Trgu Krajine dok ne ostvarimo svoje zahtjeve, prvenstveno pravo na rad`, najavila je Kurtićeva.
RS je potresao i višemjesečni štrajk `Bosanke` iz Doboja, drvoprerađivačke industrije u Kotorskom, te niz štrajkova u `Metalglasu`...
Sve u svemu, od početka januara skoro da nije prošao nijedan dan bez nekog štrajka, protesta, barikade...
IZGLADNJIVANJEM DO PRAVA
A koliko je nekim radnicima došlo do guše pokazuju i sve češći primjeri štrajka glađu. Crne slike posljednjih mjeseci stizale su iz cijele BiH.
Generalni štrajk, koji je u junu prošle godine organizovalo četrdesetak radnika prijedorskog `Autotransporta`, kulminirao je tokom novembra šestodnevnim štrajkom glađu. Na štrajk glađu odlučila su se i trojica zaposlenih bijeljinskog preduzeća GP `Rad`, želeći ukazati na propadanje nekada uglednog preduzeća, do kojeg je došlo nakon njegove privatizacije 2001. godine. Jedan od najpoznatijih slučajeva je i sarajevski `Sarabon`, čiji radnici i dalje nisu riješili svoje probleme, a štrajkovali su i glađu.
Međutim, zabrinjava činjenica da se štrajkovi glađu, na koje se u posljednje vrijeme odlučuju mnogi koji smatraju da jedino tako mogu ostvariti svoja prava, u našoj zemlji nastavljaju i dalje. Iako gladovanje kod većine prethodnih štrajkača glađu nije mnogo pomoglo u rješavanju njihovih zahtijeva, nezadovoljni radnici i dalje prijete da će, ukoliko ne budu riješeni njihovi problemi, započeti ovaj oblik protesta. Tako su otpušteni radnici Drvne industrije `Omar` iz Kneževa najavili da će pred zgradom Vlade RS u Banjaluci početi štrajk glađu ako im ni poslije narednog sastanka s predstavnicima resornih ministarstava ne bude jasno kako će riješiti svoje višegodišnje probleme. Milorad Keleman, predsjednik Sindikalnih organizacija otpuštenih radnika DI `Omar`, ističe da se situacija u toj firmi konstantno pogoršava, a radnici gladuju, jer su ostali bez plata.
'`Od vlasti tražimo da nam kažu šta da radimo s gladnim ljudima. Preostalo nam je jedino da dovedemo ljude pred zgradu Vlade RS i da tamo čekamo ko će nam dati koru hljeba`, navodi Keleman.
NEMA IZBORA
Sve ovo je po ko zna koji put u ovih desetak godina viđeno. Ali zabrinjavajuće je da se umjesto smanjenja raznih oblika štrajkova nezadovoljnih radnika, oni iz godine u godinu povećavaju.
Prema riječima socijologa Ivana Šijakovića, dosadašnja iskustva su pokazala da su se mnoge pobune kroz istoriju dešavale upravo na početku godine.
`Obično ljudi početak godine doživljavaju kao dolazak nečeg boljeg i ljepšeg. Međutim, kada shvate da se i dolaskom nove godine njihova očekivanja nisu ispunila, kada shvate da ubrzo neće biti poboljšanja situacije, oni upadaju u težak psihološki period i tada im kao jedno od najboljih rješenja borbe protiv poslodavaca upravo izgleda štrajk `, navodi Šijaković.
A sve češći štrajkovi glađu i prijetnje ovakvom vrstom štrajka pokazali su se, navodi Šijaković, kao najbolji način skretanja pažnje na tešku situaciju osoba koje se odluče na taj potez.
`Svaki štrajk glađu izaziva određene emocije kod ljudi, mnogih nevladinih organizacija, proširi se na javno mjenje i vrlo često urodi plodom`, kaže Šijaković.
Međutim, takvi štrajkovi ostavljaju nesagledive posljedice na organizam, upozoravaju ljekari.
Primjer za to je i slučaj Slobodana Vaskovića, glavnog i odgovornog urednika magazina `Patriot`, koji je u prošli petak ispred zgrade Narodne skupštine RS stupio u štrajk glađu, a nakon dva dana prevezen je u Hitnu pomoć zbog izrazito pogoršanog zdravstvenog stanja. Vasković je u štrajk glađu stupio zbog, kako je rekao, pritisaka i prijetnji predsjednika RS Milana Jelića, kao i zbog načina kontrole Poreske uprave RS u `Novom magazinu`, izdavaču `Patriota`. Ljekari su nakon pregleda uputili Vaskovića na kućno liječenje, upozorivši ga da bi njegovo dalje štrajkovanje glađu vodilo u suicid. Međutim, Vasković kaže da će, ako pritisci i prijetnje ne prestanu, nastaviti štrajk bez obzira na posljedice, jer, tvrdi, nema drugog izbora.
Esma Nišić, specijalista opšte medicine, upozorava da organizam prilikom gladovanja slabi, a posebno srce, centralni nervni sistem i bubrezi.
`Velike posljedice su i po jetru, koja je zapravo laboratorija našeg organizma. Nažalost, u posljednje vrijeme veliki je broj onih koji štrajkom glađu nastoje doći do svojih prava. To donosi veliki udar na organizam, a što više traje, posljedice su veće. Usljed gladovanja mišići atrofiraju, osobe koje štrajkuju jedva da imaju snage i da sjede, a nemaju snage ni za fiziološke funkcije`, upozorila je Nišićeva i naglasila da je situacija gora time što su takve osobe ranije preživjele stres.
A imaju li, pitaju se radnici, neki drugi izbor osim štrajka glađu?
Preostaje im, kažu, samo ili da gladni čekaju i nadaju se obećanjima, koja su mnogo puta do sada bila `lažna`, ili da stupe u štrajk. Jer kako kažu mnogi, `kad već gladujem jer su me uništili, gladovaću s nekim ciljem`.
Katastrofalno stanje u kojem je veliki broj preduzeća i radnika je rak rana bh. društva. Za sada, kako pokazuje trenutna situacija u državi, čini se da ova rana lijeka nema.
Za sedmicu koja dolazi već je najavljen novi štrajk. Oko 1.500 radnika Rafinerije nafte iz Broda najavilo je blokadu Nove banajlučke banke u Banjaluci zbog duga od 1,2 miliona KM prema Rafineriji, koji je nastao nakon što je banka izdala garanciju za obezbjeđenje plaćanja firmi MPP RMG iz Sarajeva za kupljene naftne derivate u ovoj rafineriji 1999. godine.
Invalidi traže smjenu odgovornih
Invalidi s područja Unsko-sanskog kantona okupili su se nedavno ispred zgrade Vlade USK u Bihaću na mirnim protestima zbog neriješene situacije vezane za finansiranje udruženja invalida, njihovog zdravstvenog osiguranja i školovanja djece s posebnim potrebama.
Invalidi traže i hitno formiranje vlasti u USK, kako bi konačno dobili resornog ministra kojeg nemaju više mjeseci.
`Naše zahtjeve ponavljamo već šest mjeseci, a dobili smo samo lažna obećanja. Zbog toga tražimo smjenu odgovornih. Ukoliko se to ne desi za 15 dana, pozvaćemo sve građane i isprovocirati socijalni bunt`, rekao je Enes Alibegović, član Koordinacionog odbora osoba s invaliditetom USK.
Protestuju i Romi
Nekoliko desetina učenika i njihovih roditelja romske nacionalnosti iz Bistarca kod Lukavca i romskog naselja u opštini Gradačac protestovali su u utorak ispred zgrade Vlade TK zbog, kako kažu, diskriminirajućeg odnosa vlasti prema njima.
`I mi smo djeca`, `Nećemo u školu u društvu divljih životinja` , `Škola DA, semafori NE`, samo su neki od transparenata koje su na protestnom skupu nosili ovi učenici.
Jedini zahtjev okupljenih osnovaca i Udruženja `Sar e Roma` Tuzlanskog kantona je da Vlada finansira prevoz do škole, jer njihovi roditelji nemaju novca da plaćaju autobuske karte, pa djeca samo u jednom pravcu pješače po četiri kilometra.