Praćenje bračnih preljubnika, potraga za ukradenim automobilima, izgubljenim licima, utjerivanje dugova, te otkrivanje provalnika, najčešći su poslovi kojima se posljednjih godina bave privatni detektivi u BiH.
O specifičnom poslu, koji podrazumijeva diskreciju i tajnost, razgovarali smo sa Goranom T. iz Banjaluke, koji kao privatni detektiv radi već deset godina. Puno prezime zbog delikatnog posla koji obavlja Goran nije htio da navodi, kao ni da se fotografiše.
Kako je prethodno bio zaposlen u MUP-u kao kriminalistički inspektor, nakon što je penzionisan, Goran je 1998. godine u Banjaluci počeo da pruža detektivske usluge, te zahvaljujući svom prethodnom poslu, od samog početka znao da odradi posao do kraja i bez problema.
"Građani traže raznorazne detektivske usluge, od potrage za počiniocima krivičnih djela, provalnika, ukradenih vozila, do praćenja prevara i muško-ženskih preljuba. Ove usluge uglavnom iziskuju mnogo novca, pa ih pretežno traže bogatiji ljudi", priča Goran.
Na svoj posao danas gleda kao i na svaki drugi poziv, ali ističe i to da je detektivska djelatnost, za razliku od drugih zanimanja, u suštini "prljav posao", koji nekada ima i kobne posljedice, zbog čega je neophodno ovom poslu pristupiti profesionalno i bez emocija. Ovaj privatni detektiv kaže da je neophodno ograditi sebe od potencijalnih opasnosti koje neminovno prijete.
Jedan od poslova koji se završio tragično bila je potraga za ženom u Banjaluci, koju je zatražio napušteni suprug prije nekoliko godina.
"Kada sam saznao gdje se ta žena nalazi i o tome obavijestio njenog muža, smatrajući da će riješiti nesuglasice, dogodilo se suprotno. Čovjek je pištoljem ubio ženu, a odmah zatim izvršio samoubistvo. To su strašne posljedice, koje mi ne možemo predvidjeti", priča Goran.
I javne ličnosti traže usluge
Objašnjava da detektivski posao treba raditi u strogoj diskreciji. Ugovara se isključivo u četiri oka. Detektiv treba da ostane neprimijećen i da uradi posao kako je ugovoreno, a da pri tome sve ostane u tajnosti. Što manje ljudi zna, sigurniji je onaj koji obavlja posao", navodi privatni detektiv iz Banjaluke.
Detektivske usluge traže i stariji i mlađi ljudi, podjednako muškarci i žene, a veoma često i javne ličnosti.
Priča kako ga je u Sarajevu prije nekoliko godina zbog bračnih razmirica angažovala jedna žena da prati njenog muža.
"Posao je trajao mjesec dana, toliko mi je trebalo da prikupim dokaze, jer je ta klijentkinja, kao i većina drugih, tražila dokaze, kako bi se uvjerila da ju muž vara", priča Goran.
Prevareni supružnici su najčešći klijenti u detektivskim agencijama, oni žele da dobiju dokaz preljube drugog supružnika, a ima i onih koji angažuju detektive da prate njihove ljubavnice/ljubavnike. Kako priča Goran, i djevojke prate svoje momke i obrnuto.
"Praćenje lica je jedan od najtežih poslova, on iziskuje mnogo vremena, truda i pažnje. To je vrlo delikatan posao, koji zahtijeva stalnu koncentraciju, jer kada automobilom pratite nekoga, lako vam se može desiti da se u gužvi ili na semaforu osoba izgubi iz vida. Taj posao, zavisno od toga koliko dugo klijent zahtijeva da osoba bude praćena, može da traje duže ili kraće. U nekim slučajevima je po cijeli dan potrebno pratiti kretanje neke osobe, a nekada svega pola dana ili samo po nekoliko sati. Sve to zavisi od slučaja do slučaja", navodi Goran.
Kaže da mu se tokom dugogodišnjeg rada dešavalo da prati i ljude s kojima se privatno poznaje, što je predstavljalo veliki problem.
"To je teško, jer ne možete ostati neprimijećeni u blizini čovjeka koji vas poznaje, pa su takve situacije uvijek najkomplikovanije. I to mi se dešavalo tokom rada", priča Goran.
Obavljanje posla u okviru zakona
Kada je u pitanju potraga za ukradenima automobilima ili pljačkašima, kaže da je to u suštini isti posao kao onaj koji je radio u policiji. Razlika je jedino u tome što je, radeći kao kriminalistički inspektor, imao daleko veća ovlaštenja nego sada kao privatni detektiv.
"Kao inspektor, imao sam pravo privesti ili pritvoriti lice, pretresti stan, ovdje imam ovlaštenja do poslova policije i ukoliko nađem ukradeno vozilo nemam pravo da ga oduzmem, nego o tome moram da obavijestim vlasnika i policiju da oni urade taj posao. Međutim, postoje agencije i detektivi koji vrlo lako pređu prag ovlaštenja, što se ne bi smjelo dešavati, jer je ovo posao koji treba profesionalno raditi u okviru zakona", objašnjava Goran.
U određenim slučajevima klijent zahtijeva da detektiv prati lice i izvan države, ali takvi klijenti su rijeđi, jer, kako priča Goran, problem predstavljaju veliki troškovi ovakvih usluga.
Objašnjava da je u malom gradu, kao što je Banjaluka, gdje se sve relativno brzo sazna, veoma teško raditi ovaj posao u diskreciji. Kao detektiv radio je i na području Federacije BiH i u Srbiji.
Goran smatra da detektivska djelatnost i pored zakona koji je donesen 2002. godine, u RS i dalje nije dovoljno dobro zakonski definisana.
"Na Zapadu to drugačije funkcioniše. Istražitelj kontaktira tužilaštvo i prikuplja dokaze, što je kod nas posao MUP-a. Na taj način se, preko tužilaštva, angažuju detektivske agencije, a kod nas MUP angažuje detektive jedino u slučajevima kada se raspišu potrage za nestalim licima", navodi Goran.
Detektivske agencije
Agencija "Bond" u Banjaluci je prva detektivska agencija u RS, osnovana u aprilu 1999. godine, da bi stupanjem Zakona o detektivskoj djelatnosti prerasla u agenciju za obezbjeđenje imovine i lica, koja i dalje pruža detektivske usluge. U ovoj agenciji navode da su detektivske usluge veoma tražene, od klijenata raziličitih profila.
"Klijenti angažuju detektiva za razne poslove, od pronalaska osoba koje su napustile kuću, kontrole i provjere klijenta ili firme s kojom klijenti posluju, do zahtjeva o praćenju nevjernih supruga ili supruge. Imali smo i slučajeva potrage za osobama koje su nestale i izvršile smoubistvo", navodi Sreto Aničić, vlasnik agencije "Bond".
Ističe da ljudi koji žele da dođu do nekih informacija ne gledaju na novac koji treba da izdvoje za to.
U Federaciji BiH još nije donesen zakon koji bi regulisao pitanje osnivanja i rada privatnih detektivskih agencija, kojih, i pored nepostojanja zakona, u Sarajevu ima nekoliko. Ipak, iz Federalnog ministarstva pravde nisu htjeli da nam govore na koji način je regulisan rad tih agencija.
U Republici Srpskoj detektivska djelatnost je regulisana Zakonom o agencijama za obezbjeđenje lica i imovine i privatnoj detektivskoj djelatnosti, koji je stupio na snagu 2002. godine.
Detektivsku kancelariju, koja ima status pravnog lica i za čiji je rad potrebno odobrenje CJB, mogu osnovati dva ili više privatnih detektiva.
Iako u MUP-u RS navode da u ovom bh. entitetu nije registrovana niti jedna detektivska kancelarija, te da u Srpskoj postoje svega dva privatna detektiva i to jedan na području Banjaluke, a drugi u Bijeljini, pozivom na informacije, došli smo do kontakata nekoliko detektivskih agencija u RS.
Prema postojećem zakonu, poslovi privatnog detektiva obavljaju se kao samostalna djelatnost i može ih obavljati samo fizičko lice koje posjeduje ovlaštenje za obavljanje detektivskih poslova i odobrenje za rad.
Uslovi i kazne
Iz MUP-a RS navode da se ovlaštenje za obavljanje detektivskih poslova može izdati licu koje je državljanin Bosne i Hercegovine, te je navršilo 25 godina života i ima završen pripravnički staž kod privatnog detektiva u trajanju od osamnaest mjeseci. Takođe je neophodno da to lice, svojim načinom života, ponašanjem ili djalatnošću ukazuje da će savjesno i odgovorno obavljati detektivske poslove, te da ima opštu zdravstvenu sposobnost i posebnu duševnu i fizičku sposobnost, što dokazuje uvjerenjem ovlaštene zdravstvene ustanove.
"Zahtjev za izdavanje ovlaštenja za bavljenje detektivskom djelatnosti podnosi se nadležnom centru javne bezbjednosti, gdje se uz zahtjev prilažu dokazi o ispunjavanju svih potrebnih uslova. Nakon potvrde da su propisani uslovi ispunjeni, centar javne bezbjednosti izdaje odobrenje za rad privatnom detektivu", navode iz MUP-a RS.
Član 43 Zakona o agencijama za osiguranje imovine i osoba u privatnoj detektivskoj djelatnosti RS omogućava detektivu prikupljanje podataka o nestalima, osobama koje se skrivaju ili osobama koje su napisale ili poslale anonimna pisma, osobama koje šire klevete i uvrede.
Prikupljeni podaci do kojih je privatni detektiv došao u obavljanju ugovorenog posla smatraju se poslovnom tajnom i nakon što privatni detektiv prestane obavljati detektivske poslove. Ovi podaci mogu se iskoristiti samo u svrhu radi koje su prikupljeni, te ih je privatni detektiv dužan predati stranci, a one podatke koji nisu od značaja, uništiti u roku od osam dana.
Ukoliko obavlja poslove bez ugovora sklopljenog u pisanom obliku i izdate posebne punemoći, privatni detektiv će biti kažnjen novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM. Istom kaznom biće kažnjen ukoliko prilikom obavljanja poslova bude koristio vatreno oružje ili druga sredstva prinude.
Novčanom kaznom od 100 do 800 KM privatni detektiv će biti kažnjen ukoliko ne pokaže detektivsku legitimaciju ovlašćenom licu Ministarstva ili licu od koga prikuplja podatke.