Ukoliko želite da doživite zanimljivo putovanje u prošlost, imate priliku da to učinite u Muzeju krapinskih neandertalaca koji se nalazi, kao što njegov naziv govori, u Krapini, u Hrvatskoj, pedesetak kilometara sjeverno od Zagreba.
Ovaj multmedijalni muzej otvoren je krajem februara 2010. i od tada je postao nezaobilazno mjesto za sve one koje fascinira priča o čovjeku i njegovom nastanku. Tu je ujedno smještena priča o razvoju ljudske kulture i civilizacije.
Vlasta Krklec, voditelj i viši kustos Muzeja krapinskih neandertalaca, kaže da je u prvih mjesec dana rada registrovano oko 69.500 posjetilaca, a na dan otvaranja kroz muzej je prošlo oko 7.000 ljudi.
"Njihove impresije su nevjerojatne. Govore nam da je muzej iznad svih njihovih očekivanja i da ga treba svrstati u top 10 svjetskih muzeja", rekla je Krklecova.
Izložbeni prostor muzeja koji se nalazi između dva brdašca, Hušnjakova i Josipovca, proteže se na 1.200 metara kvadratnih, a podijeljen je na dvije etaže. Muzej je smješten neposredno uz poznato nalazište pračovjeka na Hušnjakovom brijegu, u sklopu zaštićenog predistorijskog parka u Krapini.
Zdanje muzeja nevidljivo je s bilo koje tačke krapinske svakodnevice, a isto tako je bez vizuelnog kontakta s današnjom urbanom cjelinom grada.
Krklecova ističe da je važnost novog muzeja neizmjerna za grad Krapinu i Hrvatsko zagorje, te za njihov daljnji kulturnoturistički razvoj, jer je riječ o najmodernijem muzejski realizovanom projektu u Hrvatskoj.
"Muzej je prekrasna kombinacija arhitektonskog sklopa i prirode koja se nalazi uz samo nalazište krapinskog pračovjeka. Svojom modernom muzejskom koncepcijom, te multimedijskim sadržajem privlači brojne domaće i inozemne posjetitelje. Ovo je ne samo turistička meka našega kraja, već i znanstveno-edukativni centar s najmodernijom tehnologijom i drugim sadržajima", istakla je Krklecova.
Istakla je da je riječ o najmodernijem muzejski realizovanom projektu u Hvatskoj.
Uvod u praistoriju:
Prvi koraci u muzej uvode nas u život krapinskog neandertalca, koji je predstavljen na kratkom filmu koji se gleda u prirodnom ambijentu, uz šumovu prirodu.
Daljnje razgledanje muzeja prati priču koja se desila 1899. godine, kada je krapinski učitelj pored rijeke Krapičnice i na podnožju brda Hušnjakova pronašao neke čudne kosti. Te kosti učitelj je poslao na analizu paleontologu i arheologu Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru.
Krapinska nalazišta su postala svjetski poznata, prije svega, jer je Kramberger uspio dokazati da su pronađene kosti djece, muškaraca i žena morfološki različite od kostiju homo sapiensa. Razlika u kostima fosilnih ljudi koje su ranije pronalažene tumačena su kao anomalije prouzrokovane koštanim oboljenjima. Međutim, ovaj naučnik je uspio osporiti uvriježena mišljenja tog vremena i dokazati postojanje fosilnog čovjeka. Kramberger je poznat i kao prvi naučnik koji je koristio rendgen pri proučavanju fosilnih ostataka.
U filmu je prikazana i Krapina u to doba, s gradonačelnikom Vilbaldom Slugom, koji je Krambergera odveo na lokalitet, te apoteka u kojoj su zaštićeni prvi nalazi.
Hod kroz muzej:
Kretanje muzejom vodi nas do praistorijskog vremena koje ne možemo smjestiti u određeni period. Pred našim očima raspetljava se tajna velikog praska i samog postanka svijeta, sve do razvoja prvih organizama. Suočavamo se s misterijama oko poimanja prapočetaka, kojima je ljudska misao pokušala da shvati nastanak i početak svijeta, a to sve vodi do nastanka moderne nauke.
Kroz razvoj moderne nauke idemo preko Kolumba i Kopernika, pa do početaka naučne geologije i arheologije, a prisutna je i priča o vrtoglavom usponu savremenih naučnotehničkih dostignuća.
Pred našim očima raskriva se misterija nastanka prvih hominida koji su sišli s drveta do nastanka krapinskog neandertalca, što pratimo spiralnim hodom kroz muzej. Posjetioci muzeja, uz pomoć tehničkih pomagala, imaju priliku da se vrate daleko u prošlost. Tako imaju uvid u život pračovjeka, prateći njegov razvoj u predistorijskom vremenu.
Jurski park pred našim očima:
Prolazeći kroz kružni put stvara se osjećaj koji nas postavlja u središte "Jurskog parka", jer na svakom koraku nailazimo na različite vrste dinosaurusa, koji su postavljeni u šarolikom enterijeru i koji vjerno oslikavaju prirodno okruženje prošlosti.
Detaljno rekonstruisanu anatomiju neandertalaca otkriva nam skulptura smještena uz slap vodopada. Ova skulptura temelji se na anatomskim oznakama najcjelovitije lubanje očuvane na krapinskom pradavnom staništu. Riječ je o lubanji C koja je označena kao "Krapina 3" i koja je postala svjetski sinonim krapinske zbirke. Danas se, pod uticajem očuvanih znakova, zna da je to bila mlađa zrela žena koja predstavlja važan dokaz posmrtnih rituala ovog pračovjeka.
Važan dio postavke muzeja govori upravo o duhovnom svijetu neandertalaca. Mogući rituali, sahranjivanje mrtvih, pitanje kanibalizma i posebnih posmrtnih rituala indikacija su posve specifičnog, čak simboličnog, načina njihovog ponašanja.
Iskopavanjem na krapinskom području pronađeno je nekoliko hiljada ostataka, kosti i predmeti, kao i različiti artefakti. Otkriveno ognjište potvrđuje činjenicu da su ovi praljudi poznavali vatru, a bavili su se lovom i skupljanjem šumskih plodova. Sagledavajući davnu sudbinu neandertalaca i njihovog iščeznuća, daje se slika moguće rekonstrukcije njihovih srodstvenih odnosa s današnjim ljudima.
Hiperrealistične figure:
Francuska kiparka Elizabet Deine napravila je 17 hiperrealističnih figura neandertalaca koji predstavljaju krapinskog homo primigeniusa, čiji je život uobličen prema eksponatima koji su otkriveni na tom području. Na taj način imamo priliku da se nađemo licem u lice s pretkom koji je star 120.000 godina.
Figure su smještene u pećini, uz ognjište, i predstavljene su u njihovim svakodnevnim pozicijama.
Stvaranje muzeja:
Ovaj veliki prirodnonaučni projekat razvijao se proteklih 12 godina, a njegovi idejni realizatori bili su paleontolog Jakov Radovčić i arhitekta Željko Kovačić.
"Cijeli projekt košta oko 60 milijuna kuna, a financiran je sredstvima Vlade RH, Ministarstva kulture i grada Krapine. Na ovom zahtjevnom projektu sudjelovalo je stotinjak suradnika, a muzej se smatra i najzahtjevnijim građevinskim projektom u Krapinsko-zagorskoj županiji", kazala je Krklecova.
Prolaskom kroz muzej svakome se otkrivaju čari paleontologije i arheologije, a priča o nastanku ljudske civilizacije nosi jedan lični momenat koji osvaja sve generacije. Posjetioci, koračajući ovim muzejom, imaju priliku da sve ono znanje koje su ranije usvojili preko knjiga i fotografija uobliče u sliku evolucije koja nam se pred očima raspetljava.
Odgovori
Neandertalci su magičan i mističan pojam evropskog pračovjeka, jedna od mnogih tajni naših prapočetaka. Ko su bili ti ljudi od prije 30.000 ili gotovo 300.000 godina? Kako ih je otkrivala i tumačila nauka 19. vijeka i šta danas znamo o praljudima koji su lovili nosoroge prije 125 milenijuma? Gdje je položaj neandertalaca na rodoslovnom stablu života? Odgovore na ova pitanja nudi novi Muzej krapinskih neandertalaca.
Neandertalski problem
Sve od početka paleoantropologije, nauke koja se bavi biološkim porijeklom čovjeka, ostaje prisutan "neandertalski problem" kojim se postavlja pitanje jesu li, i u kojoj mjeri, oni naši preci. Iako se za rekonstrukciju njihovih srodstvenih odnosa s današnjim ljudima nude novi genetski dokazi, konačna objašnjenja veze između neandertalaca i čovjeka savremene morfologije ostaju protivrječna.
Karakteristike neandertalca
Starost krapinskog pračovjeka procjenjuje se na oko 100.000 godina. Pronađeni su ostaci ognjišta, po čemu se može zaključiti da je ovaj neandertalac poznavao vatru, a bavio se lovom i skupljanjem šumskih plodova. Detaljnom analizom i upoređivanjem ostataka koji su pronađeni u pećini dokazano je kako su je istovremeno nastanjivale dvije rase. Obje rase pripadale su istoj vrsti neandertalaca, ali su se razlikovale po građi tijela i ličnoj fizionomiji.
Kramberger ih je podijelio na višu i nižu rasu. Viši tip je imao odozgo pljosnatu glavu, dugačku lubanju, produženo lice i udove, a niži je bio robusnije građe, kraćih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica. S obzirom na brojne kosti pračovjeka, koje su pronađene razbacane po pećini, zajedno s kostima životinja, pretpostavlja se da nisu sahranjivali pokojnike i poznavali sakralno. Možemo zaključiti da su bili jednostavna bića koja su smrt bližnjeg poistovjećivala sa smrću bilo koje životinje.
Naučnici još oštro polemišu o načinu na koji je krapinski pračovjek nestao.
Život na Zemlji počeo se razvijati prije 4,5 milijarde godina, a evoluciju čovjeka pratimo u zadnjih četiri miliona godina.
Australopithecus: direktni predak vrste homo sapiens, prvi oblik hominida. Star je 2,5 miliona godina i pronađen je u južnoj Africi 1925. godine. Vrsta australopithecus africanus živjela je prije četiri miliona, a izumrla prije milion godina. Ova vrsta je imala zapreminu mozga kao viši majmuni, hodala je uspravno i imala je neke ljudske osobine. Godine 1974. u Africi je pronađen još jedan kostur ženke star 3,2 miliona godina. Pripadao je, takođe, australoptekusu i nazvan je Lusi.
Homo habilis: zove se i spretan čovjek. Pretpostavlja se da je bio star oko dva miliona godina i da se od njega počeo razvijati govor. Izrađivao je oruđe, a bavio se lovom i skupljanjem biljne hrane. Zapremina mozga bila mu je oko 600 cm kubnih.
Homo erectus: zove se i uspravan čovjek. Bio je viši od metar i po. Oni su primitivni oblici homo sapiensa, koji imaju takvu anatomsku građu koja im omogućuje govor. Utvrđeno je da su imali zapreminu mozga oko 900 cm kubnih i neke primitivne karakteristike: nisko čelo, jake nadočne lukove, masivnu lubanju.
Homo neanderthalensis: pronađen je u dolini Neandertal kraj njemačkog grada Diseldorfa. Prema nalazištu je i nazvan. Iza sebe nije ostavio umjetnost, nego samo oruđe. Upotrebljavao je vatru, a mrtve je sahranjivao uz posebne obrede. Neki ih dijele na starije i mlađe neandertalce. Ostaci starijih neandertalaca pronađeni su u Italiji, Francuskoj, Španiji, Slovačkoj i Hrvatskoj.
Homo sapiens: vrsta kojoj mi pripadamo. Vjerovatno je istisnula neandertalca s kojim je živjela na istom prostoru. Značajni fosilni nalazi vrste homo sapiens, njegova oruđa i crteži, nađeni su u blizini francuskog mjesta Kro Manjon pa se taj čovjek naziva kromanjonskim. Smatra se da je današnji čovjek njegov neposredni potomak. Upotrebljavao je finija oruđa za rad. Izrađivao ih je od kamena, kosti rogova, slonovače, drveta... Oruđa i crteži pronađeni u pećinama govore o visoko razvijenom stepenu kulture.
Održavanje
Vlasta Krklec objašnjava da dermoplastične skulpture autorke Elizabet Deine zahtijevaju posebno održavanje.
"Djelatnici muzeja su prošli obuku njihovog čišćenja. Čišćenje je, uz posebne četke i spužvice i uz redovito održavanje krzna, u osnovi jednostavno", kazala je Krklecova.
Muzej u brojkama
- 1.200 metara kvadratnih površina muzeja
- 17 hiperrealističnih figura postavljeno
- 12 godina trajalo građenje muzeja