Silikonske grudi i usne su za mamine curice. Žešći igrači sebi stavljaju srcolike dragulje na oči, nanose tetovaže Ejmi Vajnhaus na zube, rade potkožne narukvice, pirsing na očnim kapcima ili se žigošu užarenim željezom. Opičena optočavanja, transformacije i kasapljenja ljudskog tijela u ime fetiša ili navodne ljepote nezaustavljivo idu dalje, dublje i gluplje.
Taman kada ste se odlučili na superkul tetovažu škorpiona ili leptira u bikini zoni misleći da ste napokon svojoj bezličnosti dali nešto papreniji ton, na drugom kraju svijeta neko je istetovirao oči ili je, u najmanju ruku, napravio rogove od implantata. Svi želimo biti drukčiji od drugih, ali neki to žele toliko da će upotrijebiti sve vještičje tehnologije ne bi li se domogli prepoznatljive razlike.
Zanemarivši na čas viševijekovnu tradiciju ritualnog (samo)sakaćenja i šamanskih obreda, koji su ponekad išli toliko daleko da su se ljudima otvarale rupe na lubanjama te pritiskom na mozak stvarale halucinacije, trend intenzivnih modernih intervencija u tjelesni izgled dobio je zamah pričom o Šenonu Laretu. Dobar dio svog djetinjstva odradio je gledajući "Zvjezdane staze" s komadom pice u ruci. S vremenom dječak je poželio izgledati kao biće s drugog planeta.
Želju mu je pomogao ostvariti prvi maher za pirsing Stiv Havort, koji se počeo baviti 3D tetovažama, tj. umetanjem potkožnih implantata. Havort je krenuo s potkožnim silikonskom biznisom 1994. i od tada do danas oko 50.000 ljudi odlučilo se na reljefno obrađivanje vlastite epiderme. Prva mušterija bila je žena s Novog Zelanda, koja je željela da joj se napravi potkožna narukvica. Laret je sebi napravio "vanzemaljske" nabore na čelu, koji su išli od vrha sljepoočnica i spuštali se lagano prema nosu.
Opčinjen svojim vanzemaljskim odrazom u ogledalu i mogućnostima tjelesnih transformacija, sada već poprilično modifikovani obožavalac "Zvjezdanih staza" pokrenuo je BMEZine, najveću online zajednicu za promjenu ličnog opisa.
"Umjetnici tijela" su u međuvremenu postali brojniji, a tehnike i nebulozne mogućnosti promjena takođe. Tako je Laret prošle godine odlučio tetovirati oči, a to se usudila tek šačica ljudi prije njega.
Pomalo nevjerovatno, ali ubadanje igle s tintom u očnu jabučicu odvija se praktično na isti način kao i u slučaju kože. Nakon što je tretman bio gotov, Laret se pojavio s totalno plavim očima, te opisao poduhvat kao da se radilo o posjeti vulkanizeru: "Oko je vrlo podatno. Možete staviti u njega šta vam je volja. Izgrađeno je na način da se može nositi sa svim mogućim zagađivačima."
Prema nekim svjedočanstvima iz 19. vijeka, tetoviranje očiju je daleko starije nego što se mislilo. Smatralo se da je manje opasno od tetoviranja kože, ali još se na to većinom odlučuju slijepci.
Za one kojima je mazanje očiju bezveze uvijek ostaje mogućnost da na oko pribodu kakav ukrasni draguljčić. Nekoliko lucidnih likova iz Holandije započelo je s "kozmetičkim izvanočnim implantatima". Zbog čega biste ograničili plemenite blještave metale na bradavice, pupak i klitoris kad ih možete imati već na prvi pogled - zakucane u oko? Zasad suludi implantat nazvan "JewelEye" dolazi u pet oblika, a možete naručiti i izradu vlastite ideje. Naravno, između srca, zvijezde, djeteline sa četiri lista, muzičke note i znaka za evro, nema dileme.
Na tapeti očnih estetskih kasapljenja nalazi se i pirsing kapaka. Malobrojni koji su krenuli putem treptanja s dodanom vrijednošću opisuju tegobe nakon zahvata: "Osjećao sam užasnu neugodu nakon pirsinga. Čitavo područje je nateklo i bilo je vrlo bolno, ali nakon nekoliko dana situacija se smirila. Doživljaj koji je trajao dosta dugo je kao da vam je trepavica zapela ispod kapka i smeta pri svakom pokretu oka."
Ipak, kratkotrajne nedaće čiji se simptomi s vremenom potpuno povuku vjerovatno nisu ništa u usporedbi sa zadovoljstvom koje nastaje u trenutku kada se okolina unezvijeri i bježi glavom bez obzira pri pogledu na pirsing. Dok mesarenje osjetila vida može imati dubokoumne mazohističke konotacije koje izazivaju određeno poštovanje i ima svoju ritualnu tradiciju, tetovaža zuba s likovima Ejmi Vajnhaus ili Elvisa eventualno rađa ideju o pasti za zube na bazi sone kiseline. Stiv Hivard otvorio je zubno-umjetničku ordinaciju gdje ljudima radi portrete na kljovama, najčešće jedinicama, i za to naplaćuje između 200 i 600 dolara, zavisno o složenosti izvođenja. Svoje idole možete sada tajno obožavati jezikom u diskreciji usne šupljine.
"Mnogi koji su se odlučili na tetoviranje zuba ne bi nikad napravili standardnu tetovažu. Sada, pak, mogu ići na plivanje ili bilo gdje drugdje i niko ne mora znati da su tetovirali zube. Mogu čuvati tu tajnu samo za sebe", objasnio je Stiv seksualno-mentalne poremećaje svojih klijenata.
Gledano iz perspektive zubnih celebrityja sljepoća se načas čini kao privilegija. Ipak, da slijepi ne bi bili izuzeti iz trendova tetoviranja, pobrinula se Klara Jirkova, studentkinja umjetnosti iz Berlina. Ideja o "Brailleovoj tetovaži", kojom je prošle godine zabavila medije, koliko god da je svježa, temelji se na već dugoj tradiciji potkožnih implantata s kojima se u ukrasne svrhe radi već barem petnaestak godina. Zapanjujuće naivno, palo joj je na pamet da bi slijepci mogli imati istetovirana svoja imena i druge elementarne identifikacijske podatke na dlanovima koje bi mogli iščitati jedni od drugih pri rukovanju. Jirkovoj je promakla sitnica da biti slijep ne podrazumijeva i biti nijem.
Tretiranje tijela kao platna ili materijala za rezbarenje i klesanje u budućnosti će dobiti sve ekstremnije i suptilnije metode - od biočipova do genetskog bućkurišanja. Dotad smo prepušteni površinskim egzibicijama i zdravoseljačkim intervencijama u krv i meso, kojima tek rijetko ko izražava svoj identitet. Većini služi da bi ga, makar nekako, uspostavila.