Iako mu zvanično radno vrijeme počinje od osam časova, Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske, na posao svakodnevno dolazi jedan čas ranije.
Takvu naviku, da na poslu bude od sedam, kaže Rakulj, stekao je tokom dugogodišnjeg radnog iskustva.
"U penziji sam od 1998. godine, a iza sebe imam 45 godina radnog staža koje sam stekao radeći od sedam časova, tako da se na novo radno vrijeme ne mogu priviknuti", kaže on.
Zbog toga, govori, svakoga jutra ustaje u šest časova, te na radno mjesto dolazi u sedam. Taj jedan čas samoće iskoristi kako bi u miru napravio plan obaveza za taj dan.
Njegova radna koleginica, koja na posao dolazi u osam, kuva im prvu jutarnju kafu.
Nakon kafe slijede posjete saradnika i nezadovoljnih penzionera, a ponekad i odlazak u druga opštinska i gradska udruženja.
"Proglašeni smo za udruženje od posebnog interesa za RS, pa je tu i obaveza da to opravdamo. Svakodnevno imamo puno posla. Ovih dana radim neke predmete od januara, koji su stalno u vezi sa oblicima djelovanja zaštite prava penzionera, jer se njihova prava često gaze i uskraćuju", navodi Rakulj.
Kaže da daje svoj maksimum
Iako po struci nije pravnik nego ekonomista, ističe da mu, s obzirom na to da je radno iskustvo stekao u Fondu PIO, nije daleka ni ta oblast.
Radi kolektivne zaštite prava penzionera, često mora da kontaktira sa pravosuđem, tako da je poznavanje prava veoma korisno.
"U Ustavnom sudu RS sam u decembru prošle godine bio na javnoj raspravi i sud je saopštio gdje su u zakonu neustavne odredbe koje se tiču prava penzionera. Dakle, veza sa pravosuđem na ovoj poziciji je neraskidiva", ističe Rakulj.
Kaže da penzioneri "zahvaljujući" diskriminaciji njihovih prava teško žive.
"Dešava se da se donesu prava o isplaćivanju penzije, pa se ona opet ne isplaćuje cijela, nego djelimična, dok se u drugim segmentima našeg društva tako ne postupa prema ljudima. Tako su, recimo, plate državnih službenika uvijek bile na vrijeme, a od penzionera se moglo uzeti", govori Rakulj.
Zbog tako teške situacije koja ih je zadesila penzioneri nerijetko dolaze da mu se požale, pa čak ponekad i njega okrive da se dovoljno ne zalaže za zaštitu njihovih prava.
Bude tako i slučajeva da ljudi kažu da se on ne trudi dovoljno, te da bi neko drugi bolje obavljao njegovu funkciju.
Takvi navodi, govori Rakulj, ne padaju mu teško jer svakodnevno daje svoj maksimum, a na to mjesto izabran je voljom drugih ljudi.
Muku koja tjera ljude da se pobune i protiv njega razumije, jer je svjestan neimaštine u kojoj penzioneri žive.
"Moji saradnici i prijatelji koji su u vrijeme kada sam otišao u penziju djelovali u Udruženju zvali su me da s njima sarađujem, ali ja sam jedno vrijeme bio mimo toga, da bih tek 2002. godine, četiri godine kasnije, na njihovu inicijativu postao predsjednik Udruženja penzionera RS, što sam i danas", navodi Rakulj.
Prosječna penzija, kaže, iznosi 319 KM, što je premalo za život.
Šta mladi ljudi ne razumiju
Prema njegovim riječima, problem je u tome što naše društvo politički nije spremno da ljudima pomogne onoliko koliko se pomaže u drugim zemljama.
"U prošloj godini, na primjer, bio je rast dohotka dosta veliki za oblasti van privrede, pa su tu plate porasle preko 40 odsto, a penzije tek pola od toga. To je nebriga, ono na šta mi stalno ukazujemo argumentima", ogorčen je Rakulj.
Isto tako, kaže, međunarodna zajednica nije spremna u tom smislu da pomogne jer i u ovakvom siromaštvu oni gledaju samo "kako da nas pripreme za ulazak u EU, ali na štetu prava ljudi".
Nisu ni oni, govori Rakulj, baš veliki humanisti kad su u pitanju stariji ljudi.
Iako je svjestan da je problema mnogo, zbog čega često i poslije radnog vremena mora da obavi mnoštvo poslova, te da o tim predmetima razmišlja i kada je kod kuće, kaže da Udruženje više ne može da učini.
"Mi imamo status nevladine organizacije, tako da je naš uticaj na institucije u tom smislu ograničen, pa ne možemo da djelujemo koliko bismo željeli, što često penzioneri, pritisnuti bijedom i mukom, ne razumiju", navodi on.
Tvrdi da je njegova generacija radila mnogo, ali da je rat poništio neke rezultate tog rada pa nam je sadašnjost ovakva.
"Mladi ljudi to ne razumiju. Govore mi da ne bi željeli dočekati ovakvu starost kakva je današnjih penzionera. Ne shvataju mladi da bismo mi imali bar duplo bolji život i penzije da nije bilo rata", priča Rakulj.
Svjestan je, govori, da reforma mora da postoji u svim oblicima života, ali ističe da nije u redu da stari ljudi budu ostavljeni da izumru u siromaštvu, a da se samo gleda kako da se obezbijedi bolja budućnost mlađim generacijama.
Zbog nepravde sa kojom se svakodnevno susreće posao mu je ponekad naporan i iscrpljujući, ali ga u nove radne pobjede vodi borba za pravednost i bolji status ljudi čija prava štiti.
Penzioneri nekada pretjeruju sa pozivima
Rakulj kaže da ga penzioneri nerijetko znaju zvati i na njegov fiksni telefon, iako je broj zaštitio, pa ponekad s tim teže izlazi nakraj.
"Ne znam kako, ali ljudi se snađu za moj broj telefona, pa me zovu i kada sam kod kuće. Nekad stvarno pretjeraju pa bude poziva i poslije 22 časa, što nije u redu, ali šta ću, to sve prati posao koji obavljam", priča on.
Po izlasku iz kancelarije, oko 69 časova, Rakulj prvo ide kući.
Pošto se radni dan tu ne završava, nego često biva nastavljen na nekim sastancima organizacija u koje je, takođe, uključen, za odmor i slobodne aktivnosti baš i nema mnogo vremena.
Iako je po struci profesor srpskog jezika, kaže da čitanje nije njegov hobi nego da radije na televiziji prati sportska dešavanja.
U šoping, kada su odjeća i obuća u pitanju, obavezno ide sa suprugom. Za ulični šah, koji i po nevremenu penzioneri igraju u samom centru Banjaluke, Rakulj nema vremena.
"Ne igram šah u gradu jer nemam vremena, a ni naviku. Šah samo ponekad odigram sa desetogodišnjim unukom, a za ulična okupljanja nemam vremena", kaže on.
Pošto je šetnja dobra za opuštanje i zdravlje, trudi se da svakodnevno prepješači bar kilometar do dva.
Iako u šali govori izreku da "čovjek bez hobija nije čovjek", priznaje da on ni za to nema vremena.
"Nemam vremena za neke hobije, mada ih ni ranije nisam imao, kada sam bio mlađi. Nikada nisam stizao nečemu toliko da se posvetim. Ja sam čovjek koji voli mnogo da radi. Dan proveden bez obaveza meni je prazan, besmislen", govori Rakulj.
Malo slobodnog vremena koje mu preostane najradije provodi sa porodicom, družeći se s djecom i unucima.
Lična karta:
- Datum rođenja i mjesto: 10. novembar 1935. godine u Glamoču
- Mjesto stanovanja: Banjaluka
- Stručna sprema: Srpski jezik i književnost i Ekonomski fakultet
- Bračno stanje: oženjen, otac dvoje djece
I advokati iskorištavaju penzionere
Tokom sedmogodišnjeg rada na poziciji prvog čovjeka ispred penzionera RS Rade Rakulj se susreo sa mnogim slučajevima uskraćivanja prava. Smatra vrlo ružnim kada sud ne želi da oslobodi penzionera sudskih troškova, iako može to da učini.
"Imam i sada jedan slučaj gdje je čovjek izgubio parnicu iako je bio u pravu i sada sud ne želi da ga oslobodi sudskih troškova koji iznose 400 do 500 KM, a penzioner nema od čega to da plati", navodi Rakulj.
Postoje slučajevi, kaže, kada advokati iskorištavaju klijente penzionere, a ništa ne naprave na sudu.